Novootkriveni ostaci ljudske lobanje u “Pećini majmuna” u Laosu, predstavljaju najraniji dokaz o ljudskoj migraciji ka prostorima Azije.
Anatomski moderni ljudi pojavili su se prije oko 200.000 godina u Africi. Kada i kako su migrirali iz Afrike dugo je izazivalo kontroverze.
Arheološki i genetski pokazatelji ukazivali su na to da su moderni ljudi masovnije migrirali iz Afrike ka jugoistočnoj Aziji prije najmanje 60.000 godina. Međutim, komplikacije su nastajale zbog izostanka fosilnih dokaza koji bi mogli potkrijepiti tu tvrdnju.
Djelovi lobanje otkriveni u sjevernom Laosu, na samoj granici sa Vijetnamom, popuniće tu “fosilnu” prazninu. Pronađeni su u pećini Tam Pa Ling ili “Pećini majmuna”, a izvještaj o tome objavljen je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
- Ono što najviše iznenađuje je što smo uopšte nešto pronašli na tom mjestu”, kaže Laura Lin Šekelford, paleoanthropologinja sa Univerziteta u Ilinoisu.
“Mnogi su mislili da nećemo otkriti bilo šta u ovoj pećini, čak ni u regionu u kojem smo istraživali. Ali, bili smo uporni i išli na mjesta gdje ranije niko nije išao.”
Fosil je otkriven još 2009. godine u pećini koja se nalazi blizu vrha planine Pa Hang, na oko 1170 metara.
“Pećina je okružena mnoštvom papajinog i bananinog drveća, pa su grupe majmuna rado boravile na tom području. Odatle i ime”, kaže Šekelford.
- Izuzetno je bilo teško doprijeti do ovog mjesta. Nalazi se samo 240 kilometara od prijestonice, ali nam je bilo potrebno dva dana vožnje zbog nepristupačnog terena. Morali smo da hodamo po ivici litice da bismo se domogli ulaza u pećinu, a zatim smo morali da se spustimo 60 metara niz padinu pokrivenu mokrom glinom. Takođe smo morali da nosimo generator i svjetla da bismo osvijetlili pećinu, kaže Šekelford.
“Svako malo morali smo uklanjati glinu, lopaticom i kantama, pa je rad tekao nevjerovatno sporo”, dodala je.
“Išli smo samo po sušnoj sezoni tokom zime, tako da nismo imali problema sa insektima i zmijama.”
U pećini nije bilo artefakata, niti tragova ljudskog boravka. Mislimo da se fosil nalazio van pećine, te da ga je tokom kišne sezone bujica zahvatila i odnijela u pećinu. U narednim godinama, voda je nanosila sedimente u pećinu, koji su prekrili fosil.
Oblik kostiju i zuba pripadaju modernom čovjeku. Raznim tehnikama datiranja ustanovljeno je da su okolni sedimenti stari najmanje 46.000 do 51.000 godina, dok je datiranje samih kostiju pokazalo starost od oko 63.000 godina.
To čini ove fosile najranijim skeletnim dokazom boravka anatomski modernih ljudi istočno od Bliskog istoka.
Ovi rezultati “mijenjaju sliku o kretanju modernih ljudi kroz Aziju i pokazuju da je bilo više puteva migriranja nego što se mislilo”, kaže Šekelford.
“Prema tipičnom stanovištu moderni ljudi su u jednom trenutku krenuli obalom od Indije ka jugoistočnoj Aziji, nastavljajući na jug ka Indoneziji i Okeaniji (Australija, Novi Zeland i susjedna pacifička ostrva Pacifika)”, pojasnila je Šekelford.
“Mi smatramo da je to tačno, ali takođe ukazujemo da su druge grupe vjerovatno krenule prema sjeveru ili sjeveroistoku, u pravcu današnje Kine, dok su neki krenuli kroz planinsko područje kontinentalne jugoistočne Azije, koristeći prednosti rječnih sistema. Ranije niko nije ni pomišljao da su mogli otići ka planinama Laosa, Vijetnama i Tajlanda.”
Istraživači sada pokušavaju da ekstrahuju DNK iz novootkrivenog fosila, da bi vidjeli u kakvoj vezi stoji sa ljudima koji su kasnije živjeli ili trenutno žive u tom području.
- Posao koji nas očekuje je prilično velik - postoji doslovce hiljade krečnjačkih pećina u kojima možemo tražiti ostatke ranih modernih ljudi, kaže Šekelford, zaključujući da bi na tom području “mogli raditi do kraja karijera ili života i ne istražiti sve pećine”.
Fosil iz sjevernog Laosa, star oko 63.000 godina, najraniji je skeletni dokaz o boravku anatomski modernih ljudi istočno od Bliskog istoka
Bonus video:
