Naučnik sa Univerziteta u Kostariki vjeruje da bi mogao biti na tragu otkrića novog antibiotika koji se krije u bakterijama krzna lenjivaca, sisara nastanjenih u tropskim šumama Srednje Amerike koji se nikada ne razboljevaju.
"Kada pogledamo krzno lenjivaca, uočavamo kretanje: moljci, razne vrste insekata i očito kada postoji kohabitacija brojnih vrsta organizama mora postojati sistem koji ih kontroliše“, kaže Kavaria, prenosi N1.
Lenjivci u svom krznu nose jedinstveni biotip insekata, algi i bakterija koji ih, kako se čini, štiti od bolesti, kaže naučnik Maks Kavaria.
U svojim istraživanjima koje sprovodi od 2020. godine, dokazao je da su „ti mikroorganizmi sposobni da proizvedu antibiotike koji omogavaju regulaciju patogenih agensa u krznu lenjivaca“.
"To su bakterije iz roda Rothia i Brevibacterium“, kaže naučnik koji je rezultate studije objavio u naučnom časopisu Environmental Microbiology.
Sada je važno istražiti imaju li ti antibiotici budućnost u farmakopeji za ljude, kazao je.
Lenjivci, čije dvije vrste žive u Kostariki – Bradypus variegatus ili troprsti ljenivac, kao i Choloepus hoffmanni ili dvoprsti lenjivac – obitavaju na stablima tropskih šuma Srednje Amerike, pa tako i na karipskoj obali Kostarike u vlažnoj klimi s temperaturama od 22 do 30 stepeni Celzijusa.
Međunarodno udruženje za očuvanje prirode smatra da opada populacija tih mirnih sisara – koji žive i u Boliviji, Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Hondurasu, Nikaragvi, Panami, Peruu i Venezueli.
U Kostariki, Amerikanka Džudi Avej upravlja Utočištem lenjivaca u Kahuiti koje je osnovala s pokojnim suprugom Luisom Arojem kako bi zbrinjavali povrijeđene jedinke.
Hiljadu spasenih lenjivaca
Džudi Avej ranije je živjela na Aljasci i nije ni znala da lenjivci postoje prije dolaska u Kostariku. Godine 1992. par je zbrinuo prvog lenjivca kojeg su nazvali „Buttercup“, a od tada hiljadu jedinki prošlo je kroz njihovo utočište.
Zato se Maks Kavaria obratio Džudi kako bi proučavao lenjivce koji su stradali na visokonaponskim električnim kablima ili ih je srušio automobil ili su ih ranili psi ili su pronašli mladunčad bez majke.
"Nikada nismo primili bolesnog lenjivca, neki su bili opečeni žicama visokog napona i imali povrede po rukama, ali infekcija se nije dogodila“, ističe Džudi Avej.
Maks Kavaria je rezao dlaku 15 jedinki svake od dvije vrsta i u laboratoriji radio kulturu kako bi ih proučavao.
Nakon tri godine istraživanja, pobrojao je dvadesetak „kandidata“ za proizvodnu antibiotika ali treba vidjeti da li je moguća primjena na ljudskoj vrsti.
"Treba razumjeti sistem (koji proizvodi imunitet kod lenjivaca) i koji molekule u tome učestvuju“, objasnio je.
Priroda je ipak prva od svih laboratorija, ističe Kavaria i podsjeća na penicilin, što ga je 1928. otkrio Aleksander Fleming, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1945, iz gljivica koje prirodno sintetišu taj antibiotik.
Otkriće novih antibiotika veliki je izazov danas jer Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da bi sadašnja otpornost na antibiotike mogla izazvati 10 miliona smrti svake godine sredinom vijeka.
"Zato projekti poput našeg mogu pomoći razvoju novih molekula koje bi mogle kratkoročno ili dugoročno, biti korišćene u borbi protiv otpornosti na antibiotike“, kaže Maks Kavaria.
Bonus video:
