Neuroestetika

Ne kapirate umjetnost? Mali strujni šok vašem mozgu može to da promijeni

Električna stimulacija skalpa dokazano je uspjela poboljšati matematičke sposobnosti ljudi, te njihovu spretnost u videoigricama
75 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 09.11.2013. 19:27h

Naporno se trudite da izgledate sofisticirano u muzeju? Nova istraživanja tvrde da mali strujni šok vašem mozgu može pomoći da više uživate u umjetnosti.

Studija objavljena u Social Cognitive and Affective Neuroscience otkrila je da se iskustvo posmatranja umjetnosti može poboljšati aktivacijom lijevog dorsolateralnog predfrontalnog korteksa (DLPFC).

Grupa od 12 volontera ocjenjivala je slike i fotografije stvarnih situacija mnogo višim ocjenama nakon što je struja kroz elektrode protresla taj dio mozga, za koji se smatra da reguliše emocije. Kao što su i prethodna istraživanja pokazala, mali strujni šok može da bude moćna stvar – električna stimulacija skalpa dokazano je uspjela poboljšati matematičke sposobnosti ljudi, te njihovu spretnost u videoigricama.

"Efekti stimulacije bili su suptilni, ali i dalje prilično izuzetni, uzevši u obzir da su učesnicima praktično povezali bateriju na glavu", rekao je neurolog Anjan Šaterži časopisu New Scientist o ovoj studiji.

On smatra da aktiviranje ovog dijela mozga poboljšava raspoloženje, što čini posmatranje umjetnosti mnogo boljom. U ovoj studiji, stimulacija mozga poboljšala je učesnicima samo promatranje realistične, a ne apstraktne umjetnosti, što sugeriše da proces posmatranja apstraktne umjetnosti koristi druge djelove mozga.

Iako je eksperimentalni uzorak prilično mali, ovo nam daje novi pogled u neuralne strukture naših estetskih kritika umjetnosti.

Neuroestetika, još uvijek mlado polje posmatranja estetike ljepote kroz neurologiju, teži da dođe do samih detalja teme – kako mozak određuje šta je zapravo lijepo.

Ipak, nastojanje naučnika da odrede zašto uživamo u umjetnosti prilično je kontroverzno.

Naslovnica Nature kolumne ranije ove godine rekla je da „neuroestetika uništava vašu dušu”. U eseju o toj temi, u časopisu PLOS Biology, Bevil Konvej i Aleksander Reding napisali su: „Jednačina (umjetnost = ljepota) ne stoji na čvrstom tlu. Kroz istoriju, umjetnici su kreirali vrlo intrigantna i duboka umjetnička djela koja, empatički, nisu lijepa.”

Ipak, shvatanje kako doživljavamo ljepotu može da ima vrlo praktične implikacije. Zaira Kataneo, glavni autor studije, nada se da će se ovo istraživanje jednog dana koristiti kako bi se liječili ljudi sa anhedonijom, nemogućnošću da se iskusi užitak.