ANALIZA ITALIJANSKOG LISTA

"Da li će crnogorski radnik biti opasniji od poljskog vodoinstalatera"

Florijan Biber, direktor Centra za proučavanje Jugoistočne Evrope u Gracu, ocjenjuje da će "najteža pitanja proširivanja EU biti bilateralni sporovi vezani za granice, prava manjina, nezavisnosnost Kosova, potpuno oprečna viđenja onoga što se događalo 90-ih godina"
5 komentar(a)
radnik, Foto: Shutterstock.com
radnik, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 12.02.2018. 14:47h

U idealnom slučaju da Crna Gora i Srbija, sprovođenjem teške i zahtjevnih reformi, 2025. uđu u Evropsku uniju, postavlja se pitanja da li bi zajamčena sloboda kretanja i zapošljavanja unutar EU značila da bi se "crnogorski radnik pojavio kao veća opasnost" po nadnice, zapošljavanje i socijalna davanja od ranije prokaženog "poljskog vodoinstalatera", navodi italijanski list Avenire.

List u analizi Strategije za Zapadni Balkan Evropske komisije navodi da mogućnost da u EU kroz nekoliko godina uđu ne dvije, već i više novih članica, zahtijeva temeljno preustrojstvo institucija i sistema odlučivanja u Uniji.

Mogu se čuti i vrlo ozbiljna mišljenja da bi objedinjavanje ekonomskog prostora i tržišta bivše Jugoslavije, iako politički to ostaju nove državne cjeline, mogao biti pravi "most" za buduće ugrađivanje Zapadnog Balkana u EU.

Analitičar italijanskog lista je samo stavio na vidjelo razmišljanja u sjedištu EU u Briselu i nekim članicama Unije da je sad kucnuo čas da se oni koji odlučuju o budućnosti ozbiljno posvete stvaranju "Evrope u više brzina".

Na nužnost uspostavljanja "EU u dvije brzine" je ovih dana ponovo ukazao francuski predsjednik Emanuel Makron i sad se najviše čeka šta će na to reći nova njemačka vlada, jer Makron prevashodno misli da se zona eura, kao okosnica nove snage EU, mora osjetno objediniti i osnažiti.

Ostale članice mogu, ako žele i budu u stanju, da se pridruže takvoj "EU prve brzine", što uostalom već postoji kroz šengenski prostor ili odnedavno pokrenutu strukturu evropske odbrane.

To je i odgovor na kritike za loše rješavanje proteklih kriza u EU, od finansijske, pa do problema s ilegalnom imigracijom, terorizmom, izlaska iz članstva Velike Britanije, velikih neslaganja između članica na istoku i na zapadu Unije.

Avenire ocjenjuje da odlučujuću ulogu treba da odigraju Berlin, Pariz i Rim, a donedavni britanski vicepremijer Nik Kleg tu nekako vidi i gdje bi zapadnobalkanske zemlje mogle postepeno da se ugrade, mada očigledno u "drugu evropsku brzinu", premda se spominje da struktura EU može dobiti i tri nivoa.

Kleg navodi da snažno insistiranje u Strategiji na regionalnom ekonomskom povezivanju znači da bi tijesna privredna i tržišna saradnja zemalja Zapadnog Balkana značila da to može postati "most" za buduće približavanje i ugrađivanje u Uniju.

Bivši lider britanskih liberaldemokrata ocjenjuje da su u "nasljeđu 90-ih godina, primjer čega je i granični spor Slovenije i Hrvatske, prava tragedija i ironija da su to, osim Albanije, sve zemlje bivše Jugoslavije koje su u proteklih 20-ak godina međusobno gradile samo prepreke".

On je rekao da je bivša Jugoslavija bila "pristojno razvijena" privreda i tržište, kao i da je bila ispred svih zemalja koje su se potom pojavile kao kandidati i postale članice EU.

Kleg u razgovoru za portal Politiko kaže da se u Strategiji za Zapadni Balkan koja "jako, jako uslovno" daje izglede da zemlje tog regiona postanu članice, prepoznaje želja da Evropa ne dopusti da drugi spoljni uticaji tamo prevladaju i da se sasvim predvidiva nestabilnost prelije u Uniju.

On posebno navodi "uticaj Rusije na srpsku politiku" i dodao da mu je albanski premijer Edi Rama rekao da se, pored ostalog, ljudima u regionu mora "ponuditi Evropa" umjesto nametljive islamske ideologije.

Zato je u pravu evropski komesar Johanes Han koji kaže da "EU treba da izvozi stabilnost, a ne uvozi nestabilnost" i ne dopusti stvaranje novih uticajnih sfera na Balkanu, ocijenio je Kleg.

Florijan Biber, direktor Centra za proučavanje Jugoistočne Evrope u Gracu, ocjenjuje da će "najteža pitanja proširivanja EU biti bilateralni sporovi vezani za granice, prava manjina, nezavisnosnost Kosova, potpuno oprečna viđenja onoga što se događalo 90-ih godina".

"EU se godinama oglušavala o te problem, a sad ih Strategije stavlja u središte", zaključuje Biber i navodi da na Zapadnom Balkanu ne prijeti neki novi rat, "već niz malih incidenata koji postepeno mogu da podriju mirovne sporazume iz 90-ih".