Nije sve crno u Crnoj Gori, kako bi se moglo zaključiti iz narednog teksta. Ima i svjetla. Ali, danas, zbog turbulentnog stanja na crnogorskoj političkoj sceni, posebna pažnja je poklonjena incidentnom događanju.
Nikada vlast nije glasnije i “dobronamjernije” pozivala opoziciju i narod na pomirenje i slogu, naročito oko pitanja ulaska u Evropu. A, istovremeno, rijetko kada se, paralelno, odvijala takva destrukcija vlasti prema vlastitoj državi. Destrukcija sa posebnim ciljevima i u različitim formama, sve do udara u same temelje Crne Gore. Na sceni su i povampireni velikodržavni pojekti, Velika Srbija i Velika Albanija. Dugo traju i povremeno dižu glavu. Centri su im izvan Crne Gore, a izvođači radova djeluju iznutra. Srpski svet predsvodi gospodin Andrija Mandić, pedsjednik Skupšine, prve institucije u Crnoj Gori. Desna ruka mu je gospodin Milan Knežević.
Ideju Velike Albanije otvoreno elaborira njen podanik u Crnoj Gori, gospodin Nik Đeljošaj, ministar i potpredsjednik Vlade. Pomaže mu saborac Nikola Camaj, potpredsjednik Skupštine.
Gospodin Milojko Spajić, predsjednik Vlade Crne Gore, sa crnohumornim brojem ministarstava djeluje destrukcijom koja se, vremenom, da liječiti.
Velika Albanija
G. Nik Đeljošaj, ministar i potpredsjednik Vlade, nije krio političku pozadinu i namjeru kada je izjavio “Ulcinj je albanski grad”. G. Đeljošaj će ovih dana ući i u tritoriju opštine Bar sa zahtjevom predsjedniku Vlade: “Potrebno je pokrenuti institucionalni dijalog i pripremiti pravnu, ekonomsku i teritorijalnu analizu za formiranje gradske opštine Krajina, koja bi obuhvatila mjesne zajednice Ostros i Đuravci, uz jasan model nadležnosti i finansiranja”. (Krajine su uvijek bile bedemi kojima se države bane. Ko od koga treba da se brani u slučaju ove krajine?). Saborac g. Đeljošaja g. Nikola Camaj, ne vidi ništa sporno u tome što je na koncertu u Gusinju istaknuta zastava i mapa “Velike Albanije”, a on to podijelio na društvenim mrežama. Taj čin g. Camaja, uobičajenim jezikom rečeno, liči na obilježavaje teritorije. Za gospodina Camaja, sve je to “put da se učimo demokratiji u Crnoj Gori”. Izjave i g. Đeljošaja i g. Camaja bile su dan-dva predmet komentara u javnosti i dijelu medija. I, pojela maca.
Velika Srbija
Srpski velikodržavni projekat (“Srpski svet”), na poseban način je prijetnja Crnoj Gori. U dugoj istoriji kao i danas, podržan iz Beograda, ima za cilj, prije svega, razaranje državnog, nacionalnog i kulturnog bića Crne Gore. U opciji su da preko sistema i programa školstva, vaspitaju mladu generaciju u duhu svog sveta. Prioriteti: srpski jezik, zastava trobojka, preispitivanje članstva u NATO, zatim, svojatanje najvećih crnogorskih stvaralaca, zašto ne i skidanje Mauzleja sa Lovćena. Traje i stara ideja Srbije i Rusije - izlazak na crnogorsko more. Em toplo more, em Bokokotorski zaliv idealna ratna luka. Evo juče, petak, otkrivena je Mreža hibridnog djelovanja u Crnoj Gori, koju britanske i američke vlasti povezuju sa širenjem propagande Kremlja. Je li i to potvrda prethodo navedenog?
U svim sličim planovima, ako zatreba, tu je g. Milorad Dodik. Inače, ideološki sabrat g. Mandića. Najnovija potvrda o podređenosti Beogradu gospode Mandića i Kneževića su nedavna dešavanja oko sahrane ratnog zločinca Ratka Mladića. Obojica su izrazili saučestvovanje u bolu povodom Mladićeve smrti. G. Mandić telegramom, uz potpis državne funkcije, čime nanosi sramotu Crnoj Gori. A g. Knežević sa dubokim naklonom pred zemnim ostacima Mladića. Nedavno je to, za svaki slučaj, pritvrdio izjavom kojom kiti ordenjem herojeva prsa zločinca. Obojici je bio motiv da se priključe činu najvećih državnih počasti, što ih je vlast u Beogradu (čitaj, Aleksandar Vučić) priredila prilikom sahrane zločinca. Sve uz kađenje vrha Srpske pravoslavne crkve. Blam za građansku Srbiju.
Zanimljivi su stavovi gospode Mandića i Kneževića, i vrhova njihoih partija, kada je u pitanju ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju. Knežević o tome ima iskren a posprdan stav. A g. Mandić je u dvojakoj opciji. Jedna je providna gluma kako je sav za pomirenje i put u Evropu, mada činjenice drugačije govore. Međutim, u varijanti da to svarno i želi, pretpostavka je da u Evropsku Uniju uđe na čelu operativnog tima Crne Gore, tako da Moskva i Beograd dobiju novog Viktora Orbana.
Gdje je DPS
U ovoj priči odložen je trodecenijski “doprinos” Državi Demoktarske partije socijalista kroz sistem pljačkaške privatizacije. O tome je mnogo poznatog. Sudsvo njihove čelnike samo ponekad dodirne. Recimo, ništa komičnije no što gospodina Mila Đukanovića tužakaju za nezakonito ostvarenih stotinjak hiljada eura za satove i neke druge drangulije. To je u odnosu na njegov imetak napojnica za neku dobru uslugu.
Pedsjednik Vlade
U odnosu na već naznačene udare na Crnu Goru, gospodin Milojko Spajić sa vrhom Vlade, čini štetu koja se u doglednom vremenu može i nadoknaditi. A, sastav Vlade je ideološko-politički posložen kao rogovi u vreći. Ono po čemu je nadaleko poznata ova Vlada jeste crna komedija sa više od trideset ministarstava, ministara, potpedsjednika. Tu idu, dalje - zamjenici, sekretari, pomoćnici... I tako sve po šrini, po dubini, po visini, do besmisla. Visokim materijalnim primanjima rugaju se građanima Crne Gore. A tek njenoj sirotinji.
Zanimljiv je i način formiranja Vlade. Ide sve po sistemu pijace. On vrhovima partija funkcije, oni njemu podršku za maglovite projeke: Evropa sad, Evropa sad 2, Euro model (Evropa sad 3). Stepenovane Evrope služe da naredna opravda neispunjena obećanja pethodne. Sve uz pjesmarice, nova slična prvoj: plate, penzije, izgradnja mreže brzih saobraćajnica, jeftini stanovi... Velje Brdo, najveća među obmanama. Samo da poput Brda ne prođe i objektivno vrlo poželjan, ovih dana promovisan projekat, zaobilazanica oko Budve. U Brdo, za izradu projekta i koji metar rovokopačem, uz svu svečanost, potrošen je koji milion.
Ideje predsjednika Vlade su gotovanske. Prihodi bez mnogo truda i ulaganja. Ni motikom da iskopa temelj nekoj produkivnoj firmi. Nego zajmovi i prihodi bez truda i ulaganja: turizam, porez na prihode firmi, kažnjavaje građana. Čak ni penzioneri nijesu pošteđeni. Danas pojevtinjenje goriva, sjutra poskupljenje. Za građane, vrtoglavica.
Kad rjetko dođe u Skupštinu, g. Spajić se opoziciji obraća sa visine. “Ja poviše nešto od vas vidim”.
Stradanje Bošnjaka i druga strana
U predhodnom tekstu, dominantna tema je bila, direktno ili posredno, o posljedicama rata po građane i pojedine narode. Neophodno je reći da su Bošnjaci devedesetih bili najveće žrtve rata. Četvorogodišnje Ubijanje Sarajeva i njegovih građana. Sa brda nasumice, ili ciljano. Recimo, snajperisti su, pored ostalih živih meta, ubijali i djecu. (Podsjetih se sekvence iz mog dokumentarnog filma, kada je meta snajperiste bila djevojčica u crvenom džemperu, u vrtu ispred male kuće. I izjave nesrećnog oca).
I, dalje, zlo za Bošnjake ide redom: Prijedor, Višegrad, Štrpci... U Crnoj Gori, deportacija iz Herceg Novog, progon iz Pljevalja... Vrhunac svega, genocid u Srebrenici. I Ratko Mladić, najveći ratni zločinac u novoj istoriji Evrope. Simbol zla. Uz sve to, bilo je, donekle, razumljivo da Bošnjaci u ranijem periodu budu koalicioni partneri u Skupštini i Vladi i sa onima koji nijesu prijatelji ni Bošnjaka, ni Crne Gore. Ali, bila je logika prevazići zla prošlosti i gledati u budućnost. I stara priča - Ako hoćeš da ostvariš neki opravdan cilj, lakše je to postići iz pozicije vlasti nego iz opozicije. Sve to ide, ali ne i po svaku cijenu.
Teško je, naime, shvatiti da vrh bošnjačkih predstavnika u Skupštini i Vladi, pristane da i dalje budu pod istim šinjelom sa onima koji su ideološki srodnici Ratka Mladića. Jesu li od svega jači benefiti što ih vlast pruža.
Stoji činjenica da većina u bošnjačkom narodu i dalje baštini ideju suživota sa ostalim narodima. I izražava kulturu poštovanja prema Crnoj Gori.
Na kraju
Evo neobaveznog odgovora jednog građanina na pitanje - hoće li Crna Gora preživjeti sve udare od onih koji bi trebalo da je štite i brane. Trebalo bi otvoriti realni put pomirenja među suprotstavljenim opcijama u Crnoj Gori. Time bi se skinuo teret i sa normalnih ljudi.
Nada u one u političkim partijama koji nijesu nacionalno ostrašćeni. A ima ih. Nedostaje veće učešće intelektualne javnosti. Radnička klasa i sindikati čuju se samo oko parcijalnih problema. Mladi svijet, studenti, kao da im je sve potaman. Neko mora stvari da pokrene. Realnije će djelovati i sportisti kad zapjevaju “Majko naša Crna Goro...”. Crna, ili svijetla zoro.
P.S.
Ako neko ustvrdi da u mojim stavovima o nacionalizmu ima i natruhe toga kod mene, pozvaću da prelista moju knjigu od prve do zadnje stranice. Nađe li se na nacionalno sumnjive ideje, javno ću se izviniti i prestati da se bavim novinarstvom.
(Autor je tv autor i publicist)
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
