Grad koji se otvara kao matrjoška: Svi glasovi Istanbula i tajne Floberovog Istoka

​Kada je tursko-britanska književnica Elif Šafak nedavno najavila svoj novi roman “In One Brief Moment All Eternity” (U jednom kratkom trenu, sva vječnost), koji će se u knjižarama u Velikoj Britaniji pojaviti sjutra, 15.oktobra, malo ko je mogao naslutiti u koliko će se raskošnu pripovjedačku avanturu ponovo upustiti. Naslov preuzet iz čuvenog spjeva “Govor ptica” persijskog pjesnika Faridudina Atara samo je kapija kroz koju čitaoci ulaze u čudesni, višeslojni svijet Orijenta, istorije i zaboravljenih glasova.

​U središtu ove polifone istorijske drame, prema riječima Šafak, nalazi se mladi Gistav Flober i njegovo čuveno putovanje na Istok. Međutim, umjesto klasičnog biografskog teksta o velikom francuskom piscu, Šafak ponovo demonstira svoju maestralnu sposobnost da naglavačke preokrene ustajale narativne perspektive..

U vremenu velikih previranja, Flober je stvorio jednu od najskandaloznijih junakinja u istoriji književnosti, gospođu Bovari. A potom ju je otrovao arsenikom. Ali šta ako bi, 175 godina kasnije, Ema, zajedno sa ženama koje je istorija previdjela, mogla da mu istrgne pero iz ruku i ispriča neku drugačiju priču?

“In One Brief Moment All Eternity”, prema ocjeni kritike, blistava je reinterpretacija lika slavnog pisca, ispripovijedana iz perspektive žena, stvarnih i izmišljenih, koje su ga oblikovale: odane dadilje, egipatske plesačice i strastvene, ljubomorne ljubavnice koja odbija da bude zaboravljena. Kroz njihove glasove, Elif Šafak stvara istovremeno intiman portret velikog umjetnika i epsku meditaciju o samom činu pripovijedanja. Koga pamtimo, a koga brišemo iz kolektivnog sjećanja? I kako književnost može opstati usred političkih previranja, ratova i nepravde? Kada nam se učini da se svijet raspada, gdje pronalazimo nadu koja nam omogućava da nastavimo dalje?

Šafak vodi čitaoce na izvanredno putovanje kroz vrijeme i prostor - od Floberovog neobičnog djetinjstva, provedenog u kući koja je istovremeno bila dom, bolnica i mrtvačnica, preko Pariza 19. vijeka, u vrijeme Revolucije, pa sve do Istanbula, Kaira, Palestine i Bejruta. U ovoj uzbudljivoj priči, pitanja koja su u samom srcu njenog stvaralaštva dobijaju novu, snažnu i neodložnu težinu: ko ima pravo da govori i šta bi rekli oni kojima je glas oduzet?

“Odvažno inventivan, očaravajući i prosvjetljujući roman, koji se proteže kroz decenije i kontinente, ‘U jednom kratkom trenu, sva vječnost’ blistavo je ljubavno pismo književnosti, neispričanim pričama, zanemarenim zajednicama i neuništivom ljudskom duhu”, stoji u opisu romana na sajtu Elif Šafak.

Posebnu ulogu u novom romanu ima Grad.

​“Nije postojao jedan Istanbul, već su postojali Istanbuli u množini, poput matrjoški”, objašnjava Elif Šafak. “Otvorite jednu lutku, naiđete na drugi grad, pa na još jedan unutra. Jedan od ženskih glasova sa kojima ćete se susresti u mom novom romanu pripada upravo Gradu koji oduvijek posmatram kao ‘grad-ženu’ - Konstantinopolju. Htjela sam da vidim grad kroz oči Flobera koji dolazi prvi put i susreće se sa tom fascinantnom raznolikošću ljudi svih mogućih porijekla, etničkih pripadnosti i religija kako žive jedni pored drugih. Ali više od toga, željela sam da pokušam da čujem njen glas u svom srcu”.

​Da bi dočarala to neuhvatljivo mnoštvo Istanbula i Orijenta, Šafak je u romanu ukrstila čak 30 različitih naratora. Pored samog Flobera i žena iz njegovog života, književnica hrabro daje riječ i neobičnim, neživim entitetima. Tako među pripovjedačima nalazimo kamilicu iz pariskog zoološkog vrta, opijum, pa čak i samu bolest sifilis koja prati slavnog pisca. Sam Konstantinopolj dobija svoju autentičnu narativnu epizodu napisanu u vidu jedne dugačke, neprekidne rečenice koja teče poput samog Bosfora.

​Odbrana margina: Raniji radovi i sukob sa turskim vlastima

​Književni put Elif Šafak od samog početka obilježen je preispitivanjem tabu tema, istraživanjem identiteta i davanjem glasa onima koje zvanične istorije potiskuju. Kroz svoja najpoznatija djela, poput “Istanbulskog kopileta”, “Četrdeset pravila ljubavi”, “Tri Evine kćeri”,”10 minuta i 38 sekundi u ovom čudnom svijetu”, “Ostrva nestalog drveća”, Šafak iznova gradi mostove između Istoka i Zapada, misticizma i sekularizma, prošlosti i savremenosti.

​Posebno važno mjesto u njenom nedavnom stvaralaštvu zauzima i roman “Nebeske rijeke” (There Are Rivers in the Sky), koji prethodi novom ostvarenju. U toj raskošnoj priči o pamćenju, vodi i sudbini, Šafak prati putanju jedne kapi kiše kroz vjekove, povezujući drevni Ninivu i Asurbanipalovu biblioteku, turobni viktorijanski London i obale Bosfora. I u tom djelu, kao najavi njenog poetološkog zamaha, ključni motiv jeste potraga za zaboravljenim pričama i nijemim svjedocima istorije.

​Međutim, hrabrost da progovori o najosjetljivijim društvenim i istorijskim ranama skupo ju je koštala u rodnoj Turskoj.

Našla se usred mučnog sudskog procesa zbog “uvrede turskosti” (Istanbulsko kopile): Nakon objavljivanja ovog romana, 2006. godine, u kojem se otvoreno dotiče tema genocida nad Jermenima, turske vlasti su protiv autorke pokrenule krivični postupak po ozloglašenom članu 301 Krivičnog zakona Turske. Optužena je za “uvredu turskog nacionalnog identiteta”, i to ne zbog svojih ličnih izjava, već zbog rečenica koje u knjizi izgovaraju njeni fikcionalni likovi. Iako je na kraju oslobođena optužbi usljed velikog pritiska međunarodne javnosti i organizacija za zaštitu ljudskih prava, proces je ostavio dubok trag i prinudio je na život u egzilu u Londonu.

Nije ni kasnije izbjegla cenzuru i tužilačke istrage zbog bavljenja tabu temama: Sukobi sa konzervativnim strukturama nastavljeni su i u kasnijim godinama. Zbog svojih romana koji se bave rodno zasnovanim nasiljem, seksualnim zlostavljanjem djece i marginama društva, poput “Tri Evine kćeri” ili “10 minuta i 38 sekundi u ovom čudnom svijetu” (čija je junakinja ubijena seksualna radnica u Istanbulu), turski tužioci su pokretali istrage i tražili uvid u njena djela pod izgovorom “odbrane javnog morala”.

Veoma je bila zapažena njena tuga za Aja Sofijom i brisanjem njenog kosmopolitskog duha: Autorkina stalna borba za viševjekovni, pluralistički identitet Istanbula jasno se ogledala i u njenoj reakciji kada je turska vlast 2020. godine donijela odluku da Aja Sofiju preobrati iz muzeja nazad u džamiju. U autorskom tekstu za “Gardijan”, Šafak je izrazila duboku tugu i razočaranje, ističući da je Aja Sofija bila simbol sposobnosti Istanbula da u sebi obgrli i hrišćansku i islamsku istoriju, Istok i Zapad. Pretvorena u muzej pod Ataturkom, ona je decenijama slala poruku o mogućnosti suživota i sekularizma. Šafak je upozorila da je njeno ponovno pretvaranje u džamiju politički manevar kojim se uništava bogata, slojevita istorija grada zarad populizma i religijskog nacionalizma, čime se “briše kosmopolitsko pamćenje Turske”. Jer je njena kupola dovoljno velika da može obuhvatiti cijelo čovječanstvo.

Pritisci na intelektualce i borba za slobodu govora

Šafak je danas jedna od najglasnijih zagovornica ženskih prava, LGBTQ+ zajednice i slobode izražavanja na globalnoj sceni. Zbog svojih kritičkih stavova prema autoritativnim tendencijama u turskoj politici, u svojoj domovini je često meta prorežimskih medija i nacionalističkih napada.

​Uprkos političkim pritiscima i optužbama, Elif Šafak ne odustaje od svoje misije. Njeni romani nastavljaju da spajaju nespojivo i dokazuju da gradovi, baš kao i ljudi, nemaju samo jedno lice, već čitave slojeve skrivenih priča koje čekaju da budu ispričane.