Povratkom na čelo Vlade Milo Đukanović je pokazao slabost, jer za prethodne tri godine nije uspio da iz fotelje predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) potpuno kontroliše procese u izvršnoj vlasti, izjavio je Florijan Biber, direktor Centra za jugoistočnu Evropu Karl-Francens Univerziteta u Gracu.
Biber, koji važi za dobrog poznavaoca prilika na Balkanu, smatra da Đukanović nije planirao da se vrati u premijersku fotelju, ali da je nakon posljednjeg povlačenja uvidio da tako ne može držati sve konce u rukama.
“Mnogi analitičari na Đukanovićev povratak gledaju kao na demonstraciju moći koju ima u Crnoj Gori. Ja, međutim, smatram da se radi o neuspjehu da do kraja upravlja procesima u Vladi Igora Lukšića. Bez obzira da li je takvu odluku donio zbog nemoći da se odupre iskušenju da upravlja svim ili straha da će udaljavanjem od izvršne vlasti izgubiti i formalnu vlast, čini mi se da je propao njegov plan da vlada iz sjenke ili barem zadrži uticaj na Vladu.
Sada je zatočen u sistemu koji je gradio preko 15 godina, koji se zasniva na njegovoj kontroli nad partijom i vladom. Taj sistem ostavlja malo prostora za istinske promjene bez rizika da se partija raspadne”, kazao je Biber u razgovoru za “Vijesti”.
Lukšić ostao u sjenci
Lukšićeva vlada, prema njegovom mišljenju, nikada nije uspjela da se izvuče iz Đukanovićeve sjenke. Bivši premijer je od stranačkog šefa pokušao da se distancira simboličkim potezima ali, kako smatra Biber, u tome nije bio pretjerano uspješan.
“Bilo je očigledno da se Lukšićeva vlada više nije mogla oslanjati samo na njegovu autoritet i uticaj u partiji. Dok ekonomska kriza ostavlja sve jači trag u Crnoj Gori, očigledno je da prethodna vlada nije mogla da zaustavi njene efekte. Iako ne vjerujem da Đukanović može odgovoriti na ekonomske izazove u zemlji, on ipak umije da djeluje populistički i snažnije od Lukšića”.
Kao ključne mjere nove Vlade Đukanović je najavio stezanje kaiša u administraciji i kažnjavanje nesposobnih funkcionera. Koliko su takvi potezi realni, s obzirom da čitava administracija počiva na partijskoj podobnosti?
One zvuče dobro, ali s obzirom da Đukanović otjelotvoruje sistem, teško je zamisliti da zaista ima snage i volje da ga mijenja iz osnova.
Veoma je bliska veza između državne administracije i DPS-a, koja je Đukanovićevoj stranci omogućila da vlada godinama. Kada bi pokušao da smanji broj zaposlenih u administraciji, da zaustavi korupciju koja je u njoj raširena, srušio bi temelje svoje vlasti. Zato očekujem simboličke mjere u tom pravcu, prije nego iskonske promjene.
Iako je u novoj Vladi zadržao polovinu Lukšićevog kabineta, Đukanović je na ključna mjesta doveo provjerene kadrove, među kojima su neki bili povezivani sa korupcijom. Kako to komentarišete?
To je dio problema. Da se Đukanović vratio zbog istinske želje da promijeni način na koji stvari u državi funkcionišu, to bi radio sa novim ljudima.
U suštini taj eksperiment je završen Lukšićevom vladavinom. Krug ljudi u vrhu DPS-a nije kadar da donese promjene, i nijesam siguran da li je povratak "stare garde" rezultat Đukanovićeve želje da vrati punu kontrolu ili potrebe da nagradi najlojalnije.
U svakom slučaju takva odluka pokazuje da DPS nije u stanju da se podmlađuje iz sopstvenih redova, barem ne dok je Đukanović na njenom čelu.
U dijelu javnosti postoji teorija da je promjena režima moguća jedino sukobom unutar DPS-a, koji bi doveo do raspada stranke. Postoje li, prema Vašem mišljenju, pukotine u DPS-u koje bi mogle do dovedu do promjena?
Godinama govorim da promjena vlasti nije nemoguća, ali je sve očiglednije da će se ona desiti samo raskolom unutar najjače partije u Crnoj Gori.
Jasno je da u Đukanovićevoj partiji postoji nekoliko struja koje na okupu jedino drži partijski šef i izborni uspjesi.
Rascjep u stranci je moguć samo kroz tri scenarija-ako je izborna pobjeda upitna, ukoliko se Đukanović potpuno povuče iz politike ili previše mariginalizuje neki od suprotstavljenih tabora u stranci.
Ipak, on je predugo pokazivao umješnost u smirivanju duhova u stranci, pa je teško zamisliti nekog drugog ko bi to mogao nastaviti nakon njega.
Amerikancima koristan, ali očekujte packe iz EU
I pored spekulacija da američka administracija ne gleda blagonaklono na povratak Đukanovića, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD Filip Riker je tokom posjete Podgorici samo hvalio predsjednika DPS-a. Koji su razlozi za takvu promjenu stava Vašingtona prema Đukanoviću?
Nijesam siguran da se američka politika prema njemu promijenila. Za njih je Đukanović uvjek bio pouzdan. Raskrstio je sa Miloševićem u pravo vrijeme, priznao je Kosovo, a pod njegovom vladavinom Crna Gora nije pravila nikakve regionalne probleme ili tenzije.
Zbog toga su brzo zaboravljene manjkavosti crnogorske demokratije, sumnjiva uloga u početku ratova i mutni poslovi tokom devedesetih.
Ja prije očekujem da EU zauzme kritički stav prema novoj Vladi. Naravno, Unija se obično ne fokusira na pojedince, ali tokom pristupnih pregovora očekujem da jasno ukažu na slabosti u oblasti vladavine prava, korupcije i kvaliteta demokratije te da pogura reforme u zemlji.
Kako gledate na tvrdnje da se Đukanović vratio kako bi Crnu Goru uveo u NATO?
Njegov prvi povratak uslijedio je neposredno prije nego što je Podgorica priznala Kosovo. Mislim da članstvo u NATO nema istu težinu kao priznanje Kosova, iako to djeluje slično.
Osim toga, nije jasno da li bi Đukanović imao neke lične koristi od članstva u NATO. To i nije neki prestiž, a ako drugi u stranci nijesu u stanju da sprovedu plan o ulasku u Alijansu to bi značilo da je DPS veoma krhka.
Opozicija se predugo bavi identitetskim pitanjima
Zbog čega opozicija nije uspjela da ugrozi Đukanovićevu vlast i pored problema kojih je u crnogorskom društvu sve više?
Opozicija je dijelom kriva jer je predugo bila fokusirana na identitetska pitanja iz prošlosti i time je od sebe udaljila mnoge Crnogorce i manjinske narode. Osim toga, sistem vladanja DPS-a stvorio je pojačanu zavisnost velikog broja glasača od vlasti.
To nije slučaj samo u Crnoj Gori, ali se može reći da je DPS usavršio taj sistem. Šanse za promjene smanjuje i činjenica da su mala društva kao što je crnogorsko, konzervativnija i manje spremna da iznesu promjene.
S obzirom da dolazim iz Luksemburga, koje je takođe malo društvo, svjestan sam kako je teško mijenjati tako male sisteme.
Bonus video:
