Naučnici NASA zvanično su potvrdili da je na Marsu otkrivena voda u tečnom stanju.
Water! Strong evidence that liquid water flows on present-day Mars. Details: http://t.co/0MW11SANwL #MarsAnnouncement pic.twitter.com/JNksawz2iN
— NASA (@NASA) September 28, 2015
Voda teče niz kanjone tokom ljetnjih mjeseci na Crvenoj planeti, otkriće je naučnika koji kažu da je ovo otkriće podstiče ranije spekulacije da na planeti postoji neki oblik života.
Naučnici su uočili duge, tamne mrlje koje na Marsu ostavlja tekuća voda, a koje mogu da dostignu nekoliko stotina metara u ljetnjim mjesecima, prije nego što se osuše kada na jesen kada površinska temperatura padne.
"Under certain circumstances, liquid water has been found on Mars" - Jim Green, NASA Planetary Science Director https://t.co/MvErxberG3
— NASA (@NASA) September 28, 2015
Naučnici nijesu sigurni odakle voda dolazi, ali kako piše Guardian, postoji mogućnost da izvire ispod leda, slanih slojeva stijena (akvifera), ili se kondezuje iz tanke atmosfere planete.
"Na površini Marsa ima tekuće vode", kazao je Majkl Mejer, vođa ekspedicije naučnika, koji je dodao da je potvrđeno da postoji makar mala mogućnost za život na planeti.
Tim naučnika je primijetio dugačak taman trag koji voda ostavlja na planinama na Marsu. Gornji dio planine tamniji je od donjeg, a naučnici su ustanovili da je to zato što voda tokom ljetnjih mjeseci sliva niz planinu, dok je tokom jeseni i zime strane planine suve. Razlika u tamnoj i svijetloj boji na dnu planine u stvari označava mjesto do kog je voda tekla.
Neke od ranijih misija na Marsu otkrile su da planeta ima "vodenu prošlost".
Američka svemirska agencija prvi put je objavila da je otkrila šljunak u septembru 2012, sedam nedjelja po spuštanju Kjuriositija u krater Gejl.
Od tada su istraživači detaljnije ispitivali snimke koje je napravilo to robotsko vozilo, o čemu su napisali tekst za časopis "Science", što je prvi naučni rad o misiji Kjuriositija.
Obluci su veličine od dva do 40 milimetara u prečniku – suviše veliki da bi ih mogao nositi i tako oblikovati vjetar i povezeni su u klastične sedimentne stijene, poznate kao konglomerati.
Precizno datiranje geoloških formacija Marsa nije moguće, ali su stijene koje je snimio rover skoro sigruno starije od tri milijarde godina. Istraživački tim, međutim, može da na osnovu slika dođe do nekih zaključaka o brzini toka i dubini vode koja je nekad tekla dnom kratera.
Naučnici su dali grubu procjenu najnižih vrijednosti, po kojima je voda u krateru tekla brzinom ljudskog hoda, a voda dopirala ili do koljena ili do struka.
Obluci su različitih tamnih i svijetlih nijansi, što dalje ukazuje da su nastali erozijom različitih vrsta stijena i da potiču s različitih lokacija.
Kjuriositi je hemijskom analizom utvrdio da je u svjetlijim prisutan feldspat - mineral uobičajen na Zemlji koji se brzo rastvara u vodi. To ukazuje da nekadašnji uslovi na Marsu nisu bili naročito vlažni i da šljunak nije nošen na veliku daljinu - vjerovatno 10-15 kilometara.
Bonus video:
