Dramatična transformacija u neobičnoj godini

Formiranje “ekspertske vlade” koja bi mogla da uključi i manjinske partije koje su tradicionalno naginjale DPS-u i ljude sa značajnim političkim i profesionalnim iskustvom je inicijativa koju treba dočekati raširenih ruku, ali u ovoj fazi ostaje nejasno da li će manjinske partije prihvatiti ponudu opozicionog bloka

44952 pregleda 46 reakcija 9 komentar(a)
Detalj sa glasanja u nedelju, Foto: Luka Zeković
Detalj sa glasanja u nedelju, Foto: Luka Zeković

Kada istoričari budu stavljali na papir detaljne zapise o 2020. godini, imaće više nego dovoljno materijala da napune više tomova. Ova godina je bila godina neočekivanih i uveliko posljedičnih događaja koji će oblikovati naš svijet u godinama pred nama. Izbori u Crnoj Gori održani u nedjelju možda nisu privukli pažnju svjetskih medija koju su moguće zasluživali, ali su nevezano, od ogromnog značaja za Crnu Goru, Zapadni Balkan i Evropu.

Uobičajeno, izbori u Crnoj Gori prirede malo iznenađenja, ali kao i što je slučaj s još dosta toga u ovoj najneobičnijoj od svih godina, ovi izbori su bili drugačiji. Demokratska partija socijalista (DPS) je imala lošu noć prema njihovim standardima i nije uspjela da dobije dovoljan broj glasova na parlamentarnim izborima da formira vladajuću koaliciju i izgubila je lokalne izbore u Andrijevici, Budvi, Kotoru i Tivtu. Pobjeda opozicionog bloka na izborima, iako tijesna, je značajan momenat u savremenoj istoriji Crne Gore zato što će moguće označiti kraj trodecenijske vladavine DPS-a i po prvi put promjenu vlasti kroz mehanizam demokratskih izbora još od prvih višepartijskih izbora 1990. godine. Naravno, to znači da se zemlja sada nalazi na doista neistraženoj teritoriji.

Energetične kampanje koalicija u okviru opozicionog bloka su bile potpomognute brojnim političkim i finansijskim skandalima koji su mučili DPS i sukobom vlade sa Srpskom pravoslavnom crkvom oko Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ali, postizborni govor Mila Đukanovića kasno u nedjelju veče nije bio priznanje poraza, već je ustvrdio da DPS ostaje “najjača partija u Crnoj Gori” i da ishod neće biti odlučen do konačne odluke Državne izborne komisije (DIK). Ipak, trenutno se čini malo vjerovatnim da će konačna odluka promijeniti raspored mandata u parlamentu i opozicioni blok ima šansu da radi zajedno kako bi formirao novu vladu.

Morison
Morisonfoto: Privatna arhiva

DPS je partija s najviše glasova, ali ne s dovoljno mandata da bi mogli da formiraju većinu u parlamentu, čak ni u koaliciji s tradicionalnim koalicionim partnerima. U tom smislu, njihove trenutne opcije su limitirane. Njihovi lideri će zasigurno shvatiti da bi bilo koji pokušaj da ospore “narodnu volju” bez sumnje doveo do momentalnog intenziviranja krize i da bi bio kontraproduktivan potez.

Ali, skoro sasvim sigurno će imati ulogu “kvariše”, nastaviti da prave prepreke za formiranje nove vlade, dok traže način da diskredituju i podijele partije i koalicije u okviru nove vlade na čekanju. Na spoljnjem planu, nastaviće da se predstavljaju kao čuvari crnogorske državnosti, identiteta i euroatlanske orijentacije, pravca za koji tvrde da je ugrožen opozicionom pobjedom, unutar koje su neki (posebno iz Demokratskog fronta) aktivno bili protiv pristupanja Crne Gore NATO-u i izražavali želju da se Crna Gora usmjeri ka Srbiji i Rusiji. Posmatrači crnogorske politike znaju da je DPS, tokom tri decenije, demonstrirao impresivnu vještinu da zadrži opoziciju podijeljenom i disfunkcionalnom.

To nisu uspjeli da urade tokom ove izborne kampanje, ali ako budu u opoziciji, tražiće način da kapitalizuju nemilosrdno na svakoj razlici koja se pojavi ili već postoji i nesporazumima unutar redova nove vlade. Tako da, iako je opozicioni blok vodio efektivne kampanje i ujedinjeni su u animozitetu prema Đukanoviću i DPS-u, postoje razlike (i stoga potencijalna razilaženja) unutar opozicionog bloka oko niza ključnih pitanja oko kojih će se morati pažljivo pregovarati.

Štaviše, DPS nije samo partija već sistem koji je osigurao čvrstu kontrolu nad državnim institucijama i kompanijama. Rašivanje te kompleksne i utemeljene mreže moći i klijentelizma neće biti lako, čak ni s pozicije vlasti.

Ono što je jasno je da opozicioni blok sada mora da osigura da nastavi da prenosi poruke da je njihova Crna Gora jednaka za sve građane, bez obzira na etnicitet ili nacionalnost. Formiranje “ekspertske vlade” koja bi mogla da uključi i manjinske partije koje su tradicionalno naginjale DPS-u i ljude sa značajnim političkim i profesionalnim iskustvom je inicijativa koju treba dočekati raširenih ruku, ali u ovoj fazi ostaje nejasno da li će manjinske partije prihvatiti ponudu opozicionog bloka.

Ono što je takođe dobrodošlo je saopštenje da namjeravaju da se u potpunosti posvete procesu reformi koji je potreban da bi Crna Gora postala članica Evropske unije. Odgovor EU na izbore do sada je bila izjava koja je naglasila da se nadaju da će nova vlast nastaviti put države ka pridruživanju.

Kakva god bila postavka, nova vlast će se suočiti s nezavidnim političkim, društvenim i ekonomskim izazovima. I dok opozicija, koja je toliko dugo priželjkivala priliku da vlada, možda sada bude u prilici da to radi, imaće najmanju moguću parlamentarnu većinu, suočiće se sa snažnom i dobro organizovanom opozicijom koju predvodi DPS, a Đukanović će ostati predsjednik, bar za sada. Tako da, i dok će pobjeda opozicije imati sladak ukus u trenutku, izazovi koji čekaju su raznovrsni, kompleksni i zahtijevaju pažljivo kormilarenje.

Štaviše, biće ključno da se obrati pažnja na apele Zdravka Krivokapića, Alekse Bečića i Dritana Abazovića da se proslave nastave u kućama. Crna Gora je u periodu krupnih dešavanja na ivici značajne promjene, s mnogo predstojećih izazova.

Postoji, ne nerazumno, slavljeničko raspoloženje među opozicionim pristalicama, ali i preovlađujuća nesigurnost, među onima koji nisu glasali za njih, o tome šta slijedi. Uzevši to u obzir, imperativ je da politička elita iz svih partija demonstrira političku zrelost i voljnost na kompromis, da smire tenzije i pokažu senzibilitet prema onima koji se boje tako dramatičnih (i nepoznatih) transformacija.

Njihovi potezi u narednim danima i nedjeljama će biti od vitalnog značaja i primarna odgovornost je da se nastoji na deeskalaciji i ograniči potencijal za dalju destabilizaciju. To će biti test za kapacitete crnogorskog demokratskog sistema.

Autor je profesor Savremene istorije Jugoistočne Evrope na Montfort Univerzitetu u Velikoj Britaniji i pisac knjige “Nacionalizam, identitet i državnost u post-jugoslovenskoj Crnoj Gori”. Bio je specijalni savjetnik u Domu lordova za pitanje “Velika Britanija i budućnost Zapadnog Balkana”.

Bonus video: