"PRAVA EKIPA"

Balašević uputio pismo podrške Ivančeviću: Okupila se "the best of" selekcija

"Ali ne znate vi Dragana Ivančevića. Ne treba njemu nikakav savjetnik, i to je jedan od glavnih razloga što je uspio u životu. A nije šala sve odluke donositi sam? Upravo od političara, od doduše lokalnih, i od doduše bivših, naučio sam jednu veoma bitnu lekciju: Od loše odluke gora je jedino ona odluka koju ne doneseš?"
209 pregleda 44 komentar(a)
Dragan Purko Ivančević i Đorđe Balašević, Foto: CDU
Dragan Purko Ivančević i Đorđe Balašević, Foto: CDU
Ažurirano: 20.09.2016. 09:33h

Srpski kantautor i pjesnik Đorđe Balašević uputio je pismo podrške nosiocu izborne liste Crnogorske demokatske unije (CDU) na predstojećim lokalnim izborima Draganu Purku Ivančeviću.

Balašević je i u subotu bio prisutan na skupu ove partije.

Pismo podrške Balaševića prenosimo u cjelosti.

"Bio sam u subotu u Budvi, kod prijatelja Purka. Kod druga iz vojske. Jeste, upravo kod onoga kog sam stekao "uz hroničnu upalu zgloba", nije baš sve u pjesmama izmišljeno? OK, pominje se tu nešto ovlaš i "grob", ali ne bih na tome insistirao, to je više zbog stiha? Dovoljno je već i to što starimo, pa je sve manje prilika na koje jedan drugoga možemo pozvati? Daleko za nama su i svadbe, i krštenja, i prvi dječiji rođendani, i odbrane okasnelih diplomskih radova...

Bogu hvala, ostala nam je bar još poneka "konvencija", ako ništa drugo?

Na poziv svog prijatelja odgovorio sam da bez razmišljanja dolazim, ali da mora imati u vidu dvije vrlo važne stvari. Od kojih je jedna dobra a druga loša, dabome. Dobra stvar je da sam mnogima već dosad davao podršku na mitinzima. A loša stvar je da su svi od njih na žalost i pobijedili?

I u Crnoj Gori se, dakle, život ponekad mjeri od izbora do izbora, pa se napokon i mala ekipa Starih Budvana okupila da preuzme sudbinu svog grada pod svoje, kako im već glasi jedan od slogana?

I to se okupila Prava Ekipa. Jedna takoreći "best of" selekcija, pokazaće se?

No, pošavši na put, to još nikako nisam mogao znati? Sve što jednom rukom vuče na politiku, mene drugom rukom gura od sebe? Purko mi reče da je namjerio da bude gradonačelnik Budve, pa se našalih da mu onda sigurno trebam za Savjetnika, jer jedino sam još za Tako Nešto u ovim godinama? Jadni smo ti mi, rekoh, ako tom skupu ja treba da dajem međunarodni karakter?

Ali ne znate vi Dragana Ivančevića. Ne treba njemu nikakav savjetnik, i to je jedan od glavnih razloga što je uspio u životu. A nije šala sve odluke donositi sam? Upravo od političara, od doduše lokalnih, i od doduše bivših, naučio sam jednu veoma bitnu lekciju: Od loše odluke gora je jedino ona odluka koju ne doneseš?

Purko je odluku o pokretu "Volim Budvu" donio iz nekih svojih razloga, i kako smo se vozili od Bečića ka Starom Gradu, sve je manje tih razloga morao da mi navodi? Na nekim mjestima koja odavno znam, priroda se jedva probijala kroz beton, kao stručak runolista kroz granitno stenje? Godinama se nisam "spuštao dolje", ali nije mi padalo na pamet da od toga pravim slučaj? To, što Budva poslednjih godina nije po mojoj volji, nikako ne znači da nije po volji i drugim "turistima", mislio sam? Ali, to što sad već nije po volji ni rođenim Budvanima, ipak malo mijenja na stvari?

Putujem i dalje po Jugoslaviji, samo što sad za promjenu tu i tamo pokažem pasoš? Sretnem poneku facu sa pukovske smotre, malo ih je iz "julske osamdesete" koji ne kukaju, ne dave pričom o propaloj firmi (ili o kreditu u "švajcarcima"?), obično obore pogled, smišljaju kako da pozajme koju kintu, većinom su luzeri, alkosi, s klincima rasejanim po inostranstvu, poraženi, razočarani, razvedeni...

Vojnik Ivančević nije dogurao čak ni do čina razvodnika, ali je zato život proveo đeneralski. Za svaki slučaj, ni tu nije postao razvodnik, nego je ostvario sretan brak, uz troje zlatnih klinaca (pa sad i uz unuke, već?), uspjevajući da ostane dosledan i potvrđen u svemu čega se dohvati. Zbog svega toga, Ovaj Nesuđeni Savetnik naumio je da posavjetuje svog starog druga da se ipak mane te gradonačelničke rabote, iako su me pomalo pokolebali razni likovi koji su nas na putu od Kapetanije zaustavili bezbroj puta, pozdravljajući ga kao da je tog dana u pitanju završna, a ne prva konvencija u nizu? Gledajući kako se sa svima upušta u razgovor istom energijom (koja lenštinama sa strane ponekad liči na svađu?), sjetio sam se dobrog vremena kad je direktorovao "Morskim Dobrom", i one prodavačice kuvanih kukuruza sa plaže, koja me je tih dana salijetala molbama da "onoga svoga kuma Purka nekako ubijedim da je pušti da prodaje bar na Maestral, jer taj ti neće dati dozvolu ni rođenoj sestri!", pa, već nadomak Citadele, pomislih kako bi bilo zgodno da možda baš to ispričam ako me pozovu da govorim, jer pomenuta anegdota ima veze sa poštenjem, a samim tim nema veze sa politikom, pa se i neću puno brukati?

Ali, eto...

U samo par rečenica pomenuo sam politiku već treći put, a čitave te večeri u Budvi, na trgu između dvije simbolično sučeljene crkve, nije pomenuta ni jednom? Čudan to beše skup, optimističan, pozitivan, bez drvlja po Nekim Tamo Drugima, bez prijetnji hapšenjem, i bez mahanja fotokopiranim dokumentima iz kojih se nedvosmisleno vidi da su za sve krivi Oni Prethodni, zna se već, lopovi, kriminalci i strani plaćenici...

I, kako je koji govornik silazio sa scene, tako me je ostavljao bez još jedne rečenice koju sam namjeravao da izgovorim kad dođe red na mene? Ispostavilo se da i nije bilo neke potrebe da im sa šesto kilometara udaljenosti dolazi neko sa pričom o tome kako Purko voli svoj grad, i da im prepričava ukus vode sa Brajića, čednost Drobnog Pijeska, i dah vetra u šipražju Čelobrda?

Ne znate vi Dragana Ivančevića, kao što rekoh, ali u ovom trenutku to nije najvažnije. Bitno je da ga oni znaju? Svi ti vedri, bistrooki, talentovani ljudi, koji su i dali smisao čitavom okupljanju...

Odlazio sam u Pržno godinama, i upoznao puno svijeta, uvek smatrajući da su svi Budvani jedno? Izdaleka, čitajući naslove i prateći vijesti, stekao sam utisak da u posljednje vrijeme baš i nisu, ali sad, iz blizine, sa tih pedesetak centimetara, koliko je izdignuta bina, zakleo bih se da ipak jesu?

Rekoh da im čak pomalo i zavidim što su te večeri Budvani...

Krenuo sam da pričam i ponešto o tome da su sad u sosu, jer u svojoj kampanji ne treba da obećavaju šta će sve izgraditi, nego šta će sve srušiti, ali tu su me večernja zvona srećom utišala, upozoravajući me da nije pristojno da se dalje miješam? Stopila su se u jedno, i nisam ni pokušavao da razaberem sa koje crkve bi koje moglo dopirati? Dobro pamtim kako su, u svoje vreme, ta zvona označavala kraj mojih tradicionalnih ponoćnih koncerata na "Budvanskom Ljetu", i još onda sam shvatio da su te dvije crkve možda i pomalo različite, ali su im zato zvona definitivno iskovana u istoj kovačnici...

Što možda konačno, i spasonosno, navodi i na poentu pod ovim redovima?

Ostalo je, naime, puno toga što u subotu nisam rekao, a naumio sam. Ali nije strašno...

Ispričaću sve to između pjesama, na zidinama Citadele, prvom sljedećom prilikom...

A već je drugi dan kako mi se čini da tačno znam znam i kad to?

Đorđe Balašević"

Preporučujemo za Vas