STRUČNJAK ZA BALKAN O KANDIDATURI LIDERA DPS-A

Biber: Đukanović uhvaćen u zamku svog sistema

Vladajuća partija i njen model vladavine, baziran na klijentelizmu - i državnoj kontroli - zavise od jedne osobe koja sistem drži pod kontrolom
19 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
31.01.2019. 14:55h

Florijan Biber, stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Gracu, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega je Milo Đukanović, političar sa najdužim stažom na vlasti u Evropi, odlučio da se na aprilskim izborima opet kandiduje za predsjednika Crne Gore, nakon šest premijerskih i jednog mandata na čelu države u proteklih skoro trideset godina.

Povratak

Ako bude izabran za predsjednika Crne Gore, Milo Đukanović će na kraju mandata ukupno biti na vlasti duže od tri decenije: dva puta kao predsjednik, šest puta kao premijer i dva puta kao ‘siva eminencija’ na čelu vladajuće partije.

Zbog čega onda povratak na vlast?

Naravno, postoji mnogo objašnjenja, uključujući i tvrdnju njegove partije da je opozicija samo skup izdajnika, zbog čega Predsjedništvo mora ostati u sigurnim rukama.

Istina je da je opozicija podijeljena, a određeni njeni djelovi kompromitovani pro-ruskom i srpskom retorikom.

Ipak, Đukanovićev povratak nema nikakve veze sa tim.

Klijentelizam

Tokom protekle tri decenije, Đukanović je napravio sistem u kojem nikada nije došlo do prekida srastanja države i partije, kao u drugim bivšim jugoslovenskim republikama.

Vladajuća Demokratska partija socijalista je postala sveobuhvatna partija bez jasnog programa.

Naravno, ona podržava evroatlantske integracije, ali je takođe pionir po pitanju lažnih i plitkih reformi, koje su sada model za većinu vlada na Zapadnom Balkanu.

Vladajuća partija i njen model vladavine, baziran na klijentelizmu - i državnoj kontroli - zavise od jedne osobe koja sistem drži pod kontrolom - Mila Đukanovića.

Stoga, nema puno prostora za opciju njegovog penzionisanja.

Žrtvovanje

U nedostatku popularnog i sposobnog vođe, dominacija partije će vjerovatno jenjavati.

Jedino slabost opozicije, iscjepkane na tuce partija sa suprotstavljenim prioritetima i programima i vođene od strane političara koji se bore protiv vlade već dvadeset godina, olakšava vladavinu DPS-a.

Kako god bilo, Đukanović je uhvaćen u zamku sistema koju je sam napravio.

Prepuštanje sistema vladavine jednog čovjeka koji je stvorio dovešće do pojave lidera koji će prije ili kasnije morati žrtvovati Đukanovića ili onoga koji će nastojati sprovesti istinske reforme i transformaciju, ali koji će se takođe morati otarasiti vladara.

Zbog toga izgleda da će Đukanović i Crna Gora suštinski ostati vezani još mnogo godina.

Ipak, nemogućnost vladajuće partije da ostavi Đukanovića iza sebe kratkoročno može pomoći da se osvoje izbori, ali će na kraju rezultirati njenim padom i nemogućnošću oporavka.