Sve zemlje Balkana se nalaze u teškoj ekonomskoj situaciji, vrlo je teško danas održati glavu iznad vode i zato su neophodni ozbiljni potezi u ekonomiji. Naše države, naše elite žive na trange-frange ekonomijama, a to nije održivo, ocijenila je predsjednica Fonda za političku izuzetnost Sonja Liht.
Liht, koja važi za sivu eminenciju srpske politike, ali i izuzetno uticajnu osobu i u okvirima regiona, predsjednica je Spoljnopolitičkog savjeta Ministarstva inostranih poslova Srbije.
U razgovoru za “Vijesti”, Liht kaže da u posljednjih pet godina, od kada je Crna Gora obnovila svoju nezavisnost, nije čula iskaz koji na bilo koji način dovodi u pitanje crnogorsku državnost: “Ali, kada bi se dublje ušlo u dublju priču oko naroda, jezika, odnosa između Srba i Crnogoraca, vjerovatno bi bilo različitih stanova”.
• Mnogi smatraju da je područje Balkana i dalje bure baruta, ali i da Evropska unija toga nije svjesna, pa da ne pruža dovoljnju institucionalnu i finansijsku podršku?
“Ja ne mislim da je ovo područje više bure baruta, ovo područje je jedno postkonfliktno, na kojem se određeni potresi sliježu, ali kao što znamo nikad ne prestaju odjednom. Naprotiv, mislim da je Balkan jedan korak do uspjeha.
To je ono što nas čini trusnim područjem. Ne to što smo Balkan, nego to što smo periferija.
Mi smo skoro, naglašavam skoro, priča o uspjehu. Kada to kažem, onda mislim na druga postkonfliktna područja, jer kada pogledate šta se danas događa na Bliskom i Dalekom istoku, onda shvatite do koje mjere smo mnogo postigli kao region i kao pojedičane zemlje sa svim ogromnim propustima i zakašnjenjima. Danas su u svijetu politika i političke elite u krizi, pogledajte samo Belgiju, koja je jedna stara demokratija i koja ne može da napravi vladu.
Mi na Balkanu, sigurno, imamo više korupcije i manjak vladavine prava nego u nekim ozbiljnim demokratijama, jer smo i dalje periferija. To je ono što nas čini trusnim područjem. Ne to što smo Balkan, nego to što smo periferija.
Mi se svi nalazimo u teškoj ekonomskoj situaciji, vrlo je teško danas održati glavu iznad vode, i zato su neophodni ozbiljni potezi u ekonomiji, po nekim teoretičarima to je reindustrijalizacija. Nijedna od naših država nije počela taj proces. Naše države, naše elite žive na trange, frange ekonomijama, to nije održivo. To me više brine od ovoga od čemu govorite”.
• Koliko lični odnosi političara mogu da ugroze ili otežaju odnose između dvije zemlje? Mislite li da će Lukšić, kao mladi političar, relaksirati odnose i da li je Đukanović taj koji je oštrijim nastupima ugrožavao te odnose?
“To je jako teško reći. Političarima se ne može vjerovati. Oni se na jedan način ponašaju iza kamera, a drugačije pred kamerama. Lično vjerujem da je dobro da se te garniture obnavljaju.
Na primjeru predsjednika Srbije i Hrvatske Borisa Tadića i Ive Josipovića i njihovim političkim odnosima se pokazalo koliko je važno da u regionu preuzmu kormilo oni političari koji ne nose sa sobom nasljeđe '90-ih”.
• Što u tom smislu mislite o Đukanoviću?
“Mislim da i on nosi nasljeđe 90-ih i sa te strane je dobro da se povlači iz politike, makar iz onog dijela gdje se donose najbitnije odluke i mislim da je dobro da nove generacije dolaze”.
• Da li činjenica da je jedna partija na vlasti 20 godina ugrožava razvoj države?
“To je vlast koju biraju građani i zato ne bih da ulazim u te ocjene. Ali, mislim da je dobro da se stranke smjenjuju na vlasti i da postoji ozbiljan pluralizam. Ne samo kod nas, već svuda.
I u ozbiljnim demokratijama postojanje jedne stranke na vlasti dovodi do klijentelističkih odnosa, kvari odnos države i partijskih struktura. Previše dugo na vlasti dovodi do mnogih neprijatnih stvari, korupcije. Stara je izreka da svaka vlast korumpira, a apsolutna korumpira apsolutno”.
• Pomenuli ste da je jedan od ključnih problema danas trnge-frange ekonomija i korupcija. Kako se sa tim izboriti?
“Prošli smo kroz tranziciju koja je bila takva da smo prvo privatizovali, pa smo tek onda gradili institucije. To je jako teško ispraviti. To je moćno izvorište korupcije, ozbiljan razlog zašto teško možemo da izgradimo nezavisno pravosuđe.
I u ozbiljnim demokratijama postojanje jedne stranke na vlasti dovodi do klijentelističkih odnosa, kvari odnos države i partijskih struktura.
Postojao je otpor i u Crnoj Gori i u Srbiji da se izgradi nezavisno pravosuđe na početku tranzicije. Umjesto da se njom bavimo na samom početku, mi se bavimo deset godina kasnije. Samo jaki sudovi, jaka tužilaštva, samo dobri zakoni mogu da spriječe korupciju, krađu i organizovani kriminal”.
• Nedavno je Srbija usvojila Strategiju o dijaspori koja je u Crnoj Gori izazvala oštre reakcije zbog odredbe o konstitutivnosti naroda. Odredba je nakon protesta crnogorske vlade izbrisana, ali taj dokument i dalje sadrži neke, po mnogima, sporne odredbe. Jeste li bili upoznati sa tim dokumentom?
“Ta staretegija je bila na dosta specifičan način rađena, jer su i moja institucija, kao i petnaestak nevladinih organizacija bile pozvane da pišu djelove strategije.
Moram ipak da kažem, da mi se čini da se Crna Gora mnogo više bavi Srbijom, nego obratno
Sa jedne strane, Ministarstvo za dijasporu je ušlo u jednu interaktivnu izradu Strategije, u kojoj je učestvovalo društvo, ali zato je taj papir imao gomilu kontradiktornosti. Morala je da postoji jedna ozbiljna redakcija teksta, i tu su se desili propusti.
U nekim djelovima ta strategija je vrlo liberalna, a imala je i djelova koji su bili kontroverzni, ali koji su po mom mišljenju, izazvali nepotrebne tenzije, koje nikome ne koriste i doprinose kvarenju, meni se čini, ipak, klime koja se razvija u dobrom pravcu. Moram ipak da kažem, da mi se čini da se Crna Gora mnogo više bavi Srbijom, nego obratno”.
• Zašto je to tako?
“To je sociološki razumljivo, jer je Srbija bila centar prema kojem se gravitiralo, a ipak je veća od Crne Gore. Ali, čini mi se da se ta pupčana vrpca nikada ne presijeca do kraja.
Nemam to osjećanje u Srbiji. Isti je slučaj i sa Hrvatskom. Neki bi rekli - to je dobro, jer je Srbija autistična. Ali kada vidim koje se vijesti stavljaju, recimo, na HRT-u, onda nijesam sigurna da to služi boljem razumijevanju situacije”.
• U Crnoj Gori je veliku pažnju izazvala Enciklopedija srpskog naroda, koju je uredio Radoš Ljušić i kojoj se, recimo, navodi da je Duklja srpska zemlja i u kojoj se svojata crnogorska istorija? Jeste li citali tu Enciklopediju?
“Ne, ne čitam Ljušića. To je jedan svijet koji je toliko od mene daleko”.
• Kako onda gledate na to da je iza takvog projekta stao Zavod za udžbenike Beograda, koji je državna institucija?
“Ugovor sa njim je napravljen još u vrijeme kada je Ljušić bio direktor te institucije. Mislim da nije u redu, sve da je najbolje djelo na svijetu, da se to štampa u izdavačkom preduzeću na čijem je čelu. To se u pristojnom svijetu zove konflikt interesa”.
• U stranačkim dokumentima DPS-a je navedeno da u Crnoj Gori treba da bude jedna pravoslavna crkva. Kako gledate na to da se takva odrednica nađe u stranačkom dokumentu jedne partije. Da li je time ugrožena odvojenost crkve od države?
“Jeste. Ja mislim da mi bolujemo od ozbiljne boljke, a to nije samo crnogorska boljka, da sa vremena na vrijeme zaboravimo neke osnovne premise na kojima počiva poredak u kome živimo, pa tako pobrkamo crkvu i državu.
Jasno je da je moderna država odvojena od crkve, a crkva odvojena od moderne države. Lako je busati se u evropke vrijednosti, ali u 21. vijeku biti članica EU nosi određene obaveze i odgovornosti, a jedna od njih je odvojenost crkve od države”.
• Ali u Crnoj Gori postoje dvije pravoslavne crkve. Treba li država na bilo koji način da se umiješa kada je riječ, recimo, o pitanju crkvene imovine i slično?
“To nije posao države, ali ne smije država da određuje koja će crkva biti u kojoj funkciji. Što to znači, da se proglašavaju državne i nedržavne crkve. Kada je riječ o imovini, o tome ne mogu da diskutujem, jer ne znam o tome puno.
Lako je busati se u evropke vrijednosti, ali u 21. vijeku biti članica EU nosi određene obaveze i odgovornosti, a jedna od njih je odvojenost crkve od države
Mnogo je ozbiljan problem ući u sferu politizacije religije i crkve.
Srbija ima problem sa Zukorlićem, koji je u jednom trenutku te dvije ravni poklopio. Te dvije ravni ne smiju da se poklope i zato sam apsolutno zato da crkva bude autonomna i da rješava svoje probleme a da se država u to ne miješa”.
Roćen i Jeremić se van scene grle i druže
• Mediji su prenijeli da je bivši premijer Milo Đukanović rekao da je Srbija najveći problem regiona u ovom trenutku. Dijelite li vi to mišljenje i da li takve izjave političara, koje su dovele i do verbalnog sukoba ministara inostranih poslova Milana Roćena i Vuka Jeremića tokom posjete Briselu, opterećuju odnose dviju zemalja?
“Takve izjave sigurno nikom ne koriste. Naprotiv, mislim da vrlo štete. I one su očigledno proizvod trenutka i procjene unutarpolitičkih potreba, ne istinskih potreba zemlje, države čiji su oni predstavnici a naročito ne regiona.
Ja ne znam za sukob Roćena i Jeremića, ali mi je vrlo čudno da ga je bilo, jer ih vidim i izvan scene kada se grle i druže
Prisustvovala sam Briselskom forumu u martu kada su predsjednik Srbije Boris Tadić i premijer Crne Gore Igor Lukšić bili zajedno na jednom panelu, i bilo je prijatno gledati do koje mjere su se ne samo imal odnos pin poštovanju jedan prema drugom, nego i kako su pozitivno govorili o saradnji.
Ja ne znam za sukob Roćena i Jeremića, ali mi je vrlo čudno da ga je bilo, jer ih vidim i izvan scene kada se grle i druže. To sam vidjela svojim očima, tako da se pitam čemu na javnoj sceni takvo ponašanje, ako ne samo u smislu pogrešnog razumijevanja toga što od njih očekuje njihova javnost.
Mislim da sve što kvari regionalnu klimu, a time i regionalne odnose, je loše i za svaku zemlju. Previše smo mi male pojedinačne zemlje, da bi bili interesantni, ali to političari neće reći svojim biračima”.
Ako je tačno za Đorđevića, to bi išlo na štetu Tadića
• Vlasti u Crnoj Gori su tokom popisa stanovništva tvrdile da se zvanični Beograd miješa u unutrašnje stvari, a mediji su navodili da aktivnu ulogu u svemu tome ima savjetnik predsjednika Tadića, Mlađan Đorđević ?
“Čudilo bi me da bilo ko iz kabineta to radi. Ja za to ne znam, ali da je to tačno, to bi bila politika koja ide kontra samog predsjednika”.
• Kako onda komentarišete činjenicu da Ministartvo vjera Srbije, odnosno građani Srbije, finansiraju Mitropoliju-crnogorsko primorsku?
“Ja bih voljela da se sve to izbjegne. Shvatam da svaka država ima pravo da iz budžeta određeni dio sredstava namijeni crkvama, religijskim zajednicama, ali to su jako osjetljive stvari i mislim da su sve zemlje u regionu baš zato što su naši sukobi u posljednjih 100 godina bili zasnovani i na vjerskim razlikama, treba da sa tim budu jako oprezne”.
Bonus video:
