Ponuda premijera Mila Đukanovića da opozicija preuzme mjesto potpredsjednika vlade i kontroliše četiri ministarstva mogla bi se tumačiti kao znak političke slabosti nakon što je premijer donedavno kategorički odbijao ulazak opozicije u vladu i posredovanje međunarodnog faktora.
Sa druge strane, Đukanović je ponudom doveo opoziciju u nezgodnu situaciju koja je u prvim reakcijama pokazala da nema jedistven stav o njegovoj ponudi, iako je ranije sama tražila formiranje prelazne vlade. Zasada ostaje nejasno i da li je, prihvatanjem zahtjeva Pozitivne, Đukanović obezbijedio trajniju podršku te partije u parlamentu ili će, što je malo vjerovatno, postati njen talac.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević smatra da je Đukanović prepustio opoziciji da i dalje upravlja krizom, navodeći da će u slučaju da odbije njegovu ponudu opozicionari to teško objasniti međunarodnoj zajednici. “Đukanović se svojom ponudom prije svega obratio međunarodnoj zajednici koja insistira da čitav problem riješi unutar institucija. Bilo bi prilično brzopleto od opozicije da se prema tome odredi u startu radikalizacijom procesa. To ne bi razumio niko, ni u državi ni u međunarodnoj zajednici, bez koje opozicija ne može da napravi ozbiljniji iskorak”, kazala je ona radiju “Slobodna Evropa”, navodeći da opozicija treba da pregovara o modelima kontrole vlade. “Da iscrpi najprije sva institucionalna sredstva prije nego što odluči da radikalizuje čitav proces”.
Đukanović je opoziciji ponudio da uđe u MUP, ministarstva poljoprivrede, finansija, kao i rada i socijalnog staranja, iako je u decembru tvrdio da je prelazna vlada “trik opozicije”. On je prvo odbio prelaznu vladu u Nikšiću u decembru, a zatim na otvorenoj sjednici vlade pojašnjavao da se radi o zahtjevu “političke konkurencije da uđe u vlast bez izbora”. Đukanović je uoči glasanja o vladi kazao da je spreman na uključivanje međunarodnih partnera za uspostavljanje kontrolnih mehanizama izbornog procesa, iako je ranije tvrdio da bi to ugrozilo evropske integracije. Đukanović je ranije negodovao zbog učešća ambasadora EU Mitje Drobniča na sastancima lidera stranaka u parlamentu, dok je zahtjeve da u pripremi izbora posreduje Brisel nazivao zamkom, što bi bilo jednako “primjeni klauzule balansa”.
Ističući da opozicija mora zajednički odgovoriti na Đukanovićev politički izazov, funkcioner građanskog pokreta URA Dritan Abazović upozorio je da samo prelazna vlada može organizovati demokratske i fer izbore. Zbog toga je, smatra on, Đukanovićeva ponuda pokušaj da sačuva vlast i da biračima poraz prikaže kao veliku pobjedu.
“Sve bi to i imalo smisla da ovu igranku nije ostvario kroz političko razbojništvo. Umjesto slavlja velike pobjede jer mu je Vlada dobila vještačko disanje usta na usta, Đukanoviću ostaje da sačeka odgovor opozicije i objasni međunarodnoj javnosti kako je sve legitimno i čisto, iako ni sam u to ne vjeruje. Pri tom, prihvatio je ono što je mjesecima odbijao i tumačio kao politčko reketiranje”, smatra Abazović.
Ponuda kao u Makedoniji, ali bez pitanja medija i tužioca
Đukanovićeva ponuda gotovo je identična dogovoru vlasti i opozicije u Makedoniji, prema kojem su opozicionari nakon upornih protesta ušli u vladu kako bi pripremili fer izbore. Nakon posredovanja EU i SAD, opozicija je u prelaznoj vladi dobila ministre unutrašnjih poslova i rada i socijalnog staranja, kao i pomoćnička mjesta u ministarstvu poljoprivrede i finansija, s pravom veta. Za razliku od makedonskog modela, Đukanović opoziciji nije ponudio ravnopravan pristup medijima tokom izborne kampanje, ali je opoziciji ponudio i mjesto potpredsjednika vlade. Makedonskoj opoziciji prihvaćen je zahtjev i da tužilac do kraja ispita njihovu aferu sa prisluškivanim razgovorima funkcionera vlasti.
DPS i njegova zaboravljena obećanja
Sudeći po praksi čelnika DPS-a da ne poštuju dogovore, opozicija ne bi smjela isključiti mogućnost opstrukcija ni u slučaju dogovora.
Đukanović je na obećanja zaboravio kada je tražeći glasove za crnogorsku nezavisnost, uoči referenduma potpisao zakon kojim se manjinama garantuju poslanički mandati, da bi taj zakon kasnije oborio Ustavni sud na inicijativu NS. Premijer je pred svake izbore Albancima obećavao punopravnu opštinu Tuzi, a obećanja se nije držao ni kada je od PzP-a dobio podršku za usvajanje Ustava. Iako je podrška Ustavu obezbijeđena zahvaljujući obećanju da će se članovi Sudskog savjeta birati dvotrećinskom većinom u parlamentu, takav model zaživio je tek 2013. na insistiranje EU. DPS nije bio od riječi ni kada je 2010. obećao SDP-u da Miomir Mugoša neće biti gradonačelnik. U DPS-u se nijesu držali dogovora ni kada su se nedavno na Radnoj grupi obavezali da će predsjednici mjesnih zajednica u Podgorici biti birani na zborovima građana, a ta odluka nije usvojena do danas.
Bonus video:
