Opcija ulaska u NATO za Crnu Goru u ovom trenutku nema alternativu, a neutralnost je neodrživa, jer mora biti prepoznata spolja, a iznutra podržana sa mnogo resursa i novca, ocijenio je vojni analitičar Aleksandar Radić.
On smatra da opcija ulaska u NATO za Crnu Goru u ovom trenutku nema alternativu utoliko što je to jedina kvalitetna legitimacija koja može da se stvori u približavanju zapadu i prije svega za, kako je kazao, glavnu ambiciju, ulazak u Evropsku uniju.
»Neutralnost je neodrživa utoliko što ona mora da bude prepoznata spolja, a iznutra da bude pravljena sa mnogo više resursa i novca nego što je sada moguće da se u Crnoj Gori pronađe. Neutralnost, kao projekat, je nešto što je nasleđe daleke prošlosti i danas u klasičnoj formi više ne postoji«, rekao je Radić agenciji MINA.
On je kazao da države Evrope, koje kritičari koncepta ulaska u NATO koriste kao primjer neutralnosti, ni u kom slučaju nijesu neutralne, kako se to u prvi mah predstavlja, i angažovane su u mnogim oblicima saradnje sa NATO.
»Kad bi postojala drastična politička alternativa i kad bi mogli da zamislimo neki drugačiji svijet i kad Crna Gora ne bi bila onolika kolika je, nego jedna od vodećih svjetskih sila, onda bi moglo da bude izbora«, dodao je radić.
Prema njegovim riječima, često ljudi zaborave na realne resurse, populacijske i konomske, kojim se raspolaže i očekuju da je moguće stvoriti nešto što bi bilo nalik, kako je naveo, uslovno rečeno, Titovom modelu vlasti i nekom balansiranju između blokova.
»Tako nešto nije moguće ni u Srbiji, koja ima deset puta više stanovnika od Crne Gore, a u slučaju Crne Gore je to na granici naučne fantastike«, poručio je Radić.
Borba protiv korupcije korisna za afirmaciju države
Govoreći o reformama u bezbjednosnom sektoru i preporuci Crnoj Gori da nastavi sa tim reformama, Radić je kazao da svaki potez koji bi bio u korist, prije svega, borbe protiv korupcije, bio bi prepoznat na zapadu kao koristan za afirmaciju Crne Gore.
»Mnogo afera koje su naslijeđene iz prošlosti predstavljaju jako veliki teret i to ne može da se spori, ali nije od presudnog uticaja za konačnu procjenu da li će Crna Gora ove godine biti pozvana u NATO ili ne, jer od ključnih zahtjeva koji se postavljaju pred Crnu Goru većina je ispunjena«, naveo je on.
Kako je kazao, kriterijumi koji su postavljeni pred Crnu Goru, koliko god da su strožiji u odnosu na zemlje koje su ranije primane u NATO, nijesu nesavladivi niti podrazumijevaju neke velike kadrovske ili duboke promjene.
»Čak je interesantno da se većina tih promjena odnosi na djelove državnog sistema koji nijesu direktno vezani za odbranu zemlje, jer Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije u nadležnosti Ministarstva odbrane. Štaviše, obavještajno-bezbjednosni aparat formiran u Ministarstvu čine ljudi koji su došli iz ANB«, kazao je Radić.
To je, kako smatra, jedan od primjera da u sistemu odbrane nema potrebe za dubokim zahvatima osim onog što je već kroz godišnje planove pripremljeno i sprovodi se u djelo.
Očekuje se veća podrška javnosti
Kad je u pitanju podrška građana članstvu države u NATO, Radić je objasnio da to nije uslov, ali da se na zapadu kod svih relevantnih zemalja, koje prate ponašanje Crne Gore, očekuje da se Vlada potrudi da pridobije javno mnjenje na svoju stranu.
»Naravno, sa zapada se ne diktira da li će odluka o ulasku u NATO, ako do toga dođe, biti donijeta u parlamentu ili kroz referendum, ali u svakom slučaju, relevantni politički posmatrači očekuju da Vlada Crne Gore pokaže visok nivo ozbiljnosti, odgovornosti da hoće da dijeli vrijednosti sa zapadom time što će nastojati i uspjeti u tome da sopstvenom stanovništvu objasni zbog čega treba da se uđe u NATO«, rekao je on.
Radić je kazao da zapad insistira na tome da NATO dijeli jedan sistem vrijednosti. »I to je vrlo ozbiljan test da li se poštuje taj sistem vrijednosti ili ne i potpuno je jasno da takav zahtjev da se pridobije naklonost javnosti zahtjeva mnogo truda i znoja za ljude iz crnogorske Vlade«.
On smatra da će kriza u Ukrajini obilježiti vrijeme i imati jedan vrlo važan uticaj na zapad kad budu odlučivali o tome da li da pozovu Crnu Goru u NATO ili ne i sa druge strane, kad je riječ o stavu javnog mnjenja.
»Utoliko što mislim da, zavisno od toga kako se tema bude obrađivala u javnosti, može da predstavlja jedan snažan argument za obje opcije – i za i protiv«, rekao je Radić.
Pozicija "između čekića i nakovnja"
Prema njegovim riječima, ona opcija koja bi bila protiv ulaska u NATO može da, na tradicionalnim emocijama prema Rusiji i rizicima kome se izlažu male zemlje, insistira na tome da bi svrstavanje na jednu stranu, u trenutku kad je ozbiljna kriza dominantna tema u svjetskih politici, možda predstavljalo ulazak između čekića i nakovnja.
»Sa druge strane, to jednako može da bude dobar argument za pristalice NATO-a, ako znaju to lijepo i elegantno da iskoriste, u dokazivanju da zapravo NATO jeste jedini efikasan savez koji može da spriječi akcije velikih prema malima, barem utoliko što i mali mogu da učestvuju u odlučivanju o svojoj bezbjednosti«, naveo je Radić.
On je rekao da su iskustva pokazala da je do najvećih promjena u odnosu prema NATO-u u javnom mnjenju dolazilo zbog kriza na domaćem terenu.
»Tako da je, recimo, atentat na Zorana Đinđića učinio više na promociji ideje ulaska u NATO u bivšim jugoslovenskim republikama nego mnogo riječi o mogućnosti da se dođe do investicija i bezbjednosne stabilnosti koja dolazi spolja kroz okvir NATO-a«, saopštio je Radić.
Ovaj tekst je pripremljen u okviru projekta NATO Info servis, koji agencija MINA realizuje sa Centrom za demokratsku tranziciju.
Bonus video:
