Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević smatra da je svečana akademija u organizaciji Vlade povodom sto godina od Mojkovačke bitke predstavlja brutalan pokušaj falsifikovanja ovog slavnog događaja, ali i ukupne crnogorske istorije.
"Imajući u vidu društveni i politički kontekst, u kojem se obilježavala stogodišnjica bitke na Mojkovcu, stekao se jasan utisak da su državni funkcioneri više lamentirali nad sudbinom austrougarskih vojnika i krahom crno-žute monarhije, nego što su veličali istorijsku žrtvu crnogorskog i srpskog naroda, kojem je rat bio nametnut. Namjerno iskrivljavanje istorijskih fakata, politička ostrašćenost i mržnja prema svemu što Srbija i Rusija simbolizuju, postali su opšte mjesto u istupima aktuelnog režima. Ali i dodatan razlog za naš otpor svakom pokušaju nacionalnog i ideološkog prevaspitavanja od strane tranzicionih istoričara i dvorskih režiserki", navodi Knežević u saopštenju.
Kako kaže, toliko površnosti i neistina u premijerovom obraćanju imaju, u stvari, isključivo za cilj slanje poruke o uzaludnosti crnogorske žrtve, i o poimanju slobode kroz vizuru NATO-integracija.
"Oni koji pišu Đukanoviću govore, jer je on sa istorijom na Vi, napisali su mu najobičniju paskvilu, dostojnu austrougarskih agenata, koji su pred početak Prvog svjetskog rata vršljali po crnogorskim i srpskim kafanama veličajući kapitulaciju i izdaju kao najviši čin patriotizma. Zato nikog i ne treba da čudi što je u jednom sličnom napisanom mu govoru Đukanović ranije nonšalantno, kao da je sam direktni potomak Franja Josifa, proglasio Gavrila Principa za atentatora, čime je izazvao zgražavanje čak i među austrijskim i njemačkim istoričarima", navodi se.
Posebno je, kako dodaje, u sinoćnjem govoru groteskno zvučao dio u kojem Đukanović objašnjava da je Crna Gora ušla u Prvi svjetski rat da bi zaštitila Srbiju i Rusiju, a da smo u tom trenutku imali mnogo bolje ponude.
"Samo je još falilo da zausti kako je istorijska i vremenska nepravda to, što baš on tad nije bio na čelu Crne Gore umjesto kralja Nikole, jer bi sigurno donio odluku da naša država bude na strani Austrougarske, Njemačke i Turske. Sličnu odluku Milo Đukanović je donio 1999. godine, kad je, kao član Savjeta odbrane SRJ, glasao da se naša država svim sredstvima brani od agresije, a onda otišao u Brisel, u sjedište agresora, da bi pomogao u targetiranju naše zemlje, i tako počinio dosad nezabilježen čin veleizdaje. Sudeći po bizarnim tonovima koji su se čuli, jučerašnju akademiju povodom Mojkovačke bitke trebalo je održati u Beču, a ne u Mojkovcu, jer su državni funkcioneri više žalili za gubicima okupatorske, nego što su slavili herojstvo naše vojske, osuđujući u blagim pedagoškim digresijama navodnu nepragmatičnost i nepromišljenost kralja Nikole i serdara Janka Vukotića", dodaje se u saopštenju.
"Da su naši slavni preci i junaci Mojkovačke bitke, ali i iz Balkanskih ratova, mogli čuti sinoćnji Đukanovićev govor, nemam dilemu da bi i njega, i sve prisutne režimske zvanice, glavačke izbacili iz sale. Jer besmrtnost i žrtva naših predaka nemaju veze sa NATO pozivnicom i civilizacijskim ćorsokakom, u koji nas gura ovaj režim, nego sa bezgraničnom vjerom i ljubavlju prema Crnoj Gori i slobodi, za koju su upravo naši preci svjesno i junački položili svoje živote", zaključuje se.
Bonus video:
