ŠTA JE RAZLOG MEĐUSOBNE SVAĐE

Albanske partije se takmiče ko će biti bliže DPS-u

Građanski aktivista Džemal Perović smatra da i pored brojnih razgovora lidera albanskih stranaka, zajednička lista nije moguća jer njihova sadašnja politika samo podupire getoizaciju
12 komentar(a)
albanske partije, Foto: Samir Adrović
albanske partije, Foto: Samir Adrović
Ažurirano: 06.12.2015. 21:02h

Ukoliko žele da na parlamentarne izbore izađu sa zajedničkom listom, albanski političari u Crnoj Gori moraće u narednih nekoliko mjeseci da se dogovore oko zajedničkih interesa, ali i da gurnu pod tepih brojne međusobne nesporazume.

Iako nedjeljama najavljuju platformu o zajedničkom djelovanju, za koju je pomoć punudila i dijaspora, albanski prvaci trebali bi prethodno da se dogovore kako će riješti zahtjeve birača, poput statusa opšine Tuzi ili zastupljenosti u državnoj administraciji, ali i da odole zovu Demokratske partije socijalista (DPS), koja među njima traži saveznike za dolazak na vlast u Ulcinju.

Građanski aktivista Džemal Perović smatra da i pored brojnih razgovora lidera albanskih stranaka, zajednička lista nije moguća jer njihova sadašnja politika samo podupire getoizaciju.

„Mislim da nije moguća zajednička lista, iz istih razloga zbog kojih je i formiran tako veliki broj partija sa nacionalnim predznakom. Za takvu listu je potrebna zajednička platforma, minimum slaganja oko gorućih pitanja Albanaca u Crnoj Gori. Zajednička lista se najavljuje, kako bi se zavaralo biračko tijelo, u stalnoj igri sa nacionalnim osjećanjima, a sve zarad ličnih interesa i grama vlasti“, smatra Perović.

Koliko je teško okupiti Albanace oko jedne liste, uvjerio se lider kosovske opozicije Albin Kurti kada je pokušao da ih nagovori da sarađuju na parlamentarnim izborima 2012. Iako su albanski prvaci tada sami tražili da Kurti bude medijator u razgovorima, na izbore su izašli sa četiri liste od kojih su samo dvije dobile po poslaničko mjesto.

U jeku pregovora manjinskih partija o formiranju tijesne parlamentarne većine sa DPS-om, pokazalo se da je lider Demokratske partije Fatmir Đeka vladajućoj partiji obećao koaliciju i prije parlamentarnih izbora.

Da neće imati previše koristi od te saradnje pokazalo se kada su Albanci u novoj vladi izgubile ministarstvo za manjinska prava koje je do tada imala DUA, i dobile nekoliko savjetničkih mjesta nakog polugodišnjeg čekanja.

Ni iznenađujući dogovor o formiranju vlasti u Ulcinju, kojim je DPS ostao bez ključeva grada, nije popravio međupartijske odnose zbog zahtjeva lidera Demokratskog saveza Mehmeta Bardhija da mu Nik Đeljošaj iz Albanske alternative ustupi poslaničko mjesto. Zbog poslaničkog mjesta propali su planovi o ujedinjenju Force i Građaske inicijative zbog odbijanja Gencija Nimanbegua da mjesto ustupi lideru Inicijative Vaselju Siništaju. U međuvremenu, dio funkcionera DS okupljenih oko Nikole Camaja optužio je Bardhija da autokratski vodi stranku i bezuspješno zahtijevalo kongres.

Perović smatra da se politika albanskih stranaka sve više svodi na funkcije: „Politika im se svodi na to kako rasporediti, sve manje funkcija lokalne vlasti i "vezati" građane jednokratnim davanjima ili obećanjima o zapošljavanju“.

Ističući da politički prvaci više ne govore o integraciji Albanaca na nacionalnom nivou, kroz proporcionalnu zastupljenost u državnim organima, Perović ističe da se partije ne bave ni ekonomskim, niti problemima iseljavanja.

Dok politički predstavnici koketiraju sa DPS-om, smatra on, stanje Albanaca je alarmantno.

„Sve je manje radnih mjesta, a mladi se iseljavaju. Za to vrijeme, takmičeći se ko će biti bliže DPS-u, kod albanskih političara nema ni približne retorike o Valdanosu, vraćanju imovine, morskom dobru ili pljačkaškoj privatizaciji. Sve se svelo na rečenicu čelnika ulcinjskog DPS-a - 'ko da više'”, kazao je Perović.

Ni dijaspora ih ne može nagovoriti na zajedničku listu

Sudeći po prvim reakcijama na nedavnu ponuda djaspore, ni albanski iseljenici neće okuputi političare u domovini.

Niko od albanskih prvaka nije potpisao predlog Ejla Berišaja, koordinatora organizacija dijaspore u SAD, kojim se traži formiranje zajedničke liste. Lider AA Đerđ Camaj kazao je da nije dobio platformu, iako je spreman da je potpiše, dok je Nikola Camaj upozorio da nije jasno ko je stao iza predloga Berišaja:

„Definitivno, potpisivanje platforme imalo bi smisla jedino ako bi iza nje stale sve partije... Ona, takođe, mora prihvatiti realnost i politički potencijal svake potpisnicie“, rekao je Camaj portalu Malsia.org.