Da li treba objaviti imena doušnika i agenata komunističke vlasti?

Građanima bi se takvom odlukom poslala poruku da je period vladanja uz pomoć tajnih službi postao prošlost
230 pregleda 35 komentar(a)
Ažurirano: 24.08.2013. 18:14h

Crna Gora bi, po uzoru na mnoge postkomunističke zemlje, trebalo da objavi registar agenata i saradnika tajnih službi iz doba socijalizma i da svakom ko bi taj sadržaj koristio u saznajne svrhe omogući slobodan uvid.

Takvom odlukom država bi pokazala da je spremna da se riješi nasljeđa totalitarizma, a građanima bi poslala poruku da je period vladanja uz pomoć tajnih službi postao prošlost.

Dok se ne odluči na taj korak, sagovornici “Vijesti” smatraju da će se državne institucije i dalje pojavljivati kao ideološki cenzori i vlasnici dijela prošlosti za koji smatra da ne pripada javnosti.

Doskorašnji šef OEBS-a u Crnoj Gori radio za tajnu policiju>>>

"Činjenica u kojoj država jedina ima monopol nad ovom vrstom dokumenata najviše govori o njoj”, kazao je istoričar Šerbo Rastoder koji smatra da je država dužna da svaki istorijski dokument učini dostupnim naučnoj i drugoj zainteresovanoj javnosti.

On ukazuje i da nijesu svi tajni dokumenti nedostupni građanima, već samo oni za koje država misli da trebaju da budu.

Šerbo Rastoder

“Manje više, svi 'tajni' dokumenti o 'nepodobnima' su postali javni, što dodatno obesmišljava mišljenje da država nekoga štiti. Naprotiv, na taj način se samo otvara prostor za zloupotrebu”, dodaje Rastoder.

Kao primjer države koja se ohrabrila da raskide sa totalitarnim nasljeđem, Crnoj Gori bi mogla poslužiti Slovačka, čiji državni Institut za nacionalno pamćenje objavljuje registar agenata i saradnika čehoslovačke ŠTB.

Taj državni organ, osnovan 2002. godine Zakonom o nacionalnom savjetu Slovačke, obezbjeđuje pristup neotkrivenim podacima o aktivnostima represivnih organa, najčešće tajnih službi, za period od 1939. do 1989. godine.

Na tom spisku našao se i doskorašnji šef misije OEBS-a u Crnoj Gori Lubomir Kopaj koji je sa 21 godinu postao saradnik službe, ali i bivši ambasador Slovačke u BiH Miroslav Mojžita.

U obračun sa prošlošću uspješno se upustila i Češka, dok su većina ostalih država bivšeg istočnog bloka na određen način i u određenon obimu skinule veo tajne sa dosijea koje su vodile tajne policije komunističke partije.

Za razliku od tih država, čiji se komunistički režimi smatraju znatno rigidnijim u odnosu na jugoslovenski, nijedna od bivših država SFRJ nije u potpunosti otkrila ko su bili agenti i doušnici zloglasne OZNE, kasnije UDBE.

Na korake viđene u zemljama bivšeg istočnog bloka, prema mišljenju poslanika Demokratskog fronta (DF) Nebojše Medojevića treba da se odluči i Crna Gora jer oni predstavljaju suštinski dio procesa prekidanja opasne prakse zloupotreba javnih službi od strane vladajućih partija.

"Crna Gora ni poslije 24 godine od pada Berlinskog zida nije uradila nijedan korak ka razdvajanju države i partija na vlasti. Mi i danas funkcionišemo u sistemu koji se zasniva na masovnim zloupotrebama ovih službi i kršenjima elementarnih ljudskih prava ogromnog broja građana", kazao je Medojević navodeću da bi objavljivanje imena agenata i doušnika tajnih službi značajno doprinijelo stvaranju demokratskog društva u kome će bezbjedonosne službe funkcionisati u skladu sa Ustavom i zakonima.

Za suočavanje sa nasleđem totalitarnih sistema, smatra Medojević, neophodna je politička volja za koju je nužna promjena vlasti.

"Neophodno je odmah rasformirati ANB i formirati Komisiju koja bi se bavila istragama o kršenjima ljudsih prava, zakona i Ustava zemlje i koja bi na osnovu prikupljenih podataka podnijela VDT-u krivične prijave protiv službenika koji su odgovorni za ove teške zločine, a od profesionalaca formirala novu službu za nacionalnu bezbjednost", kazao je Medojević koji je član skupštinskog Odbora za bezbjednost.

Iako Crna Gora ima malobrojno stanovništvo, objavljivanje ovih podataka, prema mišljenju sagovornika “Vijesti”, ne bi trebalo da izazove burne reakcije

Medojević smatra i da bi dosijee koji su prikupljeni na legalan način i koji se odnose na stvarne prijetnje nacionalnoj bezbjednosti trebalo držati kao tajne dok se ne steknu uslovi za njihovo objavljivanje, kao istorijske građe.

I Rastoder smatra da bi zakon morao da zaštiti svakoga ko bi mogao trpjeti posljedice usljed objavljivanja tajnih dosijea.

Prethodno bi se, dodaje on, morale oformiti stručne komisije, koje bi uradile sveobuhvatnu analizu istorijskog konteksta i koju bi zanimao problem, a ne pojedinac.

“Pri tome, treba imati na umu da u različitim istorijskim kontekstima iste pojave imaju sasvim različito značenje”, dodaje Rastoder.

“Vijesti” su ovim povodom kontaktirale i predstavnike DPS-a u Odboru za bezbjednost, međutim poslanik Obrad Stanišić juče nije želio da govori, dok predsjednik ovog skupštinskog tijela Mevludin Nuhodžić nije odgovarao na pozive redakcije.

Pogrešna logika da ne treba objavljivati dosijee jer smo malo društvo

Iako Crna Gora ima malobrojno stanovništvo, objavljivanje ovih podataka, prema mišljenju sagovornika “Vijesti”, ne bi trebalo da izazove burne reakcije.

Državni arhiv Crne Gore, prema informacijama “Vijesti”, raspolaže samo partijskim dosijeima iz vremena komunizma

“Samo oni koji žele slobodu i demokratiju kao način življenja mogu da prihvate ovu vrstu 'terapije', dok oni koji tome podređuju silu i moć će se opirati upravo argumentom da u Crnoj Gori 'svako svakoga zna'”, smatra Rastoder.

On ističe da postoji stvarna i realna opasnost od zloupotrebe tih podataka, ali i da se ona smanjuje ukoliko se povećava broj onih koji znaju ono što samo pojedini misle da znaju.

“Dakle, nije u tome problem već u sposobnosti korišćenja podataka za spoznaju, a ne diskvalifikaciju. A takvih podataka je uvijek malo. Mene će zanimati personalni dosijei samo malog broja 'djelatnih' ljudi”, kaže on i pita se gdje vodi logika da bi u malim društvima svaki dokument o saradnicima i agentima trebalo učiniti nedostupnim.

Državni arhiv ima partijske dokumente

Državni arhiv Crne Gore, prema informacijama “Vijesti”, raspolaže samo partijskim dosijeima iz vremena komunizma. Te podatke građani mogu koristiti ukoliko su im potrebni za ostvarivanje nekih drugih prava, poput povraćanja konfiskovane imovine, ali za to moraju imati odobrenje Državnog arhiva.

Zakon o arhivskoj građi koji je naš parlament usvojio prije tri godine reguliše korišenje arhivske građe koja sadrži podatke koji se odnose na poslove bezbjednosti i odbrane, spoljne, monetarne i ekonomske politike čijim bi objavljivanjem mogle nastupiti štetne posljedice za javni interes ili bezbjednost Crne Gore.

Ta registarska i arhivska građa dostupna je za korišćenje po isteku 50 godina od njenog nastanka, ukoliko posebnim propisom nije drukčije određeno.

"Arhivska građa koja sadrži lične podatke dostupna je za korišćenje po isteku 70 godina od njenog nastanka i najmanje 20 godina od smrti lica na koje se odnosi. Izuzetno, arhivska građa može se koristiti i prije isteka rokova, ako na to pristane lice na koje se građa odnosi, odnosno njegov bračni drug, djeca ili roditelji poslije njegove smrti", navodi se u ovom zakonu.

Zeković: Mnoge evidencije su uništene

Član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Zeković smatra da je proteklo vrijeme suzbilo prostor za lustraciju, kad su u pitanju političke žrtve socijalističke prošlosti, ali i za zagovaranje ovakvih promjena.

"Taj proces kod nas više nije moguć. Povremeno ga aktuelizujemo, ali bez ozbiljnijeg napretka. Plašim se i dodatne politizacije. Umjesto društvenih potreba on bi mogao biti praćen senzacionalizmom i revanšizmom prema onima kojima redovnim demokratskim putem ne možete ništa”, kazao je Zeković.

Imajući u vidu trenutne društvene okolnosti, Zeković smatra da bi donošenje ovakvih propisa više bilo novi izvor nacionalnih podjela nego demokratski iskorak. On, iz prakse istraživača kršenja ljudskih prava, tvrdi i da su brojni dosijei očišćeni.

“Značajnom broju građana, i danas živih, koji su evidentno bili disidenti, zbog kojih su zasijedali republički i savezni partijski komiteti, kojima je zabranjivan rad s mladima na primjer, ili obavljanje naučne ili kulturne djetnosti, čije su knjige zabrinjavane a tiraži plijenjeni, nakon navodnog pada socijalizma, saopšteno je da se o njima nije vodila evidencija bilo koje vrste. To dovoljno govori. Jasno je da je riječ o ozbiljnim stratezima koji ovu materiju nisu prepustili slučaju”, navodi on.

Galerija

Bonus video: