U juče formiranoj Vladi premijer Duško Marković je za potpredsjednike izabrao provjereni kadar, ali je i neka ministarska mjesta povjerio ljudima koji su imali već iskustva u različitim resorima.
Iz vlade Mila Đukanovića “preživjeli” su samo Predrag Bošković, koji je sa mjesta ministra prosvjete “prekomandovan” u resor odbrane, Zoran Pažin koji će uz resor pravde biti i potpredsjednik i Marija Vučinović koja će opet biti ministarka bez portfelja, kao i potpredsjednik za regionalni razvoj Rafet Husović. Ministar je ranije bio i Milutin Simović, koji se nakon jednog mandata u poslaničkim klupama vratio na mjesto ministra poljoprivrede, a dobio je i mjesto potpredsjednika.
Predrag Bošković ministar odbrane: Kadar za sve resore
Član Glavnog odbora DPS-a Predrag Bošković (44) dobio je odbranu, kao peti resor u izvršnoj vlasti, u kojoj je “prošetao” kroz diplomatiju, ekonomiju, rad i prosvjetu.
Magistar ekonomije je umjesto nauke krenuo u politiku, pa je sa mjesta predsjednika Savjeta mladih DPS-a, 2001. ušao u skupštinske klupe. Odatle je već 2004. napredovao u zamjenika ministra spoljnih poslova bivše Državne zajednice sa Srbijom, gdje je bio najbliži saradnik Vuka Draškovića. Iz Beograda vratio se 2005. u Podgoricu i zadužio mjesto ministra ekonomije.
Voljom partije vratio se opet u poslaničke klupe, ali je tri godine kasnije, 2008, izabran za predsjednika Borda direktora Rudniku uglja Pljevlja, kao predstavnik državnog kapitala, u kompaniji u kojoj je treći po veličini vlasnik Aco Đukanović. Zabilježeno je da je, pošto je preuzeo posao u Rudniku tada dužnom oko 35 miliona eura, uprava kompanije odlučila da mu kupi skupocjen džip. Za njegovog mandata, Rudnik je poboljšao poslovanje. Od 2006, na čelu je ŽRK Budućnost, a u novembru je izabran za potpredsjednika Evropske rukometne federacije.
Milutin Simović, potpredsjednik vlade: Vječiti agronom
Po stručnom obrazovanju agronom, Milutin Simović (55) ponovo se vratio struci i resoru u kome je proveo 13 godina. Novi ministar poljoprivrede je i vicepremijer za ekonomski razvoj.
Na čelu Ministarstva poljoprivrede Simović je, kako piše u njegovoj zvaničnoj biografiji, bio od 1997. do 2010. godine.
U međuvremenu je napredovao u partijskoj hijerarhiji- do člana Predsjedništva DPS-a.
Dok se dokazivao kao pouzdan partijski aktivista i odsustvovao iz vlade, Simović je sprovodio partijske direktove u parlamentu. Za šefa poslaničkog kluba DPS-a izabran je 2011, a DPS mu nije našao zamjenu ni kada je krajem 2014. izabran za potpredsjednika Skupštine.
Nije se libio i bio je u prvim redovima kada je trebalo “braniti” partiju od političkih protivnika, a ostao je upamćen po oštroj polemici sa poslanicom SDP-a Draginjom Vuksanović nakon što je lani prekinuta dugogodišnja koalicija dviju partija. Koleginici je tada poručio da bi joj nekadašnja učiteljica rekla: “U ćošak Vuksanovićka, glavu prema zidu i stidi se do kraja časa.”
Ni hajka na direktoricu MANS-a Vanju Ćalović, koju su makar deklarativno osudili iz njegove partije, Simovića nije dirnula. Koleginici Nadi Drobnjak zabranio je da sa ostalim poslanicama osudi pokušaj kompromitovanja uticajne NVO aktivistkinje.
Simović bi se mogao naći i u nepotističkoj šemi jer je njegova supruga, Ljiljana Simović, zaposlena u izvršnoj vlasti kao direktorica Direktorata za evropske integracija, programiranje i implementaciju EU fondova.
Zoran Pažin, potpredsjednik vlade: Munjevito do vrhova
Munjevito sudijsko napredovanje Zorana Pažina (50) nastavilo se i u Vladi, gdje je nakon 20 mjeseci provedenih na čelu Ministarstva pravde napredovao do potpredsjednika za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku. Sudijsku karijeru počeo je 2000. u Osnovnom sudu u Podgorici, dvije godine kasnije postao je predsjednik njegovog građanskog odjeljenja i zamjenik predsjednika suda. U tom periodu, 2002, privukao je pažnju javnosti nakon što je dosudio Milu Đukanoviću 15,5 hiljada eura za povredu časti i ugleda u tužbi protiv “Dana”, jer je taj list prenio tekstove o duvanskoj mafiji iz zagrebačkog “Nacionala”. Nakon četiri godine sudijskog iskustva, u konkurenciji kolega sa decenijskim iskustvom, izabran je za presjednika tog suda.
Pažin je zatim postao pravni zastupnik Crne Gore pred sudom u Strazburu, odakle je, na sredini drugog mandat, u martu 2015, izabran za ministra pravde a po tom osnovu i za člana Sudskog savjeta.
Pažin je prvi predsjednik suda koji je inicirao razrješenja dvoje sudija, koji su u javnosti otvorili pitanje njegove stručnosti. Do sada nije bio član neke partije.
Rafet Husović, potpredsjednik vlade: Rožajski matematičar
Lider Bošnjačke stranke Rafet Husović, ostao je potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj.
Husović je po profesiji matematičar, fakultet je završio u Prištini. Prije Bošnjačke stranke bio je član Stranke demokratske akcije – SDA, od njenog osnivanja do, kako se navodi u njegovoj biografiji, "njenog od strane državne bezbjednosti razbijanja i usitnjavanja, u više manjih bošnjačkih stranaka".
Bio je član Glavnog odbora Internacionalne demokratske unije (IDU), Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka, Bošnjačkog nacionalnog vijeća državne zajednice Srbije i Crne Gore. Jedan je od osnivača, ujedno i član partije Bošnjačko – muslimanski savez BMS, koja je ujedinila stranke Bošnjaka u sadašnju BS.
Prije bavljenja politikom, Husović je bio profesor matematike u rožajskoj gimnaziji "30. septembar", i vlasnik preduzimačke kompanije. Na parlamentarnim izborima prvo mjesto na listi prepustio je Ervinu Ibrahimoviću.
Trenutno je u toku njegov treći mandat na čelu BS, a ranije je bio ministar bez portfelja. Husović je oženjen i otac je četvoro djece, tri ćerke i sina.
Marija Vučinović, ministarka bez portfelja: Vlast po svaku cijenu
Predsjednica Hrvatske građanske inicijative Marija Vučinović (58) rođena je u Rijeci, a u Crnoj Gori živi od udaje za Graciju Vučinovića iz Lepetana, 1981. Radila je u brodogradilištu Bijela i bila tehnički direktor tivatskog Vodovoda, odakle je 2012. u Vladu.
Tvorac je maksime „HGI sebe vidi jedino u vlasti“ koju je nametnula kao politički kredo stranci iz koje je u međuvremenu nakon sukoba, izbacila sve svoje oponente. Na čelu HGI od 2005. značajno je smanjila rejting stranke među crnogorskim Hrvatima, ali je uspjela da uspostavi izuzetno bliske odnose sa DPS-om čime je kompenzovala nedostak izvorne podrške glasača. To se jasno vidjelo na posljednjim izborima kada je HGI iznenada „popravio rejting“ na sjeveru Crne Gore gdje Hrvata gotovo da i nema.
Nemilosrdnost prema svima koji joj se usprotive demonstrirala je u više navrata - od obračuna sa osnivačima i starim rukovodstvom HGI, preko „etničkog čišćenja“ stranačkog Radija Dux iz koga je izbacila sve koji nisu Hrvati, do korišćenja političke pozicije za zapošljavanje članova najuže porodice i prijatelja u državnoj upravi.
Bonus video:
