Tajni jezik afričkih pingvina je konačno dešifrovan: najnovija studija italijanskih naučnika, objavljena u srijedu u časopisu PLOS One, identifikovala je zvukove različitog značenja pomoću kojih ove životinje međusobno komuniciraju.
Istraživanje koje je predvodio dr Livio Fararo pokazalo je da pingvini još odmalena razvijaju poseban jezik. Stručnjaci su uspjeli da otkriju značenje šest zvukova od kojih četiri koriste isključivo odrasli pingvini: kada traže društvo drugih pingvina, kada upozoravaju na agresiju, prilikom udvaranja i kada pjevaju u duetu.
Mladi, pak, imaju samo jednu opsesiju: hranu.
"Postoje dvije vrste signala za hranu. Bebe pingvini cvrkuću, pijuču kada žele da im odrasli donesu da jedu", objasnio je dr Fararo, prenosi londonski Gardian.
"Kao da kažu, tata, mama, gladan sam", naveo je on.
"Što se pak 'tinejdžera' tiče, oni više zapomažu kada zahtijevaju hranu iako su već veliki i mogu da izađu iz gnijezda i sami je potraže. Poznato, zar ne?", kaže italijanski naučnik.
Naučnici su prvi put proučili i jezik majmuna u njihovom prirodnom staništu. Studija Ketrin Hobaiter i Ričar Birn sa škotskog Sent Endruz Univerziteta, koja je objavljena u američkom časopisu Current Biology, omogućila je sastavljanje "rječnika" od 66 tipskih gestova, sa 19 specifičnih značenja. Dvoje istraživača je analiziralo 4.500 razmjena poruka između šimpanza koje su snimane u Ugandi između 2007. i 2009. godine.
Tako, na primer, kada majka šimpanza djetetu pokaže taban to znači "popni se na moja leđa". Dodirom tuđe ruke majmun kaže "počeši me", a kada ga naglo zgrabi poručuje mu "prestani", "popni se na mene" ili "bježi".
Kada šimpanza žvaće lišće šalje poziv na seks. A predmet njegovog interesovanja tada kao da kaže: "Šta da radim? Gleda u mene i žvaće list?". Ovi majmuni su, takođe, sposobni da ljudima kažu "hvala" i "zdravo", kao što pokazuje kratki film u kojem se šimpanza Vunda oprašta od čuvenog primatologa Džejn Gudal, a koji je snimljen krajem prošle godine u Demokratskoj Republici Kongo.
Kon Slobodšikof, počasni profesor Univerziteta Severne Arizone koji proučava ponašanje životinja, ubijeđen je da raspolažemo tehnologijom za proizvodnju uređaja koji bi nam omogućili da razgovaramo sa psima i mačkama. Njegova istraživanja prerijskih pasa, predstavljeni u članku objavljenom u junu 2013. u časopisu The Atlantic, dokaz su da u tome što kaže ima puno istine.
U filmu koji je ovaj američki stručnjak snimio vidi se pas, koji poput policajca koji daje opis osumnjičenog, upozorava svoje prijatelje na dolazak "čovjeka srednjeg rasta obučenog u zeleno".
Galerija
Bonus video:
