DPS Kolašin saradnju s opozicijom ni "svojima" ne prašta

Jeknić je postao direktor još 2007. godine, u vrijeme kada je gradom upravljala vlast koju si činili DPS i grupa birača
3447 pregleda 5 komentar(a)
Ostajem vjeran principima: Jeknić, Foto: Dragana Šćepanović
Ostajem vjeran principima: Jeknić, Foto: Dragana Šćepanović
Ažurirano: 16.12.2018. 15:58h

Nakon skoro 11 godina, na čelu kolašinskog Centra za kulturu više nije Branislav Jeknić.

I dok u aktuelnoj DPS vlasti kažu da je podnio ostavku, bivša gradonačelnica Željka Vuksanović kaže da je “uklonjen za nauk drugima”.

Željka Vuksanović

Jeknić je postao direktor još 2007. godine, u vrijeme kada je gradom upravljala vlast koju si činili DPS i grupa birača.

On je u fotelji ostao i nakon što je vlast preuzela opozija na čelu sa Vuksanovićevom, iako su ga doživljavali kao osobu blisku DPS-u. Nekolicina bivših lokalnih funkcionera kazala je “Vijestima” da nijesu imali razloga da ga smijene “jer je profesionalno i u korist grada obavljao svoj posao, ali i značajno doprinio afirmaciji kolašinske kulture“.

Riječ je o jednom od rijetkih funkcionera na čiji rad nijesu imali zamjerke ni vlast ni opozicija. Za projekte koje je realizovao dobio je mnogobrojne pohvale i, bar kako se zavnično moglo čuti, sarađivao sa opštinskim vlastima bez obzira ko je činio, da bi sa funkcije otišao nakon dolaska na vlast “njegovog” DPS-a.

“DPS opstaje na podjelama i mržnji svega što nije ‘njihovo’. One koji drugačije rade, naročito kad je taj rad uspješan kao što je bio naš, satrli bi. Zato je Jeknić, vjerovatno, kriv što je prihvatio da ostane direktor prije četiri godine i sada, za nauk drugima, mora da plati“, kaže Vuksanovićeva.

U aktuelnoj DPS vlasti, u kojoj su i Grupa birača i SD, pak, kažu da je Jeknić sam podnio ostavku. Navodno, s obzirom na to bili su prinuđeni da nađu drugo kadrovsko rješenje.

U odgovoru na pitanje “Vijesti“, iz kabineta predsjednika Opštine Milosava Bata Bulatovića pohvalili su dosadašnji učinak Jeknića i opisali ga kao kreativca.

“Jeknić je svojim raznovrsnim učinkom organizatora i kreativca doprinio brojnim sadržajima koje je u programskoj produkciji imao Centar za kulturu“.

Bulatović tvrdi da će “sadašnji rukovodeći kadar Centar za kulturu uspjeti da odgovori potrebama kulturne nadgradnje potrebne razvojnim ambicijama Kolašina“.

Umjesto Jeknića, u direktorsku fotelju uskočila je dosadašnja bibliotekarka u toj ustanovi Gorica Ilinčić. Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, ostavka je uslijedila nakon što su mu iz nove vlasti kazali da neminovno treba da odu svi koji su bili na funkcijama tokom mandata bivše vlasti.

Ostavka se, navodno, pokazala kao “najbolje i najpovoljnije rješenje“.

Jeknić je karijeru do 2007. gradio u Beogradu, kada ga je u rodni grad pozvala tadašnja, a i današnja vlast, na čelu sa DPS-om.

Tokom njegovog posljednjeg mandata, prekinutog ostavkom, značajno je smanjen broj zaposlenih u Centru.

Zbog saradnje sa bivšim vlastima na racionalizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, bio je česta meta kritika otpušenih radnika.

Jeknić: Građani će najbolje reći kako sam radio

Jeknić nije želio da potvrdi, ali ni da demantuje, da je pod pritiskom podnio ostavku i ostao bez posla.

“Napišite da sam bez komentara i da ostajem vjeran svojim principima i profesionalno i lično. Takođe, ne želim da pričam o onome što sam uradio kao direktor Centra, o tome će najbolje sugrađani i oni sa lokalnog i državnog nivoa sa kojima sam, duže od decenije, sarađivao“.

Dok je Jeknić bio na čelu Centra za kulturu, KUD “Mijat Mašković“, koje postoji u okviru te ustanove, izdejstvovalo je da nekoliko kolašinskih igara budu proglašene za nematerijalno dobro od lokalnog značaja. U organizaciji KUD-a i Centra za kulturu, u Kolašinu je ustanovljen i regionalni Etno-kamp.

Uporedo sa vođenjem ustanove, Jeknić je objavljivao radove iz oblasti lokalne istorije, ali i bio autor više dobro posjećenih izložbi fotografija i dokumenata.

U Kolašinu slovi za prvog direktora Centra koji je unio crnogorsku zastavu u tu ustanovu, ali i rukovodioca koji je pružio ruku saradnje pozorištu, Tango kampu i mladim entuzijastima u oblasti kulture.

Za mnoge od njih prije dolaska Jeknića, vrata Centra bila su zaključana.

Bonus video: