Praksa je velikog broja crnogorskih političara, sportista, kulturnih radnika i drugih iz javnog života da svojim floskulama, svakodnevno plasiranim na većini medija, pokušavaju “približiti” NATO vojni savez građanima, pritom zanemarujući argumente onih koji ne dijele njihovo mišljenje. Ovoj plejadi pridružila se poslanica Azra Jasavić, koja je jedino u pravu kad kaže da su svi argumenti u prilog integracija iscrpljeni.
Činjenica da članica našeg parlamenta nigdje nije mogla pročitati konzistentni argument protiv učlanjenja u ovaj vojni savez samo govori o njenoj neinformisanosti ili namjernom zanemarivanju tih argumenata. Pokret za neutralnost se svih ovih mjeseci tokom svojih, neravnopravno medijski ispraćenih tribina, uprkos nedostatku finansija, trudi da prezentuje drugačije mišljenje, suprotno onom koje se favorizuje u javnosti i tribinama na kojima često u gledalištu ne mogu biti ljudi koji nemaju isto mišljenje iako su one javne. Takođe, članovi Pokreta su u medijima odgovarali argumentima na djelovanje NATO promotera na svim nivoima, od nacionalnog koordinatora Veska Grčevića do političara u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.
Gospođa Jasavić se dotakla i našeg stava iznoseći neistine. Odgovor na pitanje kako jedna mala zemlja koja je okružena NATO i EU zemljama može biti neutralna trebamo ponoviti po ko zna koji put jer ova poslanica, u propagandnom maniru, kaže da nemamo realan i iskren odgovor.
Ponovićemo još jednom gospođi Jasavić da je, u okviru Lisabonskog ugovora, data garancija svim državama koje ulaze u EU, a koje žele biti vojno neutralne, kako govori član 42 stav 7 ovog ugovora da “U slučaju da država članica bude žrtva oružane agresije na svojoj teritoriji, ostale države članice dužne su da joj pruže pomoć i podršku svim raspoloživim sredstvima, u skladu sa članom 51 Povelje Ujedinjenih nacija. Ovim je „irska klauzula“ garant neutralnosti zemljama poput Irske, Austrije, Švedske, Finske, Kipra, Malte- članicama EU koje nijesu u NATO savezu i koje, iako nisu respektabilne vojne sile poput Crne Gore, mogu uživati svoju neutralnost. Dakle, ako idemo ka EU ne moramo se pridružiti vojnom savezu jer su to dva odvojena puta.
Zagovornici NATO saveza ponavljajući mantru kako se Crna Gora nalazi na nestabilnom Balkanu nameću nam pitanje od koga zapravo na Balkanu prijeti opasnost, ako smo okruženi članicama tog istog saveza.
Gospođa Jasavić svojom floskulom da se neki ljudi (očigledno aludirajući, svjesno ili nesvjesno, i na članove Pokreta) svojim stavom kriju iza teze o neutralnosti, i pritom rade protiv NATO saveza pokazuje nedostatak demokratskog kapaciteta. Ovome u prilog ide i njena izjava da je zagovaranje neutralnosti `izrazito svrstavanje` protiv saveza, a koja neodoljivo podsjeća na onu- Ko nije sa nama, protiv nas je, i koja se može vezati jedino za totalitarizam.
Crna Gora može slijediti i put Turkmenistana gdje su UN pokazale sklonost da relativno brzo priznaju neutralnost jedne zemlje i na taj način smanji vjerojatnost oružanih sukoba, pogotovo kad se trajno neutralna država pojavljuje na jednom tako trusnom području. Najprije mora postojati politička volja jedne države da krene u smjeru sticanja trajne neutralnosti. Pitao bih poslanicu Jasavić zašto te volje nema?
Ulazak u NATO nije samo bezbjedonosno, nego i ekonomsko pitanje i to se ne smije zanemariti. Na prošlogodišnjem samitu u Velsu donijeta je odluka da godišnji vojni budžet članica NATO-a treba da bude “minimum” 2% BDP-a (Crna Gora u ovom trenutku, ne uključujući vojne penzije, izdvaja 1,15%).
Iz svega ovoga se da zaključiti da neutralnost nije iluzija, već je to najbolji koncept u policentričnom svijetu u kakvom danas živimo. To dokazuje i istorija koja nam koja nam govori da je vojna neutralnost najpragmatičnije i najisplativije rješenje za male države u svijetu u kojem dominiraju dvije ili više sila.
Ivo Pean, koordinator Pokreta za neutralnost za Tivat
Bonus video:
