Šef DPS-a Milo Đukanović demantovao je samog sebe kada je ustvrdio, da dok je on bio premijer ili predsjednik, Crna Gora „nije ni dobijala, time ni slijedila tuđe instrukcije i zahtjeve dolazili oni iz Beograda, Brisela, Moskve ili Vašingtona“.
U prošlonedjeljnom intervjuu za beogradsko „Vreme“ Đukanović je odgovarajući na pitanje o sastanku u vili “Gorica” sa Havijerom Solanom koji je održan početkom 2002. godine, širu elaboraciju završio porukom koju je tada navodno uputio nekadašnjim visokim predstavnikom EU za spoljnu politiku i bezbjednost: „da se razumijemo: ne pada mi na pamet da odustanem od referenduma!”
Samo nekoliko sedmica nakon tog sastanka, Đukanović i tadašnji premijer i sadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, 14. marta potpisali su Beogradski sporazum, na osnovu kojeg je nastala državna zajednica Srbije i Crne Gore i u tom trenutku niko nije mogao predvidjeti da li će opstati ova tvorevina.
Solana pritiskao Đukanovića
Đukanović je i u ranijim izjavama govorio o tom neprijatnom razgovoru u vili “Gorica” sa Solanom koji se snažno protivio održavanju referenduma.
U razgovoru za “Vreme”, Đukanović je indirekno potvrio da je na tom sastanku bilo priče o njegovom odijevanju
Tada, a i kasnije spekulisalo se da je Solana žestoko pritiskao Đukanovića da odustane od referenduma, pri čemu mu je kao razlog zbog kojeg bi valjalo da odustane navodio i šverc cigareta u Italiju i moguću presudu.
Iz krugova tada bliskih šefu DPS-a navodno ga je Solana u jednom trenutku uhvatio za rever sakoa i prigovorio mu da nosi previše skupa odijela, s obzirom na iznos zvanične plate, na šta mu je Đukanović odgovorio da li želi da mu pokaže gdje ih kupuje.
U razgovoru za “Vreme”, Đukanović je indirekno potvrio da je na tom sastanku bilo priče o njegovom odijevanju.
„Na večeri koju spominjete, poslije moje elaboracije razloga za crnogorsku nezavisnost, u dijalogu koji je postojao sve žučniji, Solana se poslužio i starim argumentima beogradske političke, bezbjednosne i medijske kuhinje, kreirane za potrebe poznate italijanske adrese; čak su i moja odijela zauzela važno mjesto u “argumentaciji” protiv crnogorske nezavisnosti. Način razgovora i ton kojim mi se Solana obratio imao je cilj da me opomene: evo, otprilike, imate i tu vrstu problema, pa vidite šta ćete...”, kazao je Đukanović.
"Dakle, samo naprijed..."
Upitan da li hoće da kaže da je Solana pokušao da ga ucijeni, Đukanović je kazao da je to bio „pokušaj pritiska čiji je krajnji cilj bilo upozorenje da, eto, postoje neke istrage koje mogu rezultirati i po mene neprijatnim suđenjima, pa bih, je li, o tome trebalo da vodim računa.
"I, da se razumijemo, ne pada mi na pamet da odustanem od referenduma!”, ispričao je Đukanović
Naravno, na tu vrstu upozorenja uvijek reagujem na isti način... G. Solani sam istim tonom – direktno i bez okolišenja – rekao da je riječ o besmislicama”.
“Pokušaj moje diskreditacije je način da se osujeti ideja nezavisnosti”, rekao sam.
“Dakle, samo naprijed: radite svoj posao, a ja ću svoj; na kraju ćemo vidjeti sudbinu konstrukcija o kojima govorite. I, da se razumijemo: ne pada mi na pamet da odustanem od referenduma!”, ispričao je Đukanović novinarki Tamari Nikčević svoju priču o sastanku u vili “Gorica”.
Nekoliko sedmica nakon toga Vujanović i on su potpisali Beogradski sporazum. Referendum je održan nakon više od četiri godine od potpisivanja ovog dokumenta iako je njime, prema prvobitnom tumačenju Đukanovića i Vujanovića, trebalo da bude održan u roku od 3 godine.
Nekadašnji koordinator Pokreta za nezavisnost Branko Lukovac svjedočio je kasnije da je u državnom vrhu godinu prije konačne odluke postojala ozbiljna dilema da li ići na referendum.
Bonus video:
