Iako navodni pokušaj državnog udara nije ostvario cilj, blokiranje članstva u NATO, uspješno je pogoršao politički i identitetski razdor unutar crnogorskog društva, stoji u analizi profesora Dimitra Bečeva za Istraživački institut za spoljnu politiku (FPRI). To je, kako tvrdi, dalo Rusiji prostor za novu strategiju uticaja na Balkanu.
“Kampanja protiv crnogorskog članstva u NATO se možda završila bez uspjeha, ali je Rusija i dalje u igri. Nikolaj Petrušev, jedan od vodećih ruskih figura u oblikovanju politike na Balkanu, još bi mogao da se ‘iskupi za Crnu Goru’. Ali samo ako mu u tome pomognu političke podjele u Crnoj Gori”, stoji u analizi “Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016: Da li se proširuje ruski uticaj na Balkanu”.
Petrušev je bivši direktor ruske obavještajne službe, koji prema jednoj od teorija koje se pominju u dokumentu, stoji iza pokušaja udara u Crnoj Gori. Bečev u analizi napominje da se Rusija nije pobunila kada je Crna Gora u aprilu 2008. zvanično zatražila članstvo u NATO, ali da su tamošnji zvaničnici “promijenili ploču” po izbijanju ukrajinske krize. Crna Gora se u tom periodu pridružila sankcijama Evropske unije protiv Rusije zbog nezakonitog pripajanja Krima.
Bečev se poziva na informaciju da je tadašnji premijer Milo Đukanović poslije uvođenja sankcija odbio da prisustvuje vojnoj paradi na Crvenom trgu u Moskvi u maju 2015. godine, uprkos pritisku Rusije da to uradi.
Komentarišući Đukanovićevo djelovanje autor ističe da je on “lukavo nadigrao Demokratski front” u vrijeme uličnih protesta iz oktobra 2015. godine.
Čelnici Fronta su tada pokrenuli ulične proteste zahtijevajući ostavku Đukanovića i formiranje prelazne vlade ali su protesti postali nasilni 24. oktobra, kada je izbio sukob između policije i demonstranata. Đukanović je proteste predstavio kao napor da se osujeti poziv Crnoj Gori u NATO. Nakon toga, kako se podsjeća, ruski TV kanali počeli da izvještavaju kako su to protesti protiv NATO-a, a članovi ruske Dume su požurili u Podgoricu kako bi pokazali solidarnost sa Frontom.
“Tu je DF napravio stratešku grešku. Umjesto da se vrate ukazivanju na zarobljenost države i korupciju, lideri Fronta su se okrenuli antizapadnoj retorici i srpskom nacionalizmu. Uz ohrabrenje iz Moskve, oni su počeli da vode kampanju za referendum o članstvu u NATO”, navodi se u analizi i ističe da su u međuvremenu i potpisivali deklaracije o vojno neutralnom Balkanu sa visokim zvaničnikom Jedinstvene Rusije Vladimira Putina.
“Na kraju, strategija DF-a da se usmjeri na NATO umjesto na borbu protiv korupcije išla je naruku Đukanoviću. NATO ostaje kontroverzan, ali borba protiv korupcije je agenda koja bi ujedinila grupe sa obje strane političkih podjela u Crnoj Gori. Umjesto toga, anti-NATO priča opozicije je udaljila djelove opozicije koja je kritikovala policijsku represiju i zahtijevala specijalnu istragu koju bi vodila EU. U maju 2016. Đukanović je uveo tri male partije u svoj kabinet. Premda ranjen, preživio je krizu i konsolidovao vlast nakon izbora u oktobru 2016. godine”, naveo je Bečev.
Bonus video:
