Reagovanje MANS-a koje "Pobjeda" nije htjela da objavi

Do sada je postalo pravosnažno čak 26 sudskih presuda prema kojima bi “Pobjeda” trebalo da objavi reagovanja MANS-a, a zvaničan stav lista je da nemaju obavezu jer je novi vlasnik Petros Statis kupio imovinu, ne i obaveze "Pobjede"
192 pregleda 4 komentar(a)
Ažurirano: 30.08.2015. 08:22h

Odluku prethodnog rukovodstva “Pobjede” na čelu sa Vesnom Šofranac, da krši Zakon o medijima i ne objavi reagovanja Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) na tekstove prethodno objavljene u tom listu, plaćaju građani Crne Gore.

Do sada je postalo pravosnažno čak 26 sudskih presuda prema kojima bi “Pobjeda” trebalo da objavi reagovanja MANS-a, a zvaničan stav lista je da nemaju obavezu jer je novi vlasnik Petros Statis kupio imovinu, ne i obaveze "Pobjede".

Reagovanja se zbog toga objavljuju u "Vijestima".

Reagovanje na tekst “Ustav naš nasušni” objavljen u “Pobjedi” 6. jula 2014. godine. Autor teksta: Lav Lajović

I pored činjenice da je upravo Lav Lajović, direktor Pobjede, u saradnji sa bivšim i sadašnjim uredništvom ovaj dnevni list pretvorio u bilten Vlade i DPS-a, neshvatljivo je do koje mjere je Pobjeda* spremna da zabija glavu u pijesak i da ne vidi ono čemu svjedoče svi građani Crne Gore, svi subjekti u društvu ali i kompletna međunarodna zajednica.

lako se finansira novcem svih građana Crne Gore, pa bi zbog toga trebalo i da radi u javnom interesi, Pobjeda je odlučila da ignoriše sve slučajeve zlupotrebe državnih sredstava za potrebe izborne kampanje DPS-a koji se dešavaju godinama unazad.

Tako, jedino je Pobjedi “promakla” afera Snimak i sve one zloupotrebe koje su vršili visoki funkcioneri DPS-a kako bi svojoj partiji, na potpuno nezakonit način, obezbijedili dovoljno glasova na izborima. Upravo su kroz te aktivnosti funkcioneri

DPS-a kršili ustavna prava svih građana Crne Gore - prava na rad, prava na dostojanstven život, prava na socijalnu zaštitu, prava na jednakost i brojna druga.

Ipak, Pobjeda je kao pravi partijski bilten učinila sve kako bi pokušala da odbrani aktere afere snimak i da opere njihove biografije. Zbog toga i ne čudi što se ovaj list nikada nije bavio Zoranom Jelićem, poslanikom DPS-a čija se supruga nalazi na čelu Zavoda za zapošljavanje a koji kaže da ako ta partija zaposli jednog građanina na izborima dobija četiri glasa. Takođe, Pobjeda se nije bavila ni sadašnjom predsjednica Montenegroarlinesa Daliborkom Pejović koja je otvoreno govorila o brisanju iz biračkog spiska građana koji ne glasaju za partiju koju ona predstavlja, niti drugim funkcionerima DPS-a koji su se dičili time kako zbog interesa svoje partije gaze Ustav i zakone ove zemlje zarad kupovine glasova.

Još manje se Pobjeda bavila nizom slučajeva koje je MANS dokumentovao i u kojima smo dokazali da funkcioneri partije na vlasti koriste državni novac i uticaj kako bi kupovali glasove, iako do sada, u skladu sa novinarskom etikom, nije objavila nijedan jedini tekst o izbornim zloupotrebama koje smo otkrili, Pobjeda je veoma ažurno, svaki put, prenosila reagovanja funkcionera koji su Zakon kršili, kako bi im makar malo oprala biografije. Pobjedu nije zanimalo ni to što se džavnim novcem, kroz isplate navodnih jednokratnih socijalnih davanja kupuju glasovi, iako je čak za te slučajeve i crnogorsko tužilaštvo otvorilo istragu.

Nije ovaj list zanimalo ni to što se u predizbornom periodu građani zapošljavaju na par mjeseci, kako bi se osigurali glasovi za partiju na vlasti, nakon čega bi ti građani ostajali na ulici, do nekih novih izbora. Nisu Pobjedu zanimale ni brojne mahinacije sa kreditima, subvencijama i sličnim isplatama iz budžeta, koje se dešavaju samo i isključivo uoči izbora.

Upravo je Zakon o finansiranju političkih partija, koji je u Parlamentu donesen većinom glasova, uz protivljenje DPS-a kojem su oduzeti mehanizmi kupovine glasova, bio odgovor na višegodišnju nezakonitu praksu. Praksu gdje funkcioneri vladajuće partije kupuju glasove našim novcem i pozicijama na koje ih svi mi biramo a kada budu otkriveni ne snose nikakve posledice.

Kao što Pobjedu nije zanimala kupovina glasova, još manje je zanimao ogroman broj neregularnosti koje su se desile na izborni dan a koje su zabilježili naši hrabri posmatrači. Ti ljudi, koje su u kontinuitetu maltretirali članovi biračkih odbora, samo zato što su ukazali da nije zakonito koristiti nevidljivo mastilo kojem je rok istekao prije nekoliko godina, da je vođenje paralelne evidencije suprotno Zakonu i da je javno glasanje na biračkom mjestu nešto što se ne smije tolerisati. Upravo zbog ukazivanja na izborne neregularnosti, naša posmatračica je na biračkom mjestu fizički napadnuta od strane člana Izborne komisije u Podgorici u ime DPS-a i glavnog administratora Podgorice Željka Vukovića. Ipak, Pobjeda o tome takođe nije ni željela ni smjela da piše.

To je i razlog zbog kojeg je upravo borba izbornih neregularnosti postala ključni prioritet Crne Gore u procesu pridruživanja EU. To je i razlog zbog kojeg smo iz Brisela dobili jasnu poruku da pridruživanja nema bez izgradnje povjerenja u izborni proces. Ipak, jedino još DPS i njima bliska Pobjeda odbijaju da otvore oči i da shvate da je kupovini glasova došao kraj, odnosno da je došao kraj kršenju ustavnih prava građana Crne Gore da slobodno biraju na izborima one koje žele.

Kada su u pitanju tužbe, njihov predmet nije traženje bilo kakve materijalne naknade, niti pritisak na slobodno novinarstvo kako establisment ove novinske kuće žele sebe da vide.

Prosto, povod tužbi je riješenost MANS-a da više ne prelazi prećutno preko brutalnog kršenja zakona i propisa ove zemlje. Već smo naveli, iako to ova medijska kuća uporno odbija da objavi, da je bilo i više nego dovoljno povoda za svaku vrstu sudskog procesa protiv “Pobjede” imajući u vidu prljavu kampanju koja se vodi protiv pojedinaca koji vode MANS-a, ali i sam MANS kao organizaciju.

Svako od reagovanja koje smo poslali, koja su neobjavljivanjem postali dokaz kršenja Zakona o medijima i osnov za podnošenje tužbe protiv “Pobjede”, reagovali smo na tekstove u kojima se pominju MANS kao organizacija ili neko od njenih zaposlenih uz iznošenje neistina.

U najvećem broju slučajeva Pobjeda je prenosila reagovanja drugih lica (najčešće državnih funcionera i institucija) na tekstove objavljene u drugim novinama, bez prenošenja osnovinih informacija na koje ta lica reaguju, primoravajući nas tako da šaljemo reagovanja na neistine koje su iznošenje o radu MANS-a.

Još jednom ponavljamo, sve dok “Pobjeda” bude nastaviljala sa dosadašnjom praksom, MANS će svakako nastaviti da pokušava da ostvari svoja prava pred nadležnim organima ove države.

Vuk Maraš,

Direktor Monitoring Programa

Bonus video: