Slijepi miševi imaju ključnu ulogu u ekosistemima širom svijeta - oprašuju biljke, rasprostranjuju sjeme i hrane se ogromnim količinama insekata. Oni predstavljaju jednu od samo tri evolutivne linije kičmenjaka koje su tokom istorije Zemlje razvile sposobnost letenja, a danas postoji više od 1.500 vrsta slijepih miševa. Međutim, njihova evolutivna istorija dugo je predstavljala svojevrsnu zagonetku za naučnike.
Najveće do sada sprovedeno istraživanje koje objedinjuje genome i fosile slijepih miševa sada pruža jasniju sliku. Rezultati ukazuju na to da su se ovi leteći sisari prvi put pojavili u Evropi prije oko 65 miliona godina, nakon masovnog izumiranja koje je dovelo do nestanka dinosaurusa, a potom se proširili širom svijeta. Time su dovedene u pitanje ranije pretpostavke da su se prvi put pojavili u Sjevernoj Americi, Aziji ili Africi, prenosi agencija Rojters.
Istraživači su prikupili do sada najveću kolekciju visokokvalitetnih genoma slijepih miševa, koja obuhvata 103 vrste iz svih 21 priznate porodice ovih životinja. Te podatke objedinili su sa analizom 44 fosilna primjerka kako bi rekonstruisali njihovu evolutivnu istoriju i napravili porodično stablo slijepih miševa.
Zaključili su i da je eholokacija - biološki sonarni sistem koji mnogi slijepi miševi koriste za kretanje u mraku i hvatanje letećeg plijena - poput samog leta, evoluirala veoma rano u istoriji ove grupe životinja.
"Mislim da je sposobnost i letenja i eholokacije otvorila nevjerovatne mogućnosti za zauzimanje novih ekoloških niša - na primjer, lov noću, kada ima manje konkurencije i manje predatora. Let im je omogućio da se vinu u vazduh. Eholokacija im je omogućila da zavladaju noći", rekla je Sonja Vernes, profesorka biologije na Univerzitetu Sent Endruz u Škotskoj i jedna od rukovoditeljki studije objavljene u časopisu "Nature".
"Eholokacija je omogućila slijepim miševima da, u suštini, postanu noćne životinje i da se ne takmiče sa pticama niti budu plijen dnevno aktivnih ptica", rekla je profesorka zoologije Ema Tiling sa Univerzitetskog koledža u Dablinu, još jedna od rukovoditeljki istraživanja.
Studija ukazuje na to da su se slijepi miševi prvi put pojavili u Evropi oko milion godina nakon što je asteroid udario u Zemlju prije 66 miliona godina, što je izazvalo katastrofu koja je sisarima omogućila da postanu dominantne kopnene životinje. U relativno kratkom periodu nakon toga slijepi miševi stigli su i do Afrike, pa su ta dva kontinenta postala središta njihove rane evolucije, navela je evolutivna biološkinja Lilijana Davalos sa Državnog univerziteta Njujorka u Stoni Bruku, takođe jedna od rukovoditeljki studije, prenosi Rojters.
Antarktik je jedini kontinent koji slijepi miševi nikada nijesu naselili. Danas čine više od petine svih vrsta sisara na svijetu.
Najstariji poznati fosili slijepih miševa potiču od prije približno 52 miliona godina. Podaci dobijeni analizom genoma i anatomije pomogli su naučnicima da utvrde vrijeme njihovog nastanka.
Ptice i pterosauri
Slijepi miševi su jedini sisari koji su razvili aktivni let, čime su se pridružili letećim gmizavcima poznatim kao pterosauri i pticama kao jedinim kičmenjacima koji su razvili tu sposobnost. Ptice su preživjele udar asteroida, dok pterosauri nijesu. Njihovo izumiranje možda je otvorilo ekološke niše koje je mogla da zauzme nova linija letećih kičmenjaka.
Krila slijepih miševa građena su drugačije od krila ptica i pterosaura. Riječ je o izmijenjenim prednjim udovima sa znatno izduženim prstima koji pridržavaju veliku kožnu membranu.
Kako su izgledali preci slijepih miševa i dalje je misterija.
"Ne znamo sa sigurnošću, ali pretpostavljam da su izgledali poput rovčica koje žive na drveću i kojima su počeli da se razvijaju dugi prsti. To je samo pretpostavka, jer svi najstariji fosili izgledaju poput savremenih slijepih miševa", rekla je Tiling.
Nije jasno ni da li se prvo razvio let ili eholokacija. Slijepi miševi koriste eholokaciju tako što proizvode visokofrekventne ultrazvučne zvuke i osluškuju njihove odjeke nakon što se odbiju od objekata, čime stvaraju sliku svog okruženja. Ta sposobnost može se prepoznati i kod fosila na osnovu anatomskih osobina, poput uvećane pužnice unutrašnjeg uha i specijalizovanih struktura srednjeg uha.
"Naši najstariji fosili slijepih miševa pokazuju da su imali i sposobnost letenja i eholokacije, što nam ne pomaže da odgovorimo na ovo pitanje. Moramo pronaći najstarije 'predslijepe miševe', odnosno prelazne fosile, i utvrditi da li su imali anatomske karakteristike koje ukazuju na sposobnost letenja ili eholokacije", rekla je Tiling.
Mnoge vrste slijepih miševa pokazuju izuzetnu otpornost na bolesti i, u odnosu na svoju veličinu, žive neuobičajeno dugo. Studija postavlja temelje za istraživanje genetske osnove tih osobina.
"Ovaj rad bi u budućnosti mogao da bude koristan za istraživanja starenja, imuniteta i otpornosti na bolesti kod ljudi", rekla je Tiling.
Današnji slijepi miševi postoje u brojnim oblicima i veličinama, a razlikuju se i po načinu ishrane i života. Najveći je džinovski zlatnokruni leteći pas sa Filipina, čiji raspon krila dostiže 1,7 metara. Najmanji je slijepi miš poznat kao bumbar, koji živi na Tajlandu i u Mjanmaru i ima raspon krila od oko 13 centimetara.
Mnoge vrste slijepih miševa hrane se insektima. Druge jedu voće, nektar i ribu, dok se vampirski slijepi miševi, po čemu su i poznati, hrane krvlju.
Njihova raznovrsnost je izuzetna i obuhvata, između ostalih, potkovičaste, listonose, mišorepe, trozube, brkate, prijanjajuće, čekićoglave i naboranolične slijepe miševe.
"Slijepi miševi nas neprestano iznenađuju. Oni su jedan od najvećih eksperimenata evolucije", rekla je Vernes.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
