Astronomi zbunjeni "iznutra-napolje" planetarnim sistemom

Sve četiri planete u ovom novoposmatranom sistemu kruže bliže zvijezdi nego što Merkur kruži oko Sunca. Zapravo, najudaljenija planeta nalazi se na svega oko 40 odsto orbitalne udaljenosti između Merkura i Sunca. To je tipično za planete oko crvenih patuljaka, koji su znatno slabiji od Sunca

4227 pregleda 2 komentar(a)
Umjetnička ilustracija planetarnog sistema sa četiri planete oko male crvene zvijezde, nazvane LHS1903, Foto: Reuters
Umjetnička ilustracija planetarnog sistema sa četiri planete oko male crvene zvijezde, nazvane LHS1903, Foto: Reuters

Astronomi su posmatrali planetarni sistem koji dovodi u pitanje postojeće teorije o nastanku planeta: u njemu se nalazi stjenovita planeta koja je nastala iza orbita svojih gasovitih "susjeda", moguće nakon što je veći dio materijala za formiranje planeta već bio potrošen.

Sistem je posmatran pomoću svemirskog teleskopa ČEOPS Evropske svemirske agencije (ESA), a čine ga četiri planete - dvije stjenovite i dvije gasovite - koje kruže oko relativno male i tamne zvijezde, crvenog patuljka, udaljenog oko 117 svjetlosnih godina od Zemlje u pravcu sazviježđa Risa, prenosi agencija Rojters.

Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost pređe za godinu dana - 9,5 biliona kilometara.

Zvijezda, nazvana LHS 1903, ima oko 50 odsto mase Sunca i svega oko 5 odsto njegove sjajnosti.

Upravo je raspored planeta ono što je privuklo pažnju naučnika. Najbliža zvijezdi je stjenovita planeta, naredne dvije su gasovite, a četvrta - za koju teorija nastanka planeta sugeriše da bi trebalo da bude gasovita - umjesto toga je stjenovita.

"Paradigma formiranja planeta kaže da planete blizu svoje zvijezde domaćina treba da nastaju male i stjenovite, sa malo ili nimalo gasa ili leda", rekao je astronom Tomas Vilson sa Univerziteta u Vorviku u Engleskoj, glavni autor studije objavljene u časopisu "Sajens".

"To je zato što je to okruženje previše vrelo da bi zadržalo značajne količine gasa ili leda, a sve atmosfere koje se ipak formiraju vjerovatno bivaju uklonjene zračenjem njihove zvijezde domaćina. Nasuprot tome, smatra se da se planete na većim udaljenostima grade u hladnijim područjima, sa mnogo gasa i leda, što stvara gasom bogate svjetove s velikim atmosferama. Ovaj sistem to dovodi u pitanje jer nam daje stjenovitu planetu izvan gasom bogatih planeta", kazao je Vilson.

Vilson je to nazvao "sistemom izgrađenim iznutra-napolje".

U našem Sunčevom sistemu četiri unutrašnje planete su stjenovite, a četiri spoljašnje gasovite. Stjenovite patuljaste planete poput Plutona, koje kruže izvan gasovitih planeta, znatno su manje od bilo koje planete u Sunčevom sistemu.

Astronomi su od devedesetih godina prošlog vijeka otkrili oko 6.100 planeta izvan našeg Sunčevog sistema, koje se nazivaju egzoplanete, prenosi Rojters.

Sve četiri planete u ovom novoposmatranom sistemu kruže bliže zvijezdi nego što Merkur kruži oko Sunca. Zapravo, najudaljenija planeta nalazi se na svega oko 40 odsto orbitalne udaljenosti između Merkura i Sunca. To je tipično za planete oko crvenih patuljaka, koji su znatno slabiji od Sunca.

Dvije stjenovite planete svrstane su u kategoriju "super-Zemalja" - stjenovite poput Zemlje, ali dva do deset puta masivnije. Dvije gasovite planete su "mini-Neptuni" - gasovite i manje od Neptuna, najmanje gasovite planete našeg sistema, ali veće od Zemlje.

Istraživači sumnjaju da, umjesto da su nastale istovremeno u velikom disku gasa i prašine koji se vrtloži oko zvijezde, planete u ovom sistemu nastajale su jedna za drugom - pri čemu je gas koji bi inače činio atmosferu četvrte planete potrošen na "sestrinske" planete prije nego što se ona uopšte formirala.

Vilson je rekao da je četvrta planeta najvjerovatnije bila "kasni procvjetalac".

"Nastala je kasnije od ostalih planeta, u okruženju siromašnom gasom. Zapravo nije bilo mnogo materijala da se ova planeta izgradi", kazao je Vilson.

Druga mogućnost je da je rođena s velikom gasovitom atmosferom, koja je kasnije izgubljena u nekoj katastrofi, ostavljajući iza sebe samo stjenovito jezgro.

"Da li je (četvrta planeta) stigla slučajno baš u trenutku kada je gas nestao? Ili je doživjela sudar s nekim drugim tijelom, koji joj je ogolio atmosferu? Ovo drugo zvuči maštovito dok se ne sjetite da sistem Zemlja–Mjesec izgleda kao proizvod upravo takvog sudara", rekao je astronom i koautor studije Endru Kameron sa Univerziteta Sent Endruz u Škotskoj.

Četvrta planeta zanimljiva je i zbog potencijalne nastanjivosti. Njena masa je 5,8 puta veća od Zemljine, a temperatura je oko 60 stepeni Celzijusa.

"Temperatura od 60 stepeni Celzijusa vrlo je slična najvišoj temperaturi ikad zabilježenoj na Zemlji - 57 stepeni Celzijusa - tako da je definitivno moguće da je ova planeta nastanjiva. Buduća posmatranja Svemirskim teleskopom Džejms Veb mogla bi da otkriju uslove na ovoj planeti i pomognu nam da razumijemo koliko bi mogla biti nastanjiva", rekao je Vilson.

Bonus video: