Poezija ne nastaje samo u tišini i samoći, niti je stvaralaštvo rezervisano za one kojima je umjetnost osnovna profesija. Ponekad se pjesma rodi između svakodnevnih obaveza, iz susreta ili osjećanja koje tek treba razumjeti. Upravo su takve puteve pjesničkog stvaranja predstavile su sinoć profesorice Univerziteta Crne Gore Svetlana Kalezić-Radonjić, Jovana Bojović i Marijana Blečić na književnoj večeri „Ja sadržim mnoštva“, održanoj u holu tehničkih fakulteta, u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture - FUNK.
Razgovor o poeziji, praćen čitanjem autorskih stihova, pokazao je da akademski i umjetnički identitet nijesu nužno odvojeni svjetovi. Naprotiv, iskustva stečena kroz naučni i profesionalni rad mogu postati podsticaj za književno stvaranje, dok poezija pruža mogućnost da se stvarnost sagleda iz drugačije, intimnije perspektive.
Poezija kao put ka unutrašnjoj harmoniji
Za Svetlanu Kalezić-Radonjić, koja se poezijom bavi već tri decenije, hronologija stvaralaštva ima važnu ulogu u razumijevanju sopstvenog identiteta. Govoreći o svom pjesničkom putu, istakla je da pjesnički profil smatra primarnijim od akademskog, dok odnos nauke i poezije ne vidi kao strogu granicu, posebno kada je riječ o metapoeziji.
Sedam objavljenih poetskih zbirki za nju predstavljaju različite faze umjetničkog sazrijevanja, ali i kontinuitet traganja za izrazom koji odgovara promjenama ličnog iskustva i pogleda na svijet.
Promišljajući proces nastanka pjesme, Kalezić-Radonjić ukazala je i na njen dublji smisao: poezija, prema njenom shvatanju, treba da vodi ka izmirenju sa životom i uspostavljanju unutrašnje harmonije. Tako pjesničko stvaranje prevazilazi puko bilježenje osjećanja i postaje način njihovog razumijevanja i prihvatanja.
Kada se pjesma rodi između svakodnevnih obaveza
Drugačiji odnos prema poeziji predstavila je Jovana Bojović, kojoj je otkrivanje pjesničkog stvaralaštva donijelo i izvjesnu nelagodu, budući da je prethodno već izgradila profesionalni identitet dramaturškinje.
Poeziju doživljava kao jednu od brojnih stvaralačkih aktivnosti, a proces pisanja često počinje spontano, bilježenjem stihova u telefonu, između svakodnevnih obaveza. Zapisima se potom vraća, razvija ih i oblikuje, dajući početnoj ideji konačnu formu.
Njeno iskustvo svjedoči o tome da različiti profesionalni i umjetnički identiteti ne moraju biti u sukobu. Oni se mogu dopunjavati, otvarajući prostor za nove načine izražavanja. Poezija u tom smislu nije izdvojena od života, već nastaje upravo u njegovim naizgled običnim trenucima.
Naučna preciznost i pjesnička sloboda
Marijana Blečić inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, susretima i iskustvima, koje kroz poeziju sagledava iz drugačijeg ugla. Za razliku od akademskog rada, koji podrazumijeva disciplinu, sistematičnost i preciznost, pjesničko stvaranje ostavlja više prostora intuiciji, emociji i slobodi izraza.
Ipak, ova dva pristupa za nju nijesu suprotstavljena. Naprotiv, međusobno se dopunjuju: akademski rad oblikuje način razmišljanja, dok poezija omogućava da se iskustva izraze izvan granica profesionalnog i svakodnevnog jezika.
Poeziju zato ne doživljava kao bijeg od stvarnosti, već kao njen intimniji izraz – način da se prepoznaju i razumiju osjećanja koja još nijesu dobila jasnu formu u mislima ili riječima.
FUNK, prostor susreta nauke i umjetnosti
Književno veče „Ja sadržim mnoštva“ dio je Festivala umjetnosti, nauke i kulture Univerziteta Crne Gore, poznatog kao FUNK, koji je pokrenut 2024. godine, u okviru obilježavanja 50 godina Univerziteta. Festival je osmišljen kao multidisciplinarna platforma za promociju umjetnosti, nauke i kulture, kao i stvaralaštva studenata i akademskog osoblja. Njegov program povezuje različite oblasti kroz razgovore, izložbe, književne i pozorišne sadržaje, radionice i koncerte.
Susret tri profesorice pjesnikinje uklopio se u tu ideju, predstavljajući univerzitet ne samo kao mjesto obrazovanja i naučnog istraživanja već i kao prostor ličnog izraza, kreativnosti i kulturnog dijaloga.
Muzički segment večeri upotpunio je Stefan Kostić, solista gitare, izvođenjem kompozicija „Junto al Generalife“ Hoakina Rodriga, „Fantazija u D-duru br. 10“ Georga Filipa Telemana i „Ricercar Kalij“ Dušana Bogdanovića.
Kroz poeziju i muziku, veče je podsjetilo da se čovjek ne može svesti na jednu ulogu ili profesiju. Iza akademskih titula postoje lične priče, osjećanja i različiti glasovi, a upravo u njihovom preplitanju nastaje prostor za stvaralaštvo koje povezuje znanje i emociju, disciplinu i slobodu.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
