Praksa u regionu pokazala je da parlamentarne istrage zloupotreba državnih resursa ne donose konkretne rezultate ukoliko se u istragu ne uključi državno tužilaštvo. Parlamentarne istrage u regionu su pokazale da predstavnici parlamentarne većine rijetko pristaju na saradnju u anketnim odborima, zbog čega ta skupštinska tijela uglavnom ne donose zajedničke zaključke i teško dokazuju korupciju. Ipak, primjer Hrvatske pokazao je da se korupcija lakše otkriva nakon istrage tužilaštva, zbog čega su se iza rešetaka našli neki istaknuti funkcioneri vlasti.
Koordinatorka istraživanja u Institutu alternativa Jovana Marović smatra da se parlamentarna istraga mora posmatrati odvojeno od istrage tužilaštva. Ona navodi da aferom “Snimak” ne treba da se bavi samo tužilaštvo, već i parlament.
“Primjenom tog kontrolnog mehanizma dolazi se do utvrđivanja političke odgovornosti, što bi trebalo da je njen prvenstveni cilj. Izvjesno je da je otvaranje istrage jednim dijelom doprinijelo da se problem zloupotrebe državnih resursa u predizborne svrhe nađe u fokusu javne i međustranačke debate, ali i nadležnih državnih organa”, kazala je ona.
Marović smatra da je posebno značajno interesovanje Brisela za aferu “Snimak”, navodeći da podsticaj Evropske unije može doprinijeti da se afera rasvijetli do kraja. Evropski komesar za proširenje Štefan File je prošle nedjelje kazao da je EU jasno poručila da će napredak Crne Gore u pregovorima sa Unijom zavisiti, između ostalog, i od istrage u slučaju afere “Snimak”.
Parlamentarci mogu malo bez tužilaštva: Anketni odbor
Da interesovanje Brisela može da ubrza rasvjetljavanje afera, pokazalo se u Hrvatskoj čiji su pravosudni organi počeli sa podizanjem optužnica, kada se država približavala kraju pristupnih pregvora.
Tako je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na 10 godina zatvora zbog afere “Hipppo” i primanja mita od mađarske kompanije MOL prilikom prodaje naftne industrije Ina, iako je na parlamentarnom saslušanju 2010. godine utvrđeno da nije bio umiješan u korupciju. Istražno povjerenstvo hrvatskog Sabora, koje je vodila tada opoziciona Socijaldemokratska partija (SDP), nije uspjelo da donese zajedničke zaključke, već dva odvojena. Dvije godine kasnije sud je utvrdio da je Sanader dobio 10 miliona eura kako bi prenio sva upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji na mađarskog suvlasnika.
“Tokom ispitivanja, svjedoci nikada nisu bili istinski ispitivani, a članovi povjerenstva nisu proučili sve dokumente ili su pokazali osnovno neznanje. Tako je Sanader već nakon 15 minuta potpuno ovladao povjerenstvom i samouvjereno odgovarao na pitanja. Dva mjeseca kasnije je uhapšen”, podsjeća novinar Novog lista Boris Pavelić.
Parlamentarne istrage u Hrvatskoj nijesu se pokazale efikasne ni prilikom ispitivanja nepravilnosti kod prodaje Večernjeg lista ili državnih garancija za brodogradilište Lenac, kada odbori nijesu preporučili nikakve sankcije, niti su one uslijedile. S druge strane, iako prilikom parlamentarne istrage nije utvrđeno da je bilo korupcije prilikom kupovine vojnih kamiona, pet mjeseci kasnije USKOK je podigao optužnicu protiv ministra odbrane Berislava Rončevića. Godinu kasnije ministar je osuđen na četiri godine zatvora.
Anketni odbor se nijesu pokazali uspješnim ni u Srbiji, jer uglavnom nije bilo sudskog epiloga nakon parlamentarnih istraga
“Nijedno od tih povjerenstava nikada nije imalo nikakvog stvarnog učinka, ponajmanje pravosudnog. Sve se svodilo na veliku političku buku i okršaj ljevice i desnice”, tvrdi Pavelić.
Anketni odbor se nijesu pokazali uspješnim ni u Srbiji, jer uglavnom nije bilo sudskog epiloga nakon parlamentarnih istraga. Tako je u slučaju afere sa novorođenčadima koja su nestala u nekoliko srbijanskih porodilišta, traženo formiranje posebnog tužilačkog tima koji nikad nije osnovan. Rezultate nijsu dale ni mnogobrojne istrage, poput korupcije pri privatizaciji “Knjaza Miloša” ili poslovanja Elektroprivede Srbije.
Zbog toga Marović smatra da je u slučaju afere “Snimak” uz parlamentarnu potrebno imati i krivično-pravnu. Ona je upozorila da afera zloupotreba državnih resursa u partijske svrhe ukazuje na potencijalne elemente krivičnih djela.
“Krivično-pravnu, jer je samo na osnovu tužilačke istrage i, nakon toga, u okviru sudskog procesa, moguće utvrditi krivičnu odgovornost. Parlamentarnu – jer, u ovom konkretnom slučaju, njen cilj treba da bude pomjeren na evidentiranje prostora za zloupotrebe državnih resursa i jasno isticanje mjera za unapređenje”, istakla je ona.
Odborima u Italiji ovlašćenja kao i pravosudnim organima
Za razliku od Crne Gore, u kojoj je tek prije dvije godine zakonom definisan rad anketnog odbora, u nekim evropskim državama ta skupštinska tijela imaju široka ovlašćenja.
Tako u Italiji i Portugalu komisija za istragu raspolaže sa istim ovlašćenjima i ograničenjima kao i pravosudni organi tokom sprovođenja istražnih radnji. To znači da anketni odbori u tim zemljama imaju pravo na prikupljanje podataka, ispitivanje svjedoka, podnošenje zahtjeva za dostavljanjem dokumentacije koja je značajna za istragu, a pri tome se primjenjuju propisi kojima se uređuje vođenje krivičnog postupka.
Ista pravila važe i u njemačkom Bundestagu, dok u Danskoj ministar pravde može da imenuje specijalnog istraživača koji učestvuje u pribavljanju dokaza tokom istrage.
Bonus video:
