Civilizacija koja se budi iz hiljadugodišnjeg sna

Civilizacije sporo umiru ali i sporo oživljavaju. Među brojnim, onima koje su se ostvarile, doživjevši cvjetajuće trenutke, a koje su dobrim dijelom otkrivene i proučene, ovdje mislim na grčku, rimsku, indijsku, kinesku i druge, ilirska civilizacija još uvijek je nedovoljno otkrivena i proučena. Nju prati zagonetna šutnja, u nekim vremenima čak je bilo neprilično pominjati, a kamo se njome baviti. No, dođe vrijeme kada i civilizacije počinju da se bude u memoriji onih što su na njihovim prostorima nastavili da žive, u predjelima gdje su se nekada ostvarile, ostavivši svoje krhotine, jedva vidljive ili gotovo nevidljive tragove. Njihov šapat nikada do kraja ne utihne. A ako je i ugašena njihova svjetlost, dođe čas i vrijeme kada na naše oči - progledaju.

Takav slučaj je besumnje sa ilirskom civilizacijom. Sve je više onih što se njome bave, naučno valorizuju, dokazuju njeno postojanje u tonalitetu i totalitetu. Na tom putu, a u ovom vremenu, posebnu ulogu ima “Ilirikon”, ove godine održana u hrvatskom gradu Ploče, a prošle na ostrvu Šolta. Zašto baš u Pločama? Pitanje je koje se nameće mnogima, pa i meni, koji ponešto znam o ilirskim tragovima, nekropolama i gradovima.

Ploče, upravo i zato, što se u njihovoj okolini, na uzvišenjima, i ravnicama, vidljivi tragovi Ilira, njihovog života i dugog trajanja. U šta su imali priliku da se uvjere učesnici Međunarodne konferencije održane od 25 - 27. septembra, upoznavajući okolne prostore i ono što je pretrajalo u njima, što je skupu dalo posebnu dimenziju. A dosta je toga. Artefakta govore jezikom koji se ne može osporiti ni ućutkati.

Najprije o konferenciji, učesnicima i temama, no prije toga o onima, odnosno onom, koji je posebno zaslužan, a to je Miško Erak, Pločanin, sa adresom u Zagrebu, te udruga Obličevac, koju vodi sa vrijednim timom ljudi koji su zaintresovani za za staru baštinu i puteve koji vode ka njoj, odavno zarasle u zaborav i travu. Mnogo su učinili i čine da se ti putevi prokrče na terenu i da se stigne do onih koji nekada življahu na ovim prostorima o čemu svjedoče vidljivi znakovi, ostavljeni kao trajno svjedočanstvo.

Intrigantne teme i nove teze

Na skupu, u naučnom dijelu, u toku tri dana, nastupilo je dvanaeest prezentera sa izlaganjima, koja su, svako na svoj način budila pažnju i intresovanje. Fatih Hodžić iz Slovenije govorio je o jadranskoj ravnici kao potencijalnoj Atlantidi, Tomislav Beronić iz Hrvatske, nastupio je sa intrigantnom teorijom o počecima pismenosti u Ilira prko simbola koji su prerasli u glagoljicu, dok je Goran Majetić iz Hrvatske, sažeo precepciju Ilira u grčkim i rimskim mitovima. Anto Zirdum je predstavljao Bosnu i Hercegovinu, a na skupu je govorio o razlozima Batonovog ustanka i njegovom završetku.

Tema sa kojom je, drugog dana konferencije, nastupio potpisnik ovoga teksta odnosila se na drevni ilirski grad Risan, sjedište kraljice Teute, nekada najznačajniji grad na jugoistočnoj jadranskoj obali. Hrvatski arheolog Igor Hrstić pojasnio je povijesni razvoj dva kulta predrimskog doba zmaja/zmiju kao antropomorfna božanstva. Univerzitetska profesorica iz Zagreba Jelena Dumančić i stomatološkinja iz Širokog Brijega Marina Marić, predtsvaile su dva rada o dentalnom istraživanju Ilira u nalazištu Kopila na Korčuli.

I treći dan skupa je tekao u znaku nekoliko zanimljivih tema. Nikola Ristevski iz Makedonije predstavio je povijesni razvoj Makedonije - odnos Pajonaca, Makedonaca i Ilira, dok je Krešo Vujević iz BiH iznio tezu kako su Ahejci preko ušća Neretve i Ploča došli u Troju, današnji Ljubuški. Miško Erak je iznio intersantnu tezu o sudbini stećaka, koji su dugo tretirani kao srednjovjekovni proizvod, a u stvari njihov kontinuitet seže do Ilira. Teza mijenja i dovodi u pitanje onu uvriježenu u nauci da su stećci biljezi Srednjeg vijeka, dokazujući da iza njih stoje milenijumi, s tim što u doba Ilira nijesu bili rezbareni likovima i drugim znakovima, kao što je rađeno na srednjevjekovnim stećcima. Teza će svakako zamisliti naučnike i navesti ih na preispitivanje dosadašnjih teorija. Konferenciju je efektno završio Krešimir Mišak, autor legendarne emisije “Na rubu znanosti”, sa temom o hrvatskom jeziku na rubu znanosti. Svi radovi, koji su se čuli na konferenciji, nalaze se u zborniku štampanom na preko 550 stranica sa skicama, mapama i fotografijama artefakata i predjela u kojima se nalaze, uz dva dodatna: “Tradicijska glazba dalmatinskog zaleđa” etno - muzičara Gorana Mikasa i “Ilirsko nebo i zlatna spirala” dr Semira Osmanagića.

Tragovi na terenu govore

Ono što je skupu dalo poseban pečat - svakako su organizovani obilasci znamenitih lokaliteta u okolini Ploča, a njih je više, mjerenih milenijumskim trajanjem. Učesnici konferencije i gosti obišli su područje Staševice, pod nazivimo “Stopama don Pera Kaera”, čime je ukazana čast velikom čovjeku i njegovom boravku u nakadašnjenoj župi Brista-Pasičina. Tom prilikom je posjećena stara župna crkva Svih Svetih u Bristi, jedano od najtipičnijih “genius loci” mjesta cijele Donje Neretve, gdje je don Kaer 1885. godine napravio prvo stručno istraživanje stećaka i prapovijesnih gomila, pedesetak na kratkom rastojanju. Gomile su tipični način ilirskog sahranjivanja, do danas su mnoge očuvane i vidljive. Obišli su zatim nekropolu stećaka “Staro groblje” iznad Jezerca koju je don Kaer svojeručno nacrtao i svojevremeno objavio rad u uglednom arheološkom časopisu u Francuskoj. Interesantan fenomen - na ovim ali i ne samo ovim gomilama (mogilama) jesu stećci položeni na njima, što svjedoči o dugom kontinuitetu i jednih i drugih. Iznad ove nekropole, na Mateljkovoj gradini 1906. godine pronađena je najveća pojedinačna ostava novca u BiH, 500 primjerka iz kovnica ilirskog kralja Ballaiosa (Balaja), koji je imao dvije kovnice, u Rizonu (Risnu), gdje su poljsko - crnogorski arheolozi u kampanji obavljenoj 2010. godine pronašli u jednoj glinenoj posudi 4.500 primjeraka raznog novca, a najviše upravo kralja Balaja, što predstavlja najveće numizmatičko otkriće u Evropi do sada. Novcu pronađenom na Matljkovoj gradini prethodilo je vjekovno predanje o blagu koje se tu nalazi i nađeno je. Predanja nose istinu. Taj novac bi mogao biti iz kovnice, koja se nalazila na Farosu (Hvaru). Balaj je vjertovatn bio lokalni dinast sa nekada moćnim, a u njegovo vrijeme, smanjenim kraljevstvom, koje se prostiralo od Albanije, duž Crnogorskog primorja i Dalmacije, do ostrva Hvara, gdje se nalazila kovnica novca sa njegovim likom na aversu, a likom boginje Artemide na reveresu, koja u rukama drži koplje i baklju. Ilirsko kraljevstvo je u obimu i veličini nestalo sa posljednjim kraljem Gencijem, koji je vladao od 180. do 168. godine prije nove ere, kada ga Rimljani zarobljavaju i u kavezu odvode u Rim sa basnoslovnim ilirskim blagom, što nije legenda. Pedantni rimski istoričar Livije u svojoj “Istoriji” precizno nabraja tovare blaga, te koliko su sadržali zlatnog i srebernog novca. Piše i kako je uz zarobljenog kralja u Rim odveden njegov brat Karavantije i kompletna porodica, kako ih je grad dočekao u tako nedostojnom položaju. Karavan je krenuo iz Meteona, ilirskoga grada koji se nalazio na obali Labeatskog (kasnije Skadarskog jezera), bliža lokacija grada je na prostoru Mataguža i okoline. I danas su vidljivi njegovi ostaci. Poslije ovog kralja i njegove tragične sudbine kraljevstvo kojim je upravljao nikada nije oživjelo. Prije Gencija istorija poznaje šesnaest ilirskih kraljeva, lanac koji se protezao kroz stoljeća. No, najteže je posljednjem kralju, on nosi pethodne i sudbinu kraljevstva. Sudbinom ovog kralja sam se bavio u nekoliko knjiga.

Mru kraljevstva mru gradovi

Njih sad carstvo trava krije

Rekao bi Gundulić.

A sada dalje o konferenciji Ilirikum-2026.

Posebno je atraktivna bila vožnja lađama po Baćinskim jezerima, gdje su pomenuti ilirski ratnici sa Sladnica. U priču je prisutne uveo arheolog i profesor istorije Andrija Pećar. Sa vidikovca ispred crkve Sveti Luka razgledana je crkva sagrađena (i) od stećaka, a potom i starohrišćanska baziliku Svetog Andrije iz 5. ili 6. stoljeća. Na toj lokaciji se nalazi i najstariji epigrafski spomenik Grada Ploča uzidan u privatnu kuću. Poseban doživljaj je bila muzika i pjesma koju je na diplama prilikom plovidbe po jezeru izvodio Goran Mikas.

Trećeg dana je organizoan pohod posjedu srednjevjekovnih knezova Grupkovića. Ispred stare župne crkve Uznesenja Blažne Djevice Marije (Velika Gospa) mogli su se vidjeti važni objekti: Jezero, ulaz u tunel Maričevac, Kula knezova Grupkovića, praistorijske gomile u Vijalama, nekropole stećaka Zelenikovac i Ograde. Učesnici i gosti su obišli arheološki park “Kod Kule”, gdje su razgledali 33 stećka za koje je udruga “Obličevac” spremila trajno izložbeno mjesto zaštićeno od uništenja.

Na povratku u Ploče posjećen je loklitet Vrbia, gdje je ispod dvije prapovijesne gomile pronađena ilirska kaciga i do sada najstariji znani Pločani (oko 1300 godina prije Hrista).

Pred nama je bila živa čitanka iz koje smo čitali stoljeća.

Prateći programi

Konferenciju su obogatili parateći programa: književni, likovni, muzički. Održan je omaž Petru Gudelju, koji već u svojim ranim pjesmama pominje pretke Ilire i njihovu sudbinu, a kasnije pjeva o njima kao da su živi. O Gudelju su govorili Miško Erak i moja malenkost, obojica o susretima sa njim, te njegovom grandioznom književnom djelu. Lucija Martinović je izgovorila tri pjesme, a nastupla je i Etno grupa Plet iz Gornjih Poljica, u živopisnim narodnim nošnjama i sa autentičnim pjesmama iz Gudeljevog šireg zavičaja, što je omažu dalo posebno svečan ton. Promovisana je knjiga “Smrt transhumanizmu, sloboda narodu” Krešimira Mišaka, prikazan dugometražni film “Illyricvm”, promovisane knjige autora ovoga teksta “Teuta kraljica Ilira” i “Homer na putu za Smirnu”, čime mi je ukazana izuzetna čast. Moderator i govornik bio je Andrija Pećar. Organizovana je izložba slika Petra Dolića pod nazivom “Ilirski krugovi”, te nekoliko muzičkih programa. Promovisana je i knjiga poezije pisane glagoljicom “Dom od pisan” Nataše Blagaić.

Bio je to značajan naučni skup sa programima koji su ga učinili i raznovrsnim, bogatim, korisnim i intrigantnim. Sve u znaku Ilira: riječ, slika, muzika, pjesma. Odazivali smo se na njihov zov iz pradavnina, na glasove koje smo čuli preko ponora vjekova i u sebi. Oni su zvali a mi se odazivali.

Dvije knjige Miška Eraka: “Ilirski krugovi života - u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi” i “Kamena knjiga mrtvih - Stećci grada Ploče”, kapitalne su studije o ilirskim tragovima na tim prostorima. Sa njima smo bliži Ilirima i ilirskoj civilizaciji. Velikoj zagonetki koja traži da bude otkrivena.

Ilirikon ispunjava misiju koja pred njim stoji!

(Septembar, 2026, Ploče - Herceg Novi)