Vlast strijepi od kritike nevladinih organizacija (NVO) koja je često opasniija od kritike opozicionih partija, smatraju u Centru za demokratsku tranziciju (CDT), ocjenjujući da su to razlozi tenzija između Vlade i civilnog sektora, kojih je bilo u prethodnoj godini.
Centar za razvoj NVO predstavio je Izvještaj o podsticajnom okviru za razvoj civilnog društva, koji je pokazao da u Crnoj Gori ne postoji povoljno okruženje za djelovanje civilnog društva, već samo preduslovi za njegovo funkcionisanje.
Prema riječima predsjednice CDT-a, Milice Kovačević, u prethodnoj godini se mogla uočiti tenzija između Vlade i nevladinih organizacija, koja je, smatra ona, vratila sve u atmosferu od prije desetak godina.
"Jedan od razloga za tu konfrontaciju je sigurno i činjenica da vršitelji vlasti strijepe od kritike NVO, koja je često opasnija od kritike opozicionih partija. Kritika koja dolazi od NVO najčešće nije populizam dnevne politike, već je usmjerena na javne politike, utemeljena na činjenicama, konstruktivna jer nudi rješenja", rekla je Kovačević ageciji MINA.
NVO su, smatra Kovačević, popunile prazninu i ponudile alternativne javne politike, i na taj način postale meta.
"Nerazumijevanje prema ulozi NVO sektora ne pokazuju samo partije na vlasti, već često i opozicija. Dugoročno, to jeste problem za djelovanje nevladinog sektora, jer je iscrpljujuće raditi svoj posao i svakodnevno se odupirati pokušajima politizacije onoga što radimo", ocijenila je Kovačević.
Kovačević je generalnu ocjenu okruženja za rad civilnog društva dala oslanjujući se na nalaze Indeksa održivosti organizacija civilnog društva (OCD). Prema tim nalazima, civilni sektor u Crnoj Gori je, na skali od jedan (veoma napredan nivo) do sedam (nizak nivo razvoja), dobio ocjenu četiri, a ostvareni napredak OCD-a je na istom nivou kao i 2012. godine.
"U izvještaju je pravni i institucionalni okvor za djelovanje NVO ocijenjen sa 3,4, što ostavlja prostor za značajna poboljšanja. U izvještaju se konstatuje da NVO u Crnoj Gori sarađuju sa državnim i lokalnim vlastima, ali je njihov uticaj na proces donošenja odluka i dalje ograničen", kazala je Kovačević.
Kao najveći izazov za civilno društvo, dodala je, prepoznata je finansijska održivost, uz konstataciju da se broj inostranih donatora smanjuje, a da su sredstva iz državnih fondova nedovoljna.
Upitana koliko je efikasna saradnja Vlade i civilnog sektora, Kovačeivć je odgovorila da postoje brojni dobri primjeri.
"Brojni dobri primjeri postoje međutim, još ne postoje adekvatne institucionalne garancije za održanje i unapređenje te saradnje. Kancelarija za saradnju s nevladinim organizacijama, zamišljena kao osnovni institucionalni mehanizam za ostvarivanje saradnje, postoji već osam godina, ali gotovo ništa nije urađeno da se ona osposobi za obavljanje svoje osnovne funkcije", kazala je Kovačević.
Dodala je da se, umjesto jačanja tog mehanizma, osnivaju nova tijela čiji rezultati često ne opravdavaju njihovo postojanje.
"Zbog svega ovoga, može se govoriti o pojedinačnim primjerima uspješne saradnje, ali bez sistemskih garancija za saradnju Vlade i civilnog društva. To znači i da bilo kakva personalna promjena na čelu Vlade, ili u određenim resorima, može značajno da promijeni praksu saradnje sa NVO, što značajno otežava strateško djelovanje", poručila je Kovačević.
Na pitanje koliki je uticaj predstavnika NVO u radnim tijelima kada su u pitanju izrade određenih propisa, odgovorila je da je praksa različita, i da postoje dobri i loši primjeri.
"Uticaj predstavnika civilnog sektora na kreiranje propisa kroz radne grupe je često ograničen na sitne promjene, dok reformski predlozi ne dobijaju podršku. Nekad se dogodi da dobra rješenja u nacrtu zakona, koji priprema radna grupa, budu u potpunosti izmijenjena u kasnijoj proceduri u Vladi i parlamentu", kazala je Kovačević.
Zato je, dodala je ona, važno osnažiti NVO da učestvuju u zakonodavnom procesu od početka do kraja, i prate zakonski tekst i utiču na njega u svim fazama.
To, kako je rekla, zna biti dugotrajno i iscrpljujuće, ali daje rezultate.
"Primjer za to može biti učešće CDT-a u izradi Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Nakon učešća u radnoj grupi na nivou ministarstva, a zatim višemjesečnog učešća u radu dvije parlamentarne radne grupe koje su radile na izmjenama izbornog zakonodavstva – mi smo na kraju postigli da se većina naših rješenja nađe u zakonu", podsjetila je Kovačević.
Ni to, kako je rekla, ne znači da je posao gotov, "jer i dalje pratimo kako se taj zakon primjenjuje, i imamo namjeru da učestvujemo u njegovom unapređenju i u budućnosti".
Ona je podsjetila da je CDT 2011. godine uradio prvi sveobuhvatan monitoring transparentnosti jedinica lokalne samouprave i, navela je ona, rezultati nijesu bili zadovoljavajući, jer se pokazalo da je više od polovine opština bilo netransparentno.
"Već nakon objavljivanja tih prvih rezultata izdvojile su se dvije grupe opština – one koje nijesu bile zainteresovane za bilo kakva unapređenja, i one kojima je istraživanje pokazalo šta podrazumijeva transparentnost, i koje su počele saradnju sa nama u želji da je unaprijede", rekla je Kovačević.
Sada je, dodala je ona, u dijelu opština, bolja.
"Situacija je bolja ali su i kriterijumi transparentnosti podignuti – i od njih se očekuje i veće korišćenje tehnologija, i kvalitetnije uključivanje građana", zaključila je Kovačević.
Bonus video:
