Psi su vjerni saputnici ljudi još otkako smo ih učinili prvim pripitomljenim životinjama, nastalim davno od sivih vukova - iako je precizno kada, gdje i zašto do toga došlo ostalo bez konačnog odgovora. Novo genetsko istraživanje sada pruža vrijedan uvid, uključujući identifikaciju najstarijeg do sada poznatog psa, starog 15.800 godina.
Taj pas, poznat na osnovu kostiju pronađenih u stijenskom skloništu Pinarbaši u Turskoj, koje su koristili drevni lovci-sakupljači, oko 5.000 godina je stariji od ranije najstarijeg genetski potvrđenog psa, naveli su istraživači.
Datum psa iz Pinarbašija, kao i nekoliko drugih gotovo jednako starih pasa identifikovanih na lokalitetima u Evropi, pokazuje da su psi već bili široko rasprostranjeni i sastavni dio ljudske kulture milenijumima prije pojave poljoprivrede, naveli su oni.
Nova otkrića predstavljena su u dva naučna rada objavljena u časopisu Nature.
Vilijam Marš, postdoktorski istraživač u Laboratoriji za drevnu genomiku pri Institutu Frensis Krik u Londonu i koautor jednog od istraživanja, kazao je da DNK dokazi ukazuju da su psi bili prisutni na različitim lokacijama u zapadnoj Evroaziji prije 18.000 godina i da su već tada bili genetski prilično različiti od vukova, prenosi agencija Rojters.
"Pretpostavljamo da su se populacije pasa i vukova razdvojile mnogo ranije, vjerovatno prije posljednjeg glacijalnog maksimuma, dakle prije 24.000 godina. Ipak, uprkos tome, i dalje postoji veliki stepen neizvjesnosti", rekao je Marš.
Pas, koji potiče od drevne populacije vukova odvojene od savremenih vukova, bio je prva životinja koju su ljudi pripitomili, dok su životinje poput koza, ovaca, goveda i mačaka došle kasnije.
"Psi su bili uz nas dok su ljudi prolazili kroz velike promjene načina života i dok su nastajala složena društva", rekao je genetičar Anders Bergstrom sa Univerziteta Istočna Anglija u Engleskoj, vodeći autor drugog istraživanja.
"Mislim da je zanimljivo i to što, za razliku od većine drugih pripitomljenih životinja, psi nemaju uvijek sasvim jasno definisane uloge ili svrhe za ljude. Možda je njihova osnovna uloga često jednostavno - druženje", rekao je Bergstrom.
Bergstrom i njegov tim sproveli su opsežnu potragu za ranim psima Evrope, koristeći novu metodu za genetsko razlikovanje vukova i pasa među 216 drevnih ostataka starih između 46.000 i 2.000 godina, pronađenih u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Holandiji, Škotskoj, Švedskoj, Švajcarskoj i Turskoj. To je do sada najveća studija takvih ostataka.
Istraživači su uspjeli da identifikuju 46 pasa i 95 vukova. Pošto su skeleti pasa i vukova u ranim fazama pripitomljavanja bili veoma slični, genetske studije su potrebne kako bi se razlikovali u drevnim ostacima.
Najstariji pas koji je identifikovao Bergstromov tim datira od prije 14.200 godina i pronađen je u pećini Keslerloh u Švajcarskoj. Utvrđeno je da najstariji evropski psi identifikovani u ovoj studiji imaju zajedničko porijeklo sa psima iz Azije i ostatka svijeta, što pokazuje da te različite pseće populacije nijesu nastale iz odvojenih događaja pripitomljavanja.
Pas iz Pinarbašija, identifikovan u studiji na kojoj je radio Marš, pokazao je koliko su psi bili cijenjeni među lovcima-sakupljačima koji su ih držali.
"U Pinarbašiju imamo i ljudske i pseće grobove, pri čemu su psi sahranjivani uz ljude", rekao je Marš.
Postojali su i dokazi da su ljudi u Pinarbašiju hranili svoje pse ribom.
Ova studija identifikovala je pet pasa starih između 15.800 i 14.300 godina, uključujući pseće ostatke iz Gofove pećine kod Čedara u Engleskoj.
"U Gofovoj pećini imamo tragove rasijecanja i obrade ljudskih tijela nakon smrti, uključujući kanibalizam, kao pogrebni običaj sličan sahranjivanju. Slične postmortalne izmjene, iako nije definitivno potvrđeno da su bile radi konzumacije, pronađene su i na ostacima psa", rekao je Marš.
Utvrđeno je da su psi iz Pinarbašija i Gofove pećine bliže povezani sa precima današnjih evropskih i bliskoistočnih rasa, poput boksera i salukija, nego sa arktičkim rasama poput sibirskog haskija.
Pored druženja, drevni psi su možda pomagali ljudima u lovu ili su služili kao psi čuvari, svojevrsni alarmni sistemi ledenog doba, smatraju istraživači. Za razliku od brojnih egzotičnih rasa pasa koje postoje danas, ti rani psi su vjerovatno još veoma ličili na vukove od kojih su potekli.
"Pitanja kada, gdje i zašto su ljudi pripitomili pse i dalje su uglavnom bez odgovora", rekao je Bergstrom. "Mislimo da se to vjerovatno dogodilo negdje u Aziji, ali preciznije mjesto tek treba utvrditi".
Bonus video:
