Reditelj Vim Venders ponovo je otvorio pitanje odnosa filma i politike, pokušavajući da razjasni izjavu koja je početkom godine izazvala burne reakcije u filmskim krugovima. Govoreći na konferenciji za novinare na Venecijanskom filmskom festivalu, slavni njemački reditelj naglasio je da nikada nije želio da kaže kako filmski stvaraoci treba potpuno da se klone politike.
Venders je početkom godine, tokom Berlinskog filmskog festivala, gdje je bio predsjednik žirija, izjavio da "moramo da se držimo podalje od politike", objašnjavajući da filmski autori, kada prave djela koja su direktno politička, ulaze na teren kojim se bave političari.
Ta izjava dobila je dodatnu težinu u atmosferi tadašnjih kritika na račun njemačke vlade zbog podrške Izraelu tokom rata u Gazi. Dio filmske javnosti reagovao je veoma oštro. Indijska književnica Arundati Roj njegove riječi je ocijenila kao "nesavjesne" i povukla se sa jednog događaja u Berlinu.
Mjesecima kasnije, na Lidu, Venders je objasnio šta je zapravo želio da kaže.
"Mogao bih da ponovim istu stvar", rekao je, ali je priznao da je tada mogao da bude mnogo jasniji.
Prema njegovim riječima, suština njegove poruke nije bila poziv filmskim autorima da ignorišu politička pitanja, već da njihov način razmišljanja ne bi trebalo da bude isti kao politički način razmišljanja.
"Ono što sam tada rekao jeste da smo mi, kao filmski autori, sušta suprotnost političarima. Mi imamo empatiju. Politika funkcioniše bez empatije. To je sve što sam rekao“, objasnio je Venders.
Reditelj filmova "Nebo nad Berlinom" i "Pariz Teksas" dodao je da umjetnici na stvarnost gledaju iz drugačije perspektive.
"Mi radimo nešto sasvim drugačije. Ne funkcionišem sa načinom razmišljanja političara. Mi funkcionišemo kao empatični ljudi. Mi želimo da mijenjamo stvari, dok se politika bavi potvrđivanjem onoga što već postoji“.
Venders je posebno insistirao na tome da njegova ranija izjava nije trebalo da bude shvaćena kao tvrdnja da umjetnost mora da se povuče iz političkog života.
"To sam rekao, a citirano je kao: 'Moramo da se držimo podalje od politike’. To nije ono što sam rekao, jer to nije ono što govorim ni sada. Isto sam mislio i tada".
Za njega je razlika, prije svega, u perspektivi iz koje se posmatra svijet.
"Način razmišljanja filmskih autora drugačiji je od načina razmišljanja političara i ne bi trebalo da radimo po njihovim pravilima. Mi imamo drugačiji skup pravila. Ponovo to govorim i nadam se da me nećete pogrešno citirati i napisati da moramo da se klonimo politike. Mi radimo suprotno. Mi smo protivotrov“.
Venders je u Veneciju stigao kako bi predstavio svoj novi dokumentarni film Izvana prema unutra: Arhitektura Petera Zumtora, portret švajcarskog arhitekte i dobitnika Prickerove nagrade za arhitekturu Petera Zumtora.
Film istražuje Cumtorovu filozofiju kroz njegove najznačajnije građevine i nastavlja Vendersovu dugogodišnju fascinaciju umjetnicima koji svoj pogled na svijet izražavaju kroz različite forme.
Prije Cumtora, Venders je na sličan način dokumentovao kubanski muzički kolektiv Buena Vista Social Club, koreografkinju Pinu Bauš i umjetnika Anselma Kifera.
Među objektima koje prikazuje u novom filmu nalazi se Kunsthaus Bregenc, betonska kocka smještena na obali Bodenskog jezera, kao i "amebolike" galerije Dejvida Gefena u okviru Muzeja umjetnosti okruga Los Anđeles. Ali Zumtorov opus nije predstavljen samo kroz monumentalne građevine.
Venders pažnju usmjerava i na mnogo skromnije, praktične prostore - skloništa iznad rimskog arheološkog nalazišta u Kuru, u Švajcarskoj, kao i male alpske kapele.
Upravo kroz takve detalje Vendersov film pokušava da pokaže ono što je, čini se, bilo u središtu i njegove kontroverzne izjave: arhitektura, kao i film, ne mora uvijek da daje političke odgovore da bi uticala na način na koji ljudi doživljavaju svijet. Ponekad je dovoljno da čovjeka natjera da zastane, pogleda i osjeti nešto drugačije.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
