Milo Đukanović je vladajuća figura u jadranskoj republici.
Njegov recept za uspjeh se sastoji od fleksibilnih alijansi i lukrativnog miješanja državnog i porodičnog biznisa.
U scenariju se prepoznaje rukopis Bebe Popovića, spin-doktora crnogorskog šefa vlade: u noći sa subote na izbornu nedjelju se jedna oružana grupa infiltrirala u Crnu Goru.
20 Srba sa automatskim puškama, pod komandom jednog bivšeg generala žandarmerije. Zadatak: napadi na državne institucije i otmica Mila Đukanovića. Nalogodavac: neimenovana opoziciona partija.
Ali hvala vazda budnoj policiji, kako to opisuju vladi odani mediji što su ove srpske trupe brzo neutralizovane.
Spin-doktore, da ga ne pretjera malo?
Srpski premjer Aleksandar Vučić, agitpropovski iskusan, kazao je u nedjelju da će se radije za jezik ugristi nego komentarisati ovu vijest.
Nejasno je koliko je birača informaciju o "puču" primilo kao istinu i da li je ova vijest imala uticaja na rezultat. U svakom slučaju, Milu Đukanoviću nije uspjelo da realizuje trijumfalnu pobjedu.
Ruski neprijatelj
Uprkos tome, Đukanović se u izbornoj noći pokazao zadovoljnim izbornim rezultatom. Njegova partija je osvojila većinu glasova, ali i jasno promašila apsolutnu većinu.
Zajedno sa partijama etničkih manjina bi trebalo da ima dovoljno mandata za sastavljanje vlade.
Đukanović se zahvalio biračima što su "uspješno odbranili Crnu Goru od jedne velike sile koja ugrožava našu malu zemlju. Što nije jednostavno."
Time nije mislio na onih 20 Srba, nego na Putina i Rusiju.
Đukanović rado projektuje svoje sukobe sa opozicijom u geostrateški kontekst: njegovi protivnici, među kojima stvarno i ima rusofila i velikorspskih snaga, su po njemu moskovski plaćenici. Koji torpediraju evroatlantske intergacije Crne Gore. Iako su Rusi, pod njim, pokupovali pola crnogorskog primorja, Đukanović se poslije ruske aneksije ukrajinskih terotorija pridružio sankcijama protiv Rusije.
Pro-zapadna startegija mu međunarodno i uspijeva: uprkos teškim nedostacima glede pravne države i slobode medija, Podgorica će uskoro postati članica NATO.
Što se tiče EU članstva, zemlja je vrh-kandidat među kandidatima u regionu.
Na Zapadu cijene Đukanovića zbog njegove regionalne politike.
Priznao je brzo nezavisnost Kosova uprkos unutršnjopolitičkom otporu, a sa Hrvatskom njeguje dobre odnose.
Sem toga, odbija da organizuje referendum o članstvu Crne Gore u NATO, koje je u zemlji unutrašnje-politički vrlo diskutabilno.
Politika kao biznis
Ideološka prevrtljivost je karateristika Đukanovićeve karijere od samog početka. 1991 je sa 29 godina postao najmlađi premjer u Evropi. Milošević ga je podigao, no Đukanović je blagovremeno utekao iza njegove sjenke poslije Bosankog rata 1996. Potom je radio na rastakanju unije sa Srbijom. Tim korakom se ponudio Zapadu za saveznika. Njegova šira familija se u dugim godinama njegove vlasti krezovski obogatila.
Zbog šverca cigareta, koji je u devedesetim godinama bio glavni izvor prihoda Crne Gore, italijanske službe su sedam godina vodile istragu protiv Đukanovića. 2009 je proces obustavljen.
Sem toga, Familija kontroliše Prvu Banku, privatizovanu 2006., a potom široke ruke saniranu novcem poreskih obveznika. Njegovo bogastvo Internacinal Consortium of Investigative Journalists procjenjuje na 15 miliona dolara.
Što je u popriličnom raskoraku sa njegovom premjerskom platom od 1.227 eura mjesečno.
Florian Biber, politikolog iz austrijskog grada Graca, upozorava da se u Crnoj Gori nikad od 1945. godine nije promijenila partija na vlasti: jedna te ista komunistička, ali se stalno prligođavala, a sada se zove Demokratska partija socijalista.
I ovog puta izgleda da je Đukanovićeva startegija uspjela. Ali vrlo knap.
Tijesna prednost za Đukanovića
Prema treuntnom stanju rezultata DPS premjera Mila Đukanovića osvojila je 36 od 81 mjesta u crnogroskom parlamentu.
Đukanović je u ponedjeljak bio ubijeđen da će sa "tradicionalnim saveznicima", partijama etničkih manjina, moći da preuzme kontrolu nad parlamentom.
Tada bi, po svemu sudeći, raspolagao sa 43 glasa za sebe.
Za opoziciju je rezultat izbora teški udarac. Nikad nije bila bliža pobjedi nego u nedjelju. Za razliku od ranijih godina, među protivnicima Đukanovića je bio sklopljen prećutni sporazum.
Zajednički cilj: smjena Đukanovića. Da li će opozcija sad priznati rezultat je otvoreno. Puno je bilo informacija o nepravilnostima na izborima. Za uzbuđenje na dan izbora nije poslužila samo vijest o hapšenju "srpskih terorista".
Crnogorska služba je privremeno bila ukinula i internet usluge poput Vibera i Whatsappa.
Preveo: Mirko Vuletić
Bonus video:
