VARTOLOMEJEVO PISMO - POLITIČKI ŠAMAR

Ni građanima, ni Carigradu ne treba DPS crkva

Kao što se mora poštovati Ustav, tako se moraju poštovati i crkveni kanoni, smatra Damjanović
21910 pregleda 94 komentar(a)
Đukanović i Amfilohije, Foto: Arhiva Vijesti
Đukanović i Amfilohije, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 03.07.2019. 17:08h

Dok još nije sasvim jasno zašto su predsjednik Milo Đukanović i crnogorska vlast odjednom i snažno bili krenuli u ofanzivu za autokefalnost crnogorske crkve, jedno je sigurno - odavno nijesu dobili takav politički šamar sa zvanične adrese kao što je pismo Carigradskog patrijarha Vartolomeja predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću.

U pismu koje je objelodanila Mitropolija crnogorsko-primorska, Vaseljenska patrijaršija je saopštila da kao jedinu kanonsku pravoslavnu jurisdikciju u Crnoj Gori priznaje onu pod nadležnošću mitropolita crnogorskog Amfilohija.

Prema riječima nezavisnog poslanika Nedjeljka Rudovića, pismo Vartolomeja se može čitati kao najava da se Vaseljenska patrijaršija nikada neće saglasiti sa ponovnim uspostavljanjem CPC.

Đukanović je početkom mjeseca sa izborne konvencije DPS-a u Nikšiću optužio SPC da pokušava da čuva infrastrukturu Velike Srbije u Crnoj Gori

“To je na prvi pogled čudno ako je nesporno da u pravoslavnom svijetu svaka država može da ima i svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu. Međutim, ovo pismo se lako može čitati i kao nagovještaj da Crnogorska crkva može dobiti podršku ako to zatraži Amfilohije. Nesporno je samo da je vlast u Crnoj Gori dobila šamar od vaseljenskog patrijarha”, kaže Rudović za “Vijesti”.

Đukanović je početkom mjeseca sa izborne konvencije DPS-a u Nikšiću optužio SPC da pokušava da čuva infrastrukturu Velike Srbije u Crnoj Gori, istovremeno najavljujući da će obnoviti Crnogorsku autokefalnu crkvu, svidjelo se to nekome ili ne.

“Ukoliko je razlog iznenadnog ‘otvaranja’ pitanja, položaja Pravoslavne crkve od strane gospodina Đukanovića bilo nečije neformalno obećanje iz krugova bliskih Vaseljenskoj patrijaršiji da će se i u Crnoj Gori primijeniti takozvani ukrajinski scenario, jasno je da postignut suprotan efekat i da su oni koji su eventualno obećali u stvari doveli predsjednika države u zabludu”, ocjenjuje predsjednik posebnog kluba poslanika Aleksandar Damjanović.

Nakon Đukanovićeve prve izjave krenuo je javni obračun, uglavnom putem medija, u koji se umješala i srbijanska vlast sa oštricom uperenom ka predsjedniku Crne Gore i DPS-a.

U međuvremenu, crnogorska Vlade dobila je uglavnom pozitivno mišljenje Venecijanske komisije na predlog Zakona o slobodi vjeroispovjesti prema kojem vjerski objekti sagrađeni prije 1. decembra 1918. treba da pređu u vlasništvo države ako vjerske zajednice ne posjeduju dokumente o vlasništvu. Taj uspjeh zasjenilo je pismo Vartolomeja za koje su iz kabineta predsjednika saopštili da ga nijesu dobili. Oni juče nijesu odgovorili da li je pismo, ipak, konačno stiglo.

Dok je trajala javna polemika, Đukanović je ublažio retoriku. Sa konferencije DPS-a u Podgorici poručio je da je zadatak da se riješi vjersko pitanje, ali sa ciljem da se prevaziđu podjele i da se dođe do pomirenja.

Damjanović kaže da bi Đukanović sada, ako je iskren, trebalo da stane sa izjavama koje upravo iniciraju te podjele i stvaraju dodatnu političku destabilizaciju, dok bi Vlada morala da preispita već utvrđeni Predlog zakona.

“Kao što je taj isti Ustav upravo najviši akt koji svi moramo da poštujemo, bez obzira slagali se ili ne sa pojedinim rješenjima, tako su i crkveni kanoni, nešto što definiše crkveni poredak, odnosno, svojevrsni crkveni Ustav, i isti se moraju poštovati koliko god se nekome, pa bio to i predsjednik države, ne dopadali.

Upravo to jeste suštinska poruka iz pisma koje je upućeno od strane Vaseljenske patrijaršije predsjedniku države”, kazao je Damjanović “Vijestima”.

Prema riječima Neđeljka Rudovića, za crnogorske društvo ekstremno je važno da zna svoje prioritete:

“Prioritet nam je demokratska država, što znači i smjenjiva vlast, jednakost pred zakonom, ekonomski razvoj i dekriminalizacija društva. Kada uspostavimo istinsku građansku državu, možemo se posvetiti ostalim pitanjima, ali na način koji nas zbližava, a ne raspolućuje kao zajednicu”.

Volio bih, kazao je on, da imamo jedinstvenu samostalnu crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja je podjednako posvećena dobru svih koji su vjerujući i idu u crkve:

“Sve što radi ovakva vlast je samo pojačavanje jaza da bi, drsko koristeći emocije, zadržala vlast. Kao što su bili tobožnji garant nezavisnosti, sada hoće da budu garant obnove crnogorske crkve kako bi se pojačali pozicije kod građana koji su nacionalni Crnogorci. Nema tu ništa iskreno, u pozadini je samo ta politička kalkulacija”.

Đukanovićeva politika bila najveći protivnik autokefalne crnogorske crkve

Rudović kaže da je zbog svih onih koji su iz najčistijih namjera obnovili CPC 1993, važno podsjetiti da je politika koju je personifikovao Đukanović bila najveći protivnik obnove autokefalne Crnogorske crkve, koja je poduhvat crnogorskih intelektualaca i kulturnih organizacija, te LS i SDP-a, kao političkih predstavnika suverenističkih, antiratnih i prozapadnih snaga.

“Đukanović se sada stavlja u poziciju pokrovitelja autokefalne crkve, nakon što je prvo faktički prisvojio, ostvarujući kontrolu nad njenim poglavarom. Onim građanima Crne Gore koji su se iz čistih namjera borili za nezavisnu i slobodnu CG i za njenu crkvu, nije potrebna DPS autokefalna crkva”, kazao je Rudović.