LIDER GP URA U INTERVJUU ZA "VIJESTI"

Abazović: DPS je prekršio svaki dogovor, opozicija mora pobijediti sebe

Predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović kaže da se izborni zakoni ne mogu mijenjati bez konsenzusa i dogovora čitave opozicije
15406 pregleda 88 komentar(a)
U ime URA, DPS ne može ništa da predlaže: Abazović, Foto: Boris Pejović
U ime URA, DPS ne može ništa da predlaže: Abazović, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 05.08.2019. 07:47h

Da bi se došlo do reforme izbornih zakona u Odboru koji se tim bavi moraju učestvovati svi, ili opozicija mora naći drugo rješenje. Ovo je u razgovoru za “Vijesti” kazao predsjednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović koji je istakao da je za tu partiju neprihvatljivo da bude dio krnjeg odbora za reformu izbornih zakona. “Ni najidealnije rješenje ne znači ništa, ako se ne obezbijedi puno učešće i konsenzus oko njenog sprovođenja ili implementacije. Stoga ili smo u Odboru svi ili tražimo bolje rješenje”, kaže Abazović.

On ističe da je uloga međunarodne zajednice, a posebno šefa Delegcije EU Aiva Orava od posebnog značaja i da ga raduje što se Evropska unija aktivno uključila kako bi odblokirala procese. “Ako neko misli da se posljednji autoritarni režim u Evropi i krimalna hobotnica koja ga logistički podupire, može promijeniti bez podrške međunarodne zajednice, onda je u velikoj zabludi”, navodi Abazović.

Komentrišući sukobe unutar opozicije koje je raspirilo najavljeno uključivanje Demokrata i URA u rad Odbora za dalju reformu izbornih zakona, Abazović kaže da se sukobima samo čini usluga Demokratskoj partiji socijalista (DPS). “Prije nego što pobijedi DPS, opozicija mora pobijediti samu sebe”, poručuje lider URA.

Dogovor da se u rad Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornih i drugih zakona uključe URA i Demokrate izazvao je pravu buru i teške optužbe unutar opozicije. Da li smatrate da je, dugoročno, uključivanje u taj Odbor dobro rješenje za Crnu Goru i izlazak iz političke krize?

Svima je jasno da izbori u Crnoj Gori poslilje svih afera i bezbroj dokumentovanih zloupotreba, po dosadašnjim uslovima nemaju apsolutno nikakvog smisla. Naša je obaveza da tražimo i predlažemo rješenja i u tom smislu opozicija bez obzira na razlike mora biti svjesna svoje odgovornosti. Razumijem da živimo u zemlji skromne političke kulture i da se svaki predlog doživljava prilično neprijteljski. Ali moramo se izdići iznad toga, pronaći način da vodimo dijalog i pravimo dogovore. Treba afirmisati stratešku saradnju opozicije oko fer izbora. Stoga Plan URA i Demokrata može biti dobra polazna tačka od koje će se krenuti, ali koja će imati puni smisao samo ako u njemu budu svi akteri koji će dominatno participirati u izbornom procesu. Izborno zakonodavstvo i uslovi u kojima se izbori održavaju moraju biti predmet cijelog društva, ne samo pojedinih subjekata.

Za URA nije prihvatljivo da bude dio krnjeg Odbora niti se izborni zakoni mogu mijenjati bez konsenzusa i dogovora čitave opozicije. Vremena je malo, zato se mora djelovati. Sve je bolje u odnosu na “status kvo” koji smo imali do sada, međutim, neki šum u komunikaciji evidentno postoji. Ali ponavljam, ni najidealnije rješenje ne znači ništa, ako se ne obezbijedi puno učešće i konsenzus oko njenog sprovođenja ili implementacije. Stoga ili smo u odboru svi ili tražimo bolje rješenje.

Kako je teklo dogovaranje o uključivanju u rad Odbora? Da li je bilo pritiska međunarodne zajednice, kako tvrde iz ostatka opozicije?

Ako neko misli da se posljednji autoritarni režim u Evropi i krimalna hobotnica koja ga logistički podupire, može promijeniti bez podrške međunarodne zajednice, onda je u velikoj zabludi. Diplomatska aktivnost je od posebnog značaja, i raduje nas što se delagacija EU aktivno ukjučila da pomogne odblokiranje procesa. Za mene to nije nikakav pritisak, već posredovanje, odgovornost i partnerstvo. Posebne zaluge u tome ima amabasador Orav i još nekoliko drugih visokih diplomata koji su demonstrirali zavidnu agilnost i pružili ruku saradnje. URA je razgovarala sa EU i međunarodnim partnerima. Imali smo novu inicijativu koja je trebalo da ide samo kao idejni predlog i podrazumijevala uključivanje cijele opozicije u proces izbornih reformi. Kada sam kasnije saznao da su kolege iz Demokratske Crne Gore, “vratile u igru” Briselski plan koji smo zajednički predstavili Johanesu Hanu, odgovorio sam da je uvijek stojim iza svoga potpisa i svojih riječi datih komesaru. U svakom slučaju željeli smo pomoći procesu, jer je URA jedina partija koja nesmetano komunicira sa svima u opoziciji. Zašto ta komunikacija nije zaživjela i da li je neko pregovarao sa nekim drugim nezavisno od URA i ko je sa kim pregovarao, nije pitanje za mene.

Da budem jasan, bili smo i ostajemo maksimilano posvećeni Planu URA i Demokrata i podržavamo ono što je predloženo, ali moram istaći da se od 2018. do danas desila “Koverta”, masovni protesti i Sporazum za budućnost. To su činjenice koje se ne mogu tek tako zanemariti. Bojim se da svi na to nisu kalkulisali i pored logičnih upozorenja. Sam sadržaj plana nije sporan koliko način na koji je to završilo u skupstinskoj proceduri, što je, priznaćemo, bilo prilično nespretno, traljavo i nije odgovaralo opozicionom duhu.

Razumijem da nije bilo vremena, kao što vjerujem da su namjere svih bile dobre, ali u ime URA, DPS ne može predlagati ništa. To je apsurd. Isto kao što je apsurdno da se nešto što treba da bude plod opšteg konsenzusa usvaja bez skoro ijednog opozicionog glasa “za”.

Da li povratak u Odbor znači i trajni prekid bojkota parlamenta?

Zamislite koliko bi lakša i bolja pregovaračka pozicijia bila da smo svi ostali u bojkotu. Povratak u parlament bez ispunjavanja bilo kojeg uslova je katastrofalna odluka koja je relativizovala političku krizu. Držimo čvrsto svoju riječ datu građanima, da ćemo biti zadnja partija koja će se vratiti tamo i prekinuti bojkot. Na neki način to obećanje je, može se reći, vec ispunjeno.

DPS je više puta do sada pokazao u praksi da im se ne može vjerovati i da su prekršili sve dogovore koje su i sami potpisivali. Zbog toga su uloge Evropske komisije i ambasadora Orava veoma važne i u narednom periodu kao garant da će doći do sveobuhvatne reforme izbornog zakonodavstva.

Ponavljam, Odbor može dati rezultate samo ako svi budu aktivno učestvovali u njegovom radu. U planu ima odličnih rješenja koja se odnose na oslobađanje brojnih institucija sistema od RTCG-a, Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i Državne izborne komisije (DIK) pa do izmjena ključnih zakona. Pitanje tehničke vlade ostaje otvoreno. Građani očekuju promjene i mi se za njih moramo izboriti. Njihovi interesi moraju biti ispred svakog partijakog interesa.

Mogu li podjele unutar opozicije koje je ova odluka donijela ostati trajne i donekle učiniti uslugu DPS-u pred naredne izbore time što bi opozicija ostala u sukobu?

Najveća usluga DPS-u je međuopoziciona svađa. I zato pozivam kolege da odmah prestanu sa tom praksom. Bez obzira na razlike i činjenicu da su politike nekih stranaka destruktivne, prevaziđene i štetne, URA se stalno trudi da fokus kritike drži na vlastima, korupciji i otvorenoj pljački koja je postala svakodnevica. Prije nego što pobijedi DPS, opozicija mora pobijediti samu sebe. Prekinuti sa optužbama koje ne vode ničemu i koncentrisati se na cilj - oslobađanje Crne Gore.

U igri je i nastavak protesta

Da li još uvijek, prema vašem mišljenju, Sporazum za budućnost ima bilo kakvu težinu i da li povratak u Odbor znači i definitivan kraj protestima?

Iskreno i od prvog dana smo podržali proteste i bili stalno uz građane. Nećemo ih iznevjeriti i za URA su svi modeli borbe apsolutno u igri. Sve dok ne ostvarimo ono za šta smo izašli na ulice. Staviti potpis pred dvadeset hiljada građana i pred cjelokupnom javnošću za nas ima izuzetnu težinu. Odazvaćemo se sastanku svih potpisnika i organizacije “Odupri se” koji je najavljen.

Opozicija da preleži dječje bolesti, i ovakva nam je bliža nego vlast

Zašto ste ostali po strani u obračunu ostatka opozicije i Demokrata iako oni poručuju da ste i vi dio priče oko ulaska u Odbor?

URA je jedina stranka koja ima aktivnu komunikaciju sa svim opozicionim subjektima. Opozicija nikako da preleži svoje dječje bolesti, ostavi se sujeta i partikularnih interesa i zaista se posveti onome što većina građana Crne Gore želi već decenijama - promjene. Nikada nismo bili dio opozicione svađe. To je stvar političke kulture da vam opozicija, kakva god bila, bude bliža nego li vlast.