Otvaranje Pandorine kutije, nakon neustavnih i nezakonitih odluka Univerziteta, kojima se omogućava da se provjeravaju radovi prije 5, 10, 20, 30 godina, odnosno u nedogled, svakodnevno produkuje nove zahtjeve i optužbe. Optužbe pljušte za plagiranje diplomskih, magistarskih, a od ranije i doktorskih radova. Optužuju se funkcioneri, političari, NVO lideri.
I gle čuda, usput ćete ih provjeravti suprotno Ustavu i zakonu, i to uz pomoć nekog softvera. Softvera koji je majstor za manipulaciju i zloupotrebe. Softvera koji izbaci ono što mu zadate. Izbaci sličnosti i podudarnosti, a ne plagijate. Ako idemo tom apsurdnom logikom, onda hajde da ubacimo sve radove u poslednjih 50 godina kroz softver. Sve diplomske, magistarske i doktorske. Po toj logici, ostaćemo bez svih visokoškolaca. I zato se postavlja osnovno pitanje da li je ovo plemenska skupina ili sistem koji počiva na pravu, zakonu i Ustavu?
Međutim, htjeli smo da istražimo ko su zapravo oni koje optužuju i kakvi su bili na ispitima, tokom studiranja, tamo gdje se student zaista pokazuje i dokazuje. Prvo nam je zapalo za oko da nikad ne optužiše i procesuiraše bilo kog za javnost anonimnog građanina. Takvih slučajeva nije bilo. Uvijek i po pravilu su to lica sa malih ekrana.
Evo kako je Bečić završio osnovne i magistarske studije
Odlučili smo da ovog puta istražimo slučaj gospodina Bečića. Da vidimo gdje je završio fakultet? Koliko je studirao? Kako su ga tada kao anonimusa posmatrali oni koji bi danas kao opozicinom lideru da mu sude? Da vidimo da li je tada bio odlilčan student zato što nije bio prijetnja, a danas taj isti je problem zato što je prijetnja?
Prvo smo istražili društveno politički momenat kada su ga napadali i kada su oživljavali priču o njegovom radu. Simptomatično da je to bilo u vrijeme kada se govorilo o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi, pa kada je napravio koaliciju sa Dritanom i na kraju kada su istraživanja pokazala da je povrh svega ubjedljivo najpopularniji opozicioni lider. Mali je ovo grad, sve se brzo sazna. Istina, mnogi u strahu kažu nemoj mi ime gdje navoditi. Ima ih i među profesorima, ali i nekadašnjim studentima. Saznali smo da je Bečić i osnovne i postiplomske studije završio u roku na državnom Ekonomskom fakultetu u Podgorici.
Kažu to je negdje oko 50 ispita kod naših, ali inostranih profesora. Kažu da nikad nije pao ispit, a da su mnogi polagani čak i po onom starom dobrom pravilu - tri pitnja, usmeno, sve jasno, sve transparentno. Kažu da je magistraski rad tražio da brani u najvećoj dostupnoj sali pred par stotinama ljudi i kamerama. Kažu i da mu je rad po pravilima trebao biti 60 strana, a da je njegov bio blizu 120? Čudno da neko traži kamere, najveću salu i piše duplo više od potrebnog, a želi nešto da sakrije? Nešto je logiku teško naći.
Profesor Domazetović stavlja na uvid indeks Alekse Bečića
Interesovalo nas je i ko su tada bili profesori kod kojih je polagao i kako su ga ocjenjivali. Pribavismo i taj dio. Na prvoj godini profesor Kašćelan i čuvena Matematika zbog koje su mnogi odlazili sa ekonomije. Kod Bečića u indeksu osmica i to iz prvog puta. Satistika kod profesorice Karadžić devetka, a Ekonomika kod profesorice Ćetković desetka. Menadžment kod profesora Lojpura devetka, ali i devetka iz Ekonomske statistike kod profesorice Baćović i dolazimo do Monetarne ekonomije, profesora Lakića i asistenta Šehovića, današnjeg ministra prosvjete. Predmet koji je uz Matematiku znao biti višegodišnja prepreka mnogim studentima. Kod Bečića devetka u indeksu. Četvrta godina donosi nam Privredni razvoj. Potpisi ispod ocjene današnjeg dekana i nekadašnje ministarke. Profesorka Gordana Đurović i dekan Milović. Ocjena 10. Nakon toga, devetka iz Principa strategijskog upravljanja kod profesora Ivanovića, nekadašnjeg ministra prosvjete i dekana Ekonomskog fakulteta.
Slijede devetke iz Finansijskog menadžmenta kod proefsora Saše Popovića, Budžetskog računovodstva kod profesora Goranovića i Računovodstva troškova kod profesorice Lalević-Filipović. U nizu osmica, devetki i desetki, na kraju se izdvaja i desetka iz Korporativnog upravljanja i kontrole kod profesora Milana Lakićevića na kraju osnovnih studija. Na postdiplomskim studijama izdvajamo devetku iz Upravljačkog računovodstva kod profesorice Lalević-Filipović, osmicu iz Korpotativnih finansija kod profesora Mikerevića, nekadašnjeg ministra BIH i predsjednika Vlade RS, kao i desetku iz Informatičke ekonomije ni više, ni manje, nego kod profesora Vujice Lazovića, nekadašnjeg ministra i dekana, a sada ambasadora. Tako da vidimo da tada Bečić kao obični građanin u roku završava sa visokim ocjenama koje dobija čak i od strane nekih današnjih njegovih političkih konkurenata, a čuli smo da je i kao sportista veoma uspješno predstavljao Fakultet, za šta je primao priznanja od uprave i kolega.
Domazetović: Od dobrog studenta do opasnog političara
Sada se vrijeme promijenilo. Aleksa je postao bitan i za neke očito opasan. Toliko opasan da je jedan Univerzitet spreman da neustavno i nezkonito “udara” na njega. O njegovom Fakultetu da i ne govorimo. Doživjeli su amneziju ili misle da je ono tokom studija bio neki drugi Aleksa. Jeste. Aleksa koji je bio običan građanin i nije bio smetnja režimu. Prvo su rekli da je sve u redu, a sada u nedostatku političke hrabrosti, suprotno zakonu i Ustavu, formiraju neku privatnu DPS komisiju o čijim članovima čitamo brojne kontroverze ovih dana.
Privatnu jer vlasnik privatnog fakulteta sa kojeg dolazi vođa te neke komisije kaže crnogorskim medijima da niko nije pitao ništa njihov fakultet, već da je to privatni aranžman tog pojedinca. Zamislite, privatnu komisiju od ljudi van Crne Gore, su formirali oni čijim šefovima Bečić predstavlja prijetnju. I oni tako privatno, ne mareći za pravila koja su važila, zakon i ustav koji važe, teba da nešto provjeravaju Bečiću i da im mi još povjerujemo. Nušiću, Nušiću, zašto nijesi živ?
Autor je: prof. dr Vuko Domazetović
