Venecija je ponovo u znaku filma. Na Lidu je 2. septembra počelo 83. izdanje Međunarodnog filmskog festivala, jednog od najstarijih i najznačajnijih filmskih festivala na svijetu, a do završne ceremonije 12. septembra biće prikazani brojni novi filmovi velikih autora, ostvarenja mladih reditelja, dokumentarci i naslovi koji će obilježiti predstojeću sezonu nagrada. U glavnom takmičarskom programu nalazi se 21 film koji se nadmeće za Zlatnog lava.
Ali ovogodišnja Venecija već od prvih dana pokazuje da filmovi neće biti jedina tema o kojoj će se govoriti.
Na crvenom tepihu susreću se holivudski glamur, evropski autorski film i priče o svijetu koji je sve teže razumjeti bez politike. Ratovi, političko nasilje, mediji, moć, vještačka inteligencija, rodna neravnopravnost i odgovornost umjetnika prema stvarnosti prožimaju ovogodišnji festival.
Deni Bojl otvorio Mostru, a Džordž Kluni dobio Zlatnog lava
Festival je otvoren filmom "Ink" britanskog reditelja Denija Bojla, pričom smještenom u svijet britanskog tabloida "The Sun" i perioda u kojem je Rupert Merdok počeo da mijenja lice novinarstva. U filmu igraju Gaj Pirs i Džek O'Konel, a izbor upravo ovakve priče za otvaranje pokazao se simboličnim.
Jer "Ink" govori o medijima, moći i načinu na koji se javni prostor mijenja pod pritiskom senzacionalizma - temama koje su i danas više nego aktuelne.
Festival je istovremeno počeo velikim priznanjem za jednu od najvećih holivudskih zvijezda. Džordž Kluni dobio je Zlatnog lava za životno djelo, priznanje koje je La Biennale di Venezia dodijelila američkom glumcu, reditelju i producentu za višedecenijski doprinos kinematografiji.
Kluni je u Veneciji govorio i o temi koja sve više mijenja način na koji gledamo film, televiziju i novinarstvo - vještačkoj inteligenciji. Upozorio je da razvoj AI tehnologije i deepfake sadržaja dodatno komplikuju granicu između stvarnosti i fikcije.
Tako se već na početku festivala nametnulo pitanje koje će vjerovatno pratiti čitavu ovogodišnju Mostru: šta se dešava sa našim povjerenjem u sliku, priču i informaciju u trenutku kada tehnologija može da proizvede gotovo bilo koju stvarnost?
Makdonin povratak izazvao snažnu reakciju
Jedan od prvih velikih događaja takmičarskog programa bio je novi film Martina Makdone, "Wild Horse Nine".
Reditelj ostvarenja "Tri bilborda ispred Ebinga u Misuriju" i "Duha Inisherina" u Veneciju je donio crnu komediju sa Džonom Malkovičem i Semom Rokvelom u glavnim ulogama.
Priča je povezana sa državnim udarom u Čileu 1973. godine i dvojicom ostarjelih operativaca CIA-e koji se suočavaju sa sopstvenom prošlošću. Veliki dio radnje odvija se na Uskršnjem ostrvu, a Makdonag ozbiljne političke i istorijske teme spaja sa svojim prepoznatljivim crnim humorom.
Publika je film ispratila gotovo 15-minutnim ovacijama, a posebno je pažnju privukao Malkovič.
Ipak, kao i često kada je riječ o velikim festivalima, oduševljenje publike nije automatski značilo i jednoglasne pohvale kritike. Upravo će naredni dani pokazati da li je "Wild Horse Nine" samo jedan od filmova koji su snažno otvorili festival ili će do kraja ostati među ozbiljnim kandidatima za Zlatnog lava.
Ko će još obilježiti ovogodišnju Mostru?
Konkurencija je i ove godine sastavljena od velikih autorskih imena.
U glavnom programu nalaze se filmovi reditelja, poput Hirokazua Koreede, Lija Čang-donga, Nani Moretija i Vernera Hercoga, dok se među naslovima koji izazivaju veliko interesovanje nalazi i "Primetime" Lensa Openhajma sa Robertom Patinsonom.
Patinson u ovom filmu ulazi u svijet televizijskog novinarstva i kontroverznog formata koji je pomjerao granice između istraživačkog novinarstva, zabave i eksploatacije stvarnih ljudi.
Tu je i "Bunker" Florijana Zolera sa Havijerom Bardemom i Penelope Kruz, kao i niz filmova autora čiji će radovi tek narednih dana biti predstavljeni publici i međunarodnoj kritici.
Drugim riječima, festival je tek ušao u svoj pravi ritam.
Nije samo do filmova, Venecija ponovo govori o svijetu
Možda najvažnija karakteristika ovogodišnjeg festivala jeste činjenica da je teško govoriti o filmu, a da se istovremeno ne govori o stvarnosti.
Predsjednica glavnog žirija Megi Džilenhol već je otvorila pitanje položaja žena u filmskoj industriji. U glavnom takmičarskom programu ove godine samo su dva filma režirale ili korežirale žene, što je ponovo pokrenulo raspravu o tome koliko su ženama zaista otvorena vrata iza kamere.
Džilenhol je istakla i da film ne može biti potpuno odvojen od politike i društva. Uostalom, čak i kada reditelj ne pravi „politički film“, način na koji bira priču, likove i perspektivu govori nešto o svijetu u kojem živi.
A Venecija ove godine ima mnogo toga da kaže.
Političko nasilje, istorijske traume, ratovi, migracije, mediji, moć velikih korporacija i tehnološke promjene pojavljuju se u različitim formama kroz festivalski program.
Festival koji određuje ton ostatku filmske godine
Venecija je odavno više od mjesta na kojem se jednom godišnje okupe filmske zvijezde.
Za filmsku industriju ona je jedan od prvih velikih testova nove sezone. Filmovi koji ovdje dobiju dobre kritike i snažnu podršku publike često kasnije ulaze u ozbiljne razgovore o nagradama, od evropskih priznanja do Oskara.
Zato će naredni dani na Lidu biti posebno zanimljivi. Neki od filmova tek treba da stignu pred publiku, neki će tek početi da se izdvajaju, dok će se za druge ispostaviti da su festivalski favoriti bili kratkog daha.
Do 12. septembra znaćemo ko je osvojio Zlatnog lava.
Ali Venecija već sada pokazuje nešto važnije: da film, čak i kada nastaje iz fikcije, teško može pobjeći od stvarnosti.
A ovogodišnja stvarnost je, čini se, dovoljno dramatična da bi i najbolji scenarista teško mogao da je napiše.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
