NIKŠIĆKI NOVINARI O DEŠAVANJIMA U GRADU

Bitka za Nikšić ili obični izbori

Vode se neke nove/stare “bitke za Nikšić”, po ko zna koji put sudbonosne, o Nikšiću drže govore i oni koji nikada nijesu osjetili njegov damar, iznova se prebrojavaju krvna zrnca, i svi znaju koliko je u gradu pod Trebjesom napeto, uzavrelo, koliko je mržnje “prosuto”. Svi… osim Nikšićana

49686 pregleda 851 reakcija 114 komentar(a)
Foto: Svetlana Mandić
Foto: Svetlana Mandić

Zahvaljujući lokalnim izborima koji će se u Nikšiću održati 14. marta, saznali smo i neke “nove” stvari o gradu pod Trebjesom, ali i ponovili neke lekcije.

Za one koji su možda zaboravili da je Nikšić sastavni dio Crne Gore, tu su, na svakom koraku, državne zastave svih veličina (pa i onih nedozvoljenih), Ljubo Čupić odavno nije bio toliko omiljen, svako malo njegov spomenik na gradskom Trgu bude zakićen novim buketom (mada mnogi i ne znaju gdje je sahranjen čuveni junak), sve manje vjerujemo u zvanične podatke o broju turista jer Nikšić odavno toliko nijesu pohodili domaći i “strani” gosti, a grad pod Trebjesom odjednom je postao briga svih u zemlji i regionu.

Vode se neke nove/stare “bitke za Nikšić”, po ko zna koji put sudbonosne, o Nikšiću drže govore i oni koji nikada nijesu osjetili njegov damar, iznova se prebrojavaju krvna zrnca, i svi znaju koliko je u gradu pod Trebjesom napeto, uzavrelo, koliko je mržnje “prosuto”. Svi… osim Nikšićana.

Zato je red da ovoga puta umjesto domaćih i stranih analitičara o situaciji u gradu pod Trebjesom i lokalnim izborima, koji postaše bitniji od državnih, pričaju oni koji su stalno tu, koji prate sva dešavanja i grad znaju u dušu - novinari.

Oni su svoje viđenje iznijeli prije nego što je iz koalicije “Za budućnost Nikšića” u petak veče saopšteno da je njihov aktivista brutalno prebijen...

Pojačana retorika rezervisana za političare

“Još jedni lokalni izbori u Nikšiću. Za nekog, ko duže od tri decenije život grada pod Trebjesom prenosi na talase Radija Crne Gore, odista su drugačiji, jer ih prati epidemija koronavirusa. Mnogi će reći... i ne samo zbog toga. I, zaista... ako je suditi prema zvaničnim i nezvaničnim infomacijama o nezapamćenom interesovanju za izbor lokalne uprave u jednom gradu, koji prevazilazi ne samo granice Nikšića nego i Crne Gore, onda se u najmanju ruku mogu podvesti pod neuobičajene. Baš, kao što je neuobičajeno da lokalpatriotizam ostaje u sjenci nacionalpatriotizma. A, onda prošetate gradom… sretnete poznata lica… porazgovarate o epidemiji i izborima, usput čujete kako nedaleko od vas predizbornu atmosferu analiziraju neistomišljenici, priželjkujući da baš njihov broj na izbornom listiću odnese pobjedu. Pokraj štandova političkih aktera, gdje se dijeli propagandni materijal, manje ili veće gužve… neke je dovela radoznalost… neke srce. I, nigdje pojačane retorike. Ona je ipak, ostavljena političarima”, kaže Anka Perović Radović, novinarka Radija Crne Gore.

Izbori dođu i prođu. I sa političirama je, uglavnom, tako. Jedino su novinari uvijek tu. Znaju to i građani.

“Dok ih ovih dana obilaze crveni, zeleni, bijeli, ljubičasti, i pričaju im kako će, kada oni budu vlast, sve pozlatiti, Nikšićani zovu novinare. Možda ne da im riješe problem, ali da ga bar načnu, da se čuje za njih i njihovu nepravdu. Znaju da je riječ olakšanje i odliv suvišne krvi, ne očekuju ni od nas previše. Naviknuti su na malo. I dok političari zadihano zakazuju pres konferencije, jer trka ulazi u fotofiniš, naši sugrađani zvuče isto, tište ih iste stvari - poplavljana kuća, gubitak posla, rupe na putu, psi lutalice, onlajn nastava... Ne žuri im se da ih odmah snimimo, ne orijentišu se prema 14. martu. Ne ljute se kada im odgovorimo da su zbog izbora neke stvari na čekanju, ne svrstavaju nas u ‘naše’ i ‘njihove’, ni u vlast, ni protiv vlasti. Uglavnom kažu - zvaćemo vas ponovo”, kaže Dijana Savović, novinarka TV Vijesti.

Ovi su izbori, kaže ona, kao i svi prethodni “sudbonosni”.

“Istina je da se održavaju u kontekstu tridesetogodišnje promjene vlasti na državnom nivou, istina je da na prethodnim izborima (2017) građani usljed bojkota opozicije zapravo nijesu imali izbor, tačno je da je na onima iz 2012. prekrojena njihova volja i na koncu - tačno je da se oko toga zna posvađati komšija s komšijom, brat s bratom, otac sa sinom, ali tako će biti još dugo i zbog toga tvrdim da ovog puta nije ni bolje ni gore. Ako ne pričamo o ekstremima, usudiću se čak da konstatujem da se desio mali iskorak kada je u pitanju cijela izborna ujdurma. Rekla bih da su promjene 30. avgusta relaksirale jedan dio građana, pa se u mimohodu može vidjeti da jednako ‘proćaskaju’ sa aktivistima svih partija na promotivnim štandovima kojih je grad pun. I nikom tu nije tijesno, niko nije izguran, možda je poneko samo iskritikovan. Tako je ovih dana pod Trebjesom, što bi pjesnik rekao: ništa novo pod neonom”.

Još jedni izbori i sve - već viđeno

“Čarke“ političkih oponenata, smatra Biljana Brašnjo, novinarka “Dana”, odraz su nezdrave atmosfere na polju politike i to u Crnoj Gori, nažalost, kako kaže, nije nikakva novina, barem ne posljednjih godina.

Političke parole svuda
Političke parole svudafoto: Svetlana Mandić

“Ne dešava se u Nikšiću ništa što nije u drugim gradovima pred izbore. Svaka partija ima svoj cilj - osvojiti vlast, a tu se ne biraju sredstva, pa ni ona koja će građane dovesti u zabunu, podjele, svađu, ali je to u Nikšiću sporadično i kratko traje, obično do sljedećeg dana kada u medijima prevladaju neke druge vijesti, poput kovida. E, to nas ovih dana ‘lomi’, ali politiku, imamo svakodnevno priliku u Nikšiću da tome svjedočimo, to i ne zanima. Bitni su joj mandati, rasporedi po dubini, pa ne prezaju, a pojedini se i ne stide da Nikšićanima obećavaju i ono što je grad imao do prije dvije-tri decenije, a što su mu uzeli pod plaštom iste, danas perfidno upakovane, opet te politike. Uprkos njoj, takvoj ili onakvoj, Nikšić kako-tako živi, živjeće i poslije 14. marta, a ja se nekako, kao nikada do sada, radujem jeseni. Do tad bi trebalo da se lokalna politika rasporedi i po dubini i po širini, pa da se nešto radi-otvaraju fabrički pogoni, zapošljavaju mladi, grade stanovi... Ili je to, opet, samo politika pa da čekamo neke nove izbore, ali će Nikšić preživjeti i to”, uvjerena je novinarka “Dana”.

“Još jedni izbori i sve - već viđeno”, kaže novinarka agencije “Mina”, Lola Papović.

“Trebalo bi da budu lokalni, ali i ovog puta prevaziđena je takva odrednica. I ne samo zbog značaja i posebnog mjesta koji je Nikšić imao, i ima u Crnoj Gori. Izborna utakmica polako ulazi u završnicu, partijski timovi trude se da baš njihova kampanja najjače odjekne u ušima birača, pljušte obećanja, ‘skeniraju’ građani, a ispred vrata domova onih za čiji se glas bore, svakodnevno je, makar, po jedan program nekog od političkih takmaca. I da ne zaboravim nešto, bez čega bi se moglo, a opet nikako ne može. Podmetanja, prozivke, optužbe i, zasada, hvala Bogu, uzaludni pokušaji stvaranja tenzija u Nikšiću. Znaju mnogi građani da će brzo i 14. mart biti ‘ono od juče’“, kaže Papović.

Izbori treba da se tiču Nikšićana

Darko Bulatović, novinar TV Crne Gore, smatra da je situacija u gradu pod Trebjesom, uglavnom, slična kao i na svim prethodnim izborima. Njega više brine postizborni momenat.

“Ako izuzmemo par situacija, među kojima je i ona sramna sa skrnavljenjem džamije, koja je očigledno, nečiji pokušaj podizanja tenzija, ali propao, jer se radi o istoj matrici, pa građani shvataju da je to djelo jednog ili par nesoja, onda bih rekao da je situacija u gradu uobičajena, slična kao i na svim prethodnim izborima. Bilo je tu još par individualnih ispada, ali i poziva iz više političkih tabora da tenzije nikom dobro ne donose, nakon čega se i moglo osjetiti kako taj neki ‘pritisak’ popušta. Plašim se postizbornog momenta koji nakon avgustovskih izbora nije bio dobar i nije bio Nikšić koji znam i u kojem sam odrastao. Inače, svaki dnevno-politički moment prođe kroz golemu analizu na društvenim mrežama, veliki je upliv medija iz regiona, raznoraznih aktivista iz drugih gradova Crne Gore, što je nezapamćeno i što nikako nije dobro, jer ovo je pitanje Nikšićana, nije ni Podgoričana, ni Barana, ni Beograđana... Očigledno se potcrtava ta neka nacionalistička crta izbora koji su lokalnog karaktera, što je apsurdno, a plašim se naredni lokalni izbori u Crnoj Gori neće imati više nikad lokalni karakter. Ja znam da je Nikšić grad dobrih prijatelja, dobre energije i zdravog duha i bez obzira na sva dešavanja vjerujem da će na kraju pobijediti čovjek, iako nije lako bitisati pod ovolikim političkim pritiskom koji će postati narednih dana sve otvoreniji i direktniji. Nadam se samo bez negativnih posljedica po same građane koji zaslužuju daleko bolje od ovoga što im se servira”.

Njegov kolega iz “Pobjede”, Ratko Perošević, primjećuje tenzije, vidi nove/stare podjele, razočaran je iskusnim političkim igračima, ali ga hrabre mlade snage

“Već duže od dvije decenije sam u novinarstvu, pratio sam politička dešavanja i uoči referenduma, koji je bio istorijski događaj za Crnu Goru, vjerovao da se nikada ne mogu ponoviti takve tenzije, ali pogriješio sam. Očigledno. Na svakom koraku se priča samo o politici. Možda više nego uobičajeno, baš zbog toga što nema klasičnih tribina, promocija, slušanja više himni u jednom danu... Jasno je da predstojeći izbori u našem gradu prevazilaze lokalni značaj, pa ipak, pitam se zar Nikšićani ne mogu sami odlučiti kome da ukažu povjerenje, već mora posljednjih mjeseci sva Crna Gora ovdje da se sjati, pa još i da na svakom koraku imamo strane državljane, stručnjake, agitatore... Najviše razočarenje priredili su mi iskusni ljudi, političari koji raspiruju mržnju svakodnevno, ‘intelektualci’ koji blate rivale, obmanjuju narod... Više se priča o vjeri, spomenicima, podjelama koje su nas kroz istoriju koštale i te kako... O svemu više nego o budućnosti. Istovremeno, raduje me što su mladi civilizovani, pa iako su ‘opkolili’ grad, dijeleći letke i ubjeđujući koga treba glasati, još nigdje nijesu napravili incident. Nadam se da će u takvoj atmosferi proteći i izborni, kao i postizborni dani”.

Te mlade snage, smatra Marija Vujović iz portala “Onogošt”, više brine korona, zatvoreni ugostiteljski objekti, zabrana izlaska, nego izbori.

“Predizborna kampanja je intenzivnija značajno nego u prethodnim izbornim ciklusima. Znatno ranije je počela nego inače, pa se sada, 20-ak dana uoči izjašnjavanja građana uveliko osjećaju predizborne strasti. Ipak, ne možemo govoriti o tenzijama i incidentima kao masovnoj pojavi. Tačno je da građani razgovaraju na svakom koraku o kandidovanim programima i porukama koje šalju kandidati za odbornike, ali ipak mirno i civilizovano - kao razmjena stavova. Mislim da je to najbolji primjer tolerancije koja ipak nadvisuje sporadične neprimjerene događaje. Mislim da su mnoge, naročito mlade Nikšićane, više pogodile stroge mjere Ministarstva zdravlja i zatvaranje ugostiteljskih objekata, nego izbori kao izbori. Zabrana izlaska koja već predugo traje, zatvaranje ugostiteljskih objekata i sve ostale mjere i strah koji donosi epidemija koronavirusa, čine da ta tenzija oko izbora djeluje veća nego što zapravo jeste”.

I smijeh je događaj

I šta posle 14. marta? Ništa - 15. mart i život po starom. Tada će ponovo svi zaboraviti na grad pod Trebjesom i Nikšić će opet ostati Nikšićanima.

“Predizborna atmosfera u Nikšiću nikako se ne može posmatrati iz jednog ugla. Svjedoci smo brojnih događaja koji sa jedne strane upozoravaju, zabrinjavaju, a onda sjutradan zavlada tolika ljudska empatija, udruženost, želja da se pomogne drugome, po čemu su Nikšićani uvijek bili prepoznatljivi. Napetost se osjeća u pojedinačnim slučajevima, koji nijesu rijetki, a koji dolaze iz različitih političkih dvorišta. ‘Bojno polje’ su društvene mreže gdje je situacija i više nego zabrinjavajuća, ne samo po pitanju biranja vlasti u Nikšiću, nego po pitanju skoro svih dešavanja u Crnoj Gori. Lobiranja učesnika izborne utakmice su nikad intenzivnija, i nekako se ne libe, pa i otvoreno da pitaju: ‘Za koga ćete glasati? Hoćete li nam ukazati povjerenje? Računamo li na vas?’. Utisak moj je da o izborima i njihovom ishodu u najvećoj crnogorskoj opštini više razmišljaju i govore svi drugi, čak i oni koji nikada nijesu ni bili pod Trebjesom... A većini Nikšićana je bitno da se izbori završe, da prođe i taj 14. mart, pa da nastave da se bore sami za sebe i svoje porodice najbolje što znaju i umiju, kao i do sada”, kaže Mira Rovčanin, novinarka Radija Crne Gore.

Nikšić nikada nije bio “običan” grad. Nikšićani još manje “obični” ljudi. Kako reče, prije neki dan, kolega iz Podgorice: “Uvijek sam se ‘plašio’ Nikšićana. Kod njih nema sredine - idu iz krajnosti u krajnost”.

Možda i jeste tako. Ja sam se zato uvijek ponosila širinom ovoga grada i ovih ljudi. Možda i zbog toga što sam “za zlo teški laik” i što vjerujem da svi koji dođu u Nikšić samo treba da se “usude i pogledaju u poglede, jer ovdje je osmijeh - događaj”.

Smijenjeni šefovi policije

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović apelovao je na smirivanje tenzija i istakao da su Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost spremni ako bude potrebe za dodatnim aktivnostima.

Ocijenio je da u Nikšiću nije nikakva vanredna situacija.

“Građani su prilično nasmijani, veseli. Imaju drugih problema koji se tiču zatvaranje objekata i ekonomskih problema”.

Abazović je juče u Nikšiću kazao da je novi direktor policije Zoran Brđanin smijenio načelnika nikšićkog Centra bezbjednosti i komandira policije, Tiha Goranovića i Darka Mađarića. Pojasnio je da je to učinjeno zbog, kako je rekao, svega što se dešavalo u prethodnom periodu, ali i najnovijeg napada u petak veče kada su nepoznate osobe pretukle aktivistu koalicije “Za budućnost Nikšića” Luku Trebješanina...

“Mislim da je to profesionalan odnos prema poslu, ukoliko ne može u jednom kontinuiranom periodu da se odgovori zahtjevima iz objektivnih ili subjektivnih razloga, ja u taj dio ne ulazim”.

V. d. načelnika nikšićkog CB biće dosadašnji načelnik CB Herceg Novi Dragoljub Peković.

Abazović je istakao da građani Nikšića zaslužuju da izbori i kampanja proteknu u fer i demokratskoj atmosferi i da Vlada osuđuje svaki vid nasilja i apeluje da se otkriju nalogodavci.

Preporučujemo za Vas