diplomatski i politički sukobi i dalje opterećenje

DW: Kako resetovati odnose Crne Gore i Srbije?

Iako se očekivalo da se, nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, krene u popravljanje svega što je opterećivalo odnose Beograda i Podgorice, saradnja između dvije susjedne države daleko je od očekivane

3880 pregleda 14 komentar(a)
Premijerka Srbije Ana Brnabić, Foto: Betaphoto
Premijerka Srbije Ana Brnabić, Foto: Betaphoto

Odnose Srbije i Crne Gore i dalje opterećuju brojni diplomatski i politički sukobi. S jedne strane zvuči nevjerovatno da su dvije, kako se često čuje, „bratske i prijateljske države“, dospjele u takav stadijum međusobnih odnosa, ali očito da ni dvije bliske države ne mogu da izbjegnu čitav niz pogrešnih koraka koji dovode do brojnih napetosti i nesporazuma.

Kao nekakav osnovni kamen spoticanja pojavio se problem odluke bivših vlasti da protjeraju srpskog ambasadora u Crnoj Gori Vladimira Božovića, koju su nove vlasti praktično potvrdile. Zvanični Beograd nije uzvratio istom diplomatskom mjerom, najvjerovatnije očekujući da će se ta odluka možda povući. No, kako se to nije dogodilo, obje strane su ostale na pozicijama da bi nešto trebalo uraditi da se to pitanje prevaziđe, ali izgleda da niko ne zna kako.

Upravo stoga je i na čekanju uzajamna posjeta premijera dvije države, Ane Brnabić i Zdravka Krivokapića, koji ovih dana, birajući riječi, razmjenjuju diplomatske optužbe preko medija. Crnogorska strana tvrdi da Ana Brnabić već mjesec dana ne odgovara na poziv da posjeti Crnu Goru, koja opet sa svoje strane odgovara „da je nezgodno posjetiti zemlju iz koje je protjeran ambasador vaše zemlje i proglašen personom non grata“.

Diplomatski rebus

Taj diplomatski rebus naizgled ne bi trebalo da bude nerješiv, jer Beograd smatra da se ta odluka lako može povući, ali nova crnogorska Vlada ipak ima jedan veliki problem koji se zove opstrukcija na svakom koraku i dalje aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Stoga i politički analitičar Dragomir Anđelković za DW kaže kako smatra „da bi stari ambasador trebalo da ostane u Crnoj Gori, jer je riječ o jednom smišljenom političkom aktu bivše vlasti s namjerom da se pokvare odnosi Beograda i Podgorice. Srbija bi tu trebalo da ima više strpljenja, iz prostog razloga što je to jedna vrlo teška tradicija prethodne vlasti – nove vlasti bi možda i htjele da nešto urade, ali ne žele da ostave utisak i pošalju poruku da rade po direktivama Beograda. Tu je i uticaj Zapada, koji jeste otpisao Đukanovića, ali istovremeno ne želi previše bliske veze Beograda i Podgorice“, ocjenjuje Anđelković.

Crnogorska prestrojavanja

Trenutno nezadovoljavajući stepen odnosa Srbije i Crne je, mislim, prije svega posljedica odnosa naslijeđenih od strane prethodnih vlasti, navodi za DW Ivo Čolović, programski direktor CeSID-a.

„Imam utisak da je Beograd odlukom da ne učini isti gest prema ambasadoru Crne Gore Tarzanu Miloševiću u Srbiji očekivao da će se ta odluka povući. A to se, čini mi se, nije desilo zbog prestrojavanja na unutrašnjoj sceni Crne Gore. Postoje vjerovatno neke struje unutar nove vlasti koje takođe ne podržavaju način na koji je ambasador Božović predstavljao Srbiju, i koje možda očekuje da će se za to mjesto pojaviti neka nova osoba što bi pomoglo relaksaciji odnosa dvije države“, primjećuje Čolović.

Dragomir Anđelković smatra da Srbija prije nekih diplomatskih posjeta očekuje da se taj problem ambasadora razriješi i navodi kako „nije logično da premijer Srbije posjeti Crnu Goru prije nego što se riješi, po mom mišljenju, taj prilično veliki diplomatski skandal. U međunarodnoj praksi nije bilo slučajeva da neposredno poslije protjerivanja ambasadora dođe do posjete na najvišem državnom nivou“, napominje Anđelković.

Tvrd stav srpskih vlasti da nema uzajamnih posjeta dok se neke stvari ne riješe, Ivo Čolović vidi i „kao neku vrstu revolta u Beogradu. Nakon proglašenja izbornih rezultata Zdravko Krivokapić je pokušao da se na neki način distancira od toga da su za njegovu pobjedu zaslužni Beograd i Srpska pravoslavna crkva. Moguće je da je to ograđivanje izazvalo i negativne reakcije vlasti u Beogradu. U ovoj situaciji ne bi trebalo zanemariti ni taj uticaj političkih sujeta“, primjećuje Čolović.

Resetovanje odnosa

Reset odnosa dvije države mora da uzme u obzir da je „bivša vlast sprovodila nezabilježenu diskriminaciju Srba u Crnoj Gori“, naglašava Dragomir Anđelković. „Nova vlast bi to morala da promijeni, i to ne samo zbog odnosa sa Srbijom, nego i zbog stabilnosti Crne Gore. U suprotnom slučaju, Crna Gora će imati šizofreno, podijeljeno društvo“, upozorava Anđelković.

Izjave predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića na kongresu njegove partije, i prilično oštre riječi na račun Srbije i Srpske pravoslavne crkve (SPC), koju vidi „kao podstrekača, jataka, i advokata najmonstruoznijeg genocida u Evropi novog doba“, samo su dodatno zakomplikovale odnose dvije države. Beograd nije baš blagonaklono dočekao takvu retoriku, koja se, između ostalog, ocjenjuje kao „propala politika mržnje i podjela“. Tome bi trebalo dodati i izjave Zdravka Krivokapića, koje su na tragu onoga što gotovo svakodnevno tvrdi i srpska opozicija, da su Milo Đukanović i Aleksandar Vučić veoma bliski poslovni i politički partneri, pa shvatiti svu komplikovanost međusobnih odnosa Srbije i Crne Gore.

„Milo Đukanović se svakako neće truditi da olakša novim vlastima uspostavljanje dobrih bilateralnih odnosa sa Srbijom“, komentariše u tom kontekstu Ivo Čolović. „Trebalo bi ipak imati u vidu da je to namijenjeno i za neke unutrašnje prilike i dalje pozicioniranje Demokratske partije socijalista (DPS), koja se od centra polako pomjera ka desnici. Mislim da možemo očekivati još sličnih izjava od strane funkcionera DPS-a, što će dodatno otežati poboljšanje odnosa dvije zemlje i uneti dodatne pometnje unutar same Crne Gore“, ističe Čolović.

Dragomir Anđelković dodaje „da je ponašanje Mila Đukanovića i dovelo do ovakvih odnosa Srbije i Crne Gore. Đukanović će s tim nastaviti, ali mislim da nova vlast ne bi trebalo da se na to previše obazire. Ona bi trebalo da uspostavi normalan sistem u kome niko neće biti diskriminisan, gdje svako može da se izjasni kako god hoće, i da će svako moći da dobije posao za koji je kvalifikovan bez obzira na nacionalno i vjersko opredjeljenje“, zaključuje Anđelković.

Preporučujemo za Vas