životinjjski svijet

Morž: Pametniji, opasniji i muzikalniji nego što mislite

„Najbolji pjevač se nada da će svojom pjesmom privući neku lijepu gospojicu Morž.”
316 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 11.02.2014. 15:55h

Na ledenim santama i stjenovitim obalama sjevernog Atlantika često se mogu videti debela, okrugla tjelesa cimetastomrke boje kako leže zbijena u gomile. Neka od njih teška su i više od jedne tone, a neka duža od tri metra. I sva imaju karakteristične kljove, čekinjaste brkove, duboke ožiljke i zakrvavljene oči.

Po cijeli dan drijemaju, podriguju, tuku se i rokću. U stvari, to roktanje je, kako je zabilježio jedan polarni istraživač iz XIX vijeka, „nešto između mukanja krave i najdubljeg laveža mastifa”.

Morževe svi dobro znaju, zahvaljujući donekle i jednoj pjesmi Bitlsa i stihovima Luisa Kerola, ali većina nas nije nikada videla njihovo krdo u divljini. Malo je i fotografa koji su snimili ove opasne, muzikalne i društveno napredne perajare, bliske rođake foka, morskih lavova i morskih slonova.

„Upotrijebio sam sebe kao mamac”, kaže Pol Niklen, koji je proveo tri nedjelje snimajući atlantske morževe uz pomoć švedskog ronioca Gorana Elmea.

„Ja bih sjeo na obalu, a morževi bi počeli da mi prilaze. Bili su radoznali. Ali da bi otkrili šta ste, moraju da vas udare svojim kljovama. A kada morž udari čovjeka kljovama, to može da bude kobno.”

Kljove morža mogu da budu duge i više od pola metra. Zabodene u led poput pijuka pomažu morževima da se lakše uspentraju na santu. Ista tako služe im i za dvoboje sa rivalima i za samoodbranu od grabljivaca. Nije rijetkost vidjeti proburaženog bijelog medvjeda kako mrtav pluta po moru.

Druga prepoznatljiva karakteristika jesu brkovi. Na stotine čvrstih čekinja žućkaste boje štrči preko gornje usne, debelih kao badrljice pera a osjetljivih poput prstiju. Pomoću ovih čekinja morževi mogu da opipaju i raspoznaju predmete manje i od dugmeta na košulji. I što je još važnije, mogu da otkriju školjke ukopane u morsko dno. A da bi posrkali meso iz školjke, koriste usta kao usisivač – dovoljno jaka da strgnu kožu sa neke foke.

Ova moćna stvorenja su i muzikalna. Tokom sezone parenja, koja traje od januara do aprila, „odrasli mužjaci pjevaju i ispuštaju najraznovrsnije zvuke slične kastanjetama, zvonima, akordima na gitari ili lupkanju po bubnjevima”, kaže Erik Born, jedan od vodećih naučnika na Grenlandskom institutu za prirodne resurse.

„Najbolji pjevač se nada da će svojom pjesmom privući neku lijepu gospojicu Morž.”

Petnaest mjeseci kasnije oteliće se mladunče teško 45 kilograma. A naredne dvije godine njegova brižna majka će ga njegovati i paziti kao oči u glavi. Nosiće ga na leđima i toviti svojim bogatim, hranljivim mlijekom. I ako sve bude kako treba, živjeće sljedećih 40 godina.

Galerija