Iako će prvi januarski dani donijeti poskupljenja i dodatni pad životnog standarda, premijer Duško Marković bi naredne godine mogao biti posvećeniji partijskom radu nego gašenju mogućih socijalnih požara.
U godini koja donosi predsjedničke i izbore u 13 crnogorskih opština, od kojih su oni u Podgorici najvažniji, čelnici Demokratske partije socijalista (DPS) će pokušati da nastave pobjedničku seriju sa novembarskih izbora ali i da iskoriste izborne kampanje za amortizovanje nezadovoljstva zbog sve teže ekonomske situacije u državi. Uz gotovo izvjestan nastavak pritiska na nezavisne medije i NVO, na utišavanje socijalnih nemira mogla bi uticati i sve veća neslaganja u opoziciji, koja bi se mogla dodatno pojačati tokom izbornih kampanja.
Izvršna direktorka Politikon mreže Jovana Marović ne očekuje socijalne tenzije naredne godine, iako je izvjesno da će najavljeno povećanje PDV-a i poskupljenje struje izazvati nezadovoljstvo građana.
Marovićeva smatra da ne postoje snage koje bi mogle kanalisati to nezadovoljstvo.
“U Crnoj Gori smo rijetko imali iskazivanje nezadovoljstva kroz mehanizme koji bi imali širu podršku. Uz to svi dosadašnji protesti su imali izuzetno ograničen uticaj u smislu promjena koje su proizveli. U Crnoj Gori je prisutna i apatija na svim nivoima a, bez obzira na reakciju građana, Vlada će istrajati u zacrtanim mjerama”, navodi Marović.
Da Vlada trenutno nema razloga za strah od građanskog bunta i pored sve gore socijalne slike u državi, pokazali su protesti zbog ukidanja nadoknada majkama sa troje i više djece, koji su se nakon prvog pritiska na Markovića pretvorili u poligon za političke govore opozicije.
Dok građani budu čekali da neko kanališe njihovo nezadovoljstvo, premijer bi narednu godinu mogao provesti u ispunjavanju partijskih zadataka kako bi njegova Vlada dobila prelaznu ocjenu u centrali Demokratske partije socijalista (DPS). Nakon tvrdnje lidera DPS-a Mila Đukanovića da Vlada radi solidno i da svako u partiji preuzima odgovornost za svoje rezultate, Markoviću će biti potrebno više od listanja rječnika da potvrdi odanost šefu i partiji. Efikasnost koju je pokazao na izborima u rodnom Mojkovcu, premijer će morati da potvrdi u opštinama gdje izbornim štabovima koordinišu njegovi partijski puleni.
Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević smatra da zbog toga treba očekivati snažnije političke pritiske, otvorena kršenja zakona i podređivanje državnog aparata partijskim interesima.
“Predsjednički izbori mogu biti važna tačka i svi su akteri toga svjesni, pa su karte i dalje skrivene, a DPS je u procesu čišćenja terena. To se manifestuje kroz akciju vraćanja partijske kontrole nad Javnim servisom, oživljavanje najostrašćenijih struktura u provladinim medijima, sve izvjesnije rušenje vlasti u Budvi, podgrijavanje međuopozicionih podjela u čemu im, nažalost, i sami opozicioni subjekti ponekad daju povoda”, upozorava Uljarevićeva.
Dok Marković bude demonstrirao odanost Đukanoviću i partiji, opozicija bi morala da osmisli više od povremenih sastanaka kako bi popravila utisak kod birača. Nakon propasti bojkota parlamenta i poraza na izborima u četiri opštine, opozicionari bi već prvih dana 2018. morali da počnu sa razrađivanjem strategije za izborno proljeće. Eventualnim zakopavanjem ratnih sjekira prije predsjedničkih izbora, ublažili bi činjenicu da nemaju zajedničkog kandidata, ali i povećali šanse za šire koalicije pred lokalne izbore krajem maja. Uljarevićeva ističe da uoči predsjedničkih i lokalnih izbora opozicija mora da uspostavi minimalnu koordinaciju, navodeći da to podrazumijeva uvažavanje različitosti i proaktivan pristup.
“Nije neophodno da opozicija bude na jednoj ili dvije liste. Može imati i veći broj ponuda, ali njeno djelovanje ne smije biti zbunjujuće ili čak odbijajuće za potencijalne birače. Ne smije nositi podmetanja i niske udarce zarad pukog prestrojavanja birača unutar opozicionog korpusa. Podgorica je ogromna opoziciona šansa, a opozicioni subjekti su tu na potezu da pokažu da li su naučili lekcije iz prethodnih izbornih ciklusa”, smatra ona, dok Marovićeva upozorava da se i u izbornoj 2018. mogu očekivati tenzične kampanje i zaoštrena retorika.
“Tome će značajno doprinijeti i slike iz parlamenta gdje će se voditi polemike o brojnim temama, poput događaja tokom parlamentarnih izbora prošle godine, koje nemaju za cilj unapređenje zakonodavstva i kontrole u odnosu na rad izvršne vlasti. Građanskoj opoziciji predstoji ozbiljan zadatak pronalaženja rješenja koje bi donekle učinilo smislenim njihov ostanak izvan poslaničkih klupa, te omogućilo makar dobar izborni rezultat što bi, eventualno, stvorilo prostor za dijalog o povratku u parlament. Lokalni izbori su važan pokazatelj snage opozicionih partija i putokaz za dalje djelovanje, planiranje aktivnosti i osmišljavanje strategija. U tom smislu treba da budu osnov za dalje djelovanje opozicije“, smatra ona.
Đukanović bi mogao da se vrati, jer DPS u ponudi nema drugog lidera
Iako još nije odlučeno ko će predstavljati DPS na predsjedničkim izborima, Uljarevićeva smatra da bi eventualna Đukanovićeva kandidatura homogenizovala vlast. Đukanovićev povratak na državnu funkciju, smatra ona, potvrdio bi i da DPS nije izgradila adekvatnu unutarpartijsku lidersku ponudu, zbog čega mora staviti sve na najjačeg igrača.
“A to je rizik i za Đukanovića jer prelazak jakih lidera koji svoju moć zasnivaju na preplitanju partije i državnih institucija na pozicije predsjednika države predstavlja iznuđen potez. Sa druge strane, upravo bi Đukanovićeva kandidatura mogla dovesti i do određene homogenizacije opozicionih subjekata. Ne vjerujem da opozicija može imati jednog kandidata, ali moglo bi doći do pojave par relevantnih opozicionih kandidata u odnosu na ključnu liniju podjele unutar opozicionog polja i posljedično do drugog kruga predsjedničkih izbora gdje bi opozicija mogla imati jedinstveniji pristup. Takođe, može se očekivati da određene podrške predsjedničkim kandidatima prate “paket aranžmani”, odnosno koalicije i za predstojeće lokalne izbore kako bi se izvukao maksimum za sve aktere tokom nastupajućih izbora”, tvrdi Uljarevićeva.
Evropska unija više ne krije da sve teže toleriše privid reformi
Podsjećajući na Izvještaj o napretku Crne Gore koji se očekuje naredne godine, Marovićeva smatra da su izvjesne nove kritike Brisela zbog manjka reformi. Na to je, smatra ona, već ukazano u izvještaju o reformama u 23. i 24. poglavlju, gdje je Evropska komisija (EK) iznijela najteže ocjene do sada.
“U skladu sa tim stvorena je slika u vezi sa tim šta možemo očekivati u godišnjem izvještaju u aprilu. Osim toga, EK će u februaru objaviti Strategiju o uspješnom pristupanju Crne Gore i Srbije EU do 2025. godine koja bi trebalo da obuhvati nove mehanizme za monitoring, a koji će odrediti dalju dinamiku pregovora. Ne treba očekivati da će crnogorske institucije preko noći obezbijediti značajan napredak u poglavljima koja se odnose na vladavinu prava, ali će Komisija oštrije kritikovati privid reformi, budući da od toga zavisi da li će Crna Gora postati članica EU do 2025. EU ne želi nove nestabilnosti na nadnacionalnom nivou zbog ponovnog prijema država koje nisu dostigle potreban nivo demokratizacije”, navodi Marovićeva.
Nastavak pritiska na medije i NVO
Sudeći po Đukanovićevim sve češćim napadima, od Markovića bi se naredne godine moglo očekivati da napravi dodatni otklon od nezavisnih medija i civilnog sektora kako bi dokazao lojalnost šefu. Da mu otklon od Đukanovićevih kritičara nije stran, premijer je već pokazao zatvaranjem vrata Vlade, koja je za javnost otvorio Igor Lukšić, dok su upravo državne institucije koje vode Markovićevi kadrovi pokrenule mehanizme za vraćanje uticaja DPS-a na RTCG. Iako očekuje da se pritisci na medije nastave, Uljarević smatra da se radi o “pirovoj pobjedi DPS-a”. “Sve to pokazuje pravo lice vlasti koja više ne može ni da fingira privrženosti demokratizaciji i evropeizaciji društva niti da podnese urušavanje monopola moći koje crpi zloupotrebom javnih resursa i po cijenu konfrontiranja sa svima i flagrantnog kršenja zakona. Treba očekivati i da se ta spirala nastavi kroz intenziviranje prljavih kampanja protiv kritički orijentisanih NVO i medija, kao i zloupotrebu institucija u obračunu sa neistomišljenica. Hermetičnost koju zvaničnici vladajuće partije pokazuju, kao i netrpeljivost prema svemu što nije njihov partijski kod dostiže vrhunac. To izvjesno nosi jednu bremenitost, ali politička istorija i neka regionalna iskustva pokazuju da upravo takvo “natezanje lanca” može da se vrati kao bumerang, i tim prije je važno da nevladin sektor, nezavisni mediji i opozicija pokažu pribranost, strpljenje i da svoj posao rade što bolje”, tvrdi ona.
Bonus video:
