Postojanje pojedinih ambasada u ekonomskom smislu nije do sada opravdalo svoju misiju, može se zaključiti na osnovu poređenja koliko građane Crne Gore košta funkcionisanje ambasade i koliko Crna Gora ima razvijenu privrednu saradnju sa državom u kojoj se ambasada nalazi.
Ako bi se vodili tim kriterijumom, ambasada u Abu Dabiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, na primjer, do sada nema nikakav učinak. U 2012. godini Crna Gora, prema podacima Monstata, sa UAE nije imala privrednu saradnju, a sve se za sada svodi na pregovore i obećanja o nekim budućim, pokazalo se i prilično neizvjesnim investicijama, te naftom bogate zemlje. I pored toga, samo zakup prostora za ambasadu i stan ambasadora iznose 24.166 tamošnjih dirhama, odnosno oko 5.100 eura mjesečno.
Takođe, iako je privredna saradnja sa Francuskom zanemarljivo mala, ubjedljivo najveća zakupnina je upravo u Parizu - skoro 12.000 eura mjesečno.
Pored ambasade u SAD , Crna Gora ima i konzulat u Njujorku, čiji zakup poreske obveznike košta čak 24 hiljade dolara mjesečno. I pored ta dva diplomatska predstavništva, Crna Gora ima najmanji privredni skor upravo sa tom zemljom: izvozom u SAD je prošle godine zarađeno svega 948.000 eura, a uvezeno je robe u iznosu od 13,7 miliona eura.
Crna Gora ima ambasade u Turskoj, Albaniji, Austriji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, Kini, Makedoniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji, SAD, Sloveniji, Srbiji, pri Svetoj Stolici i Suverenom Viteškom Malteškom Redu, Švajcarskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Velikoj Britaniji.
Iako se radi o uproštenoj računici, jer ekonomska saradnja zavisi od više faktora, kao što je na primjer geostrateški položaj, ove cifre mogu biti svojevrstan pokazatelj kako rade ambasadori. Te cifre su mnogo veće kada se dodaju zarade zaposlenih. Tako, samo plate ambasadora iznose više od 4.000 eura. Uz ambasadora, svaka ambasada ima još najmanje dvoje zaposlenih, a tu su i troškovi održavanja i razne vrste reprezentacija.
Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija ukupni troškovi ambasada i misija iznosili su 8,5 miliona eura.
Postavlja se, međutim, pitanje, zašto nema veće privredne saradnje sa Francuskom, jer ambasador sigurno nije previše zauzet kontaktima sa Monakom i UNESCO-om,
U pojedinim ambasadama čak ni troškovi zakupa nijesu fiksni, već u ugovorima postoji klauzula da su oni promjenljivi. U pojedinim zemljama istim ugovorom obuhvaćeni su i prostor za ambasadu, rezidenciju i smještaj ambasadora ili osoblja (kao na primjer u Ankari), a kod pojedinih se plaća i poseban stan ambasadoru (kao u Abu Dabiju). Za pojedine i ne postoje troškovi zakupa jer Crna Gora ima svoje prostorije (SAD).
Pored toga, pojedini ambasadori akreditovani su i za druge zemlje, pa je tako, na primjer, ambasador Crne Gore u Austriji akreditovan i za Češku i Slovačku. Postavlja se, međutim, pitanje, zašto nema veće privredne saradnje sa Francuskom, jer ambasador sigurno nije previše zauzet kontaktima sa Monakom i UNESCO-om, gdje je i akreditovan. Isto se može reći i za ambasadu u Belgiji, koja “pokriva” i Holandiju i Luksemburg.
Činjenica da Crna Gora, pored ambasade, u Njemačkoj ima i dva konzulata, u Frankfurtu i Minhenu, a najavljeno je i osnivanje trećeg, u ekonomskom smislu teško da ima opravdanje. U tu zemlju je 2012. izvezeno robe u vrijednosti od 14,3 miliona, i iz nje uvezeno 115,6 miliona. Uz sve ostale troškove, samo zakupnina prostora za ambasadu košta 5.000 eura mjesečno, a za konzulat u Frankfurtu nekih 200 eura manje.
Ako se visoka zakupnina prostora u kojoj se nalazi ambasada u Beogradu, koja po podacima MONSTATA iznosi skoro 10.0000 eura mjesečno, može opravdati time da najveću privrednu saradnju Crna Gora ima sa Srbijom (prošle godine u tu zemlju je izvezeno više od 83 miliona, a iz Srbije uvezeno robe vrijedne više od 530 miliona eura), to se teško može reći za neke druge zemlje. Naročito one najbliže, kao što su Makedonija, Hrvatska i BiH, sa kojima je razmjena začuđujuće mala.
Naše diplomate u Ženevi prostor košta 7.800 švajcarskih franaka, iako je u prošloj godini odnos izvoz-uvoz iznosio 2,3 prema 23,4 miliona eura. Zanimljivo je i da je vrijednost izvoza u Rusiju iznosila svega 7,4 miliona, a uvoza 13,7 miliona eura, dok se zakup za ambasadu plaća više od 4.000 eura.
Emirati će možda ulagati
Kada je o investicijama riječ, Vlada je saopštila da se “okreće brzorastućim tržištima, među njima i UAE. Ako se izuzme podatak da je Duvanski kombinat, pod sumnjivim okolnostima, proizvodio cigarete za inostrane partnere iz UAE, i učešća na tenderu za Kraljičinu plažu Rojal grupe, do sada nikakva veća privredna saradnja nije zabilježena.
Tako je saopštavano da je Abu Dabi razvojni fond zainteresovan za finansiranje infrastrukturnih, kao i svih ostalih projekata, dok se malo ko više i sjeća o gradnji ogromnog turističkog naselja na ulcinjskoj Velikoj plaži vriejdnog više od 20 milijardi dolara.
To nije spriječilo odbornike u Glavnom gradu da usvoje odluku o određivanju naziva ulica i mosta, kojom je predviđeno da svoju ulicu dobije i osnivač UAE šeik Zaiđ.
Bonus video:
