U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA

Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

11678 pregleda 194 reakcija 21 komentar(a)
Stanković, Foto: Boris Pejović
Stanković, Foto: Boris Pejović

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

,,Narečena Strategija, možda leži tamo u nekoj davnošnjoj ladici, neotvorena, neaktuelizirana, možda trajno zaboravljena. Za sve vrijeme tužiteljstvovanja Stankovića, pa sada i u v.d. statusu, osvjedočeno, ništa se nije dogodilo. Nije istražen slučaj pljevaljske Bukovice i etničko raseljavanje muslimana – Bošnjaka, ni slučaj deportacije i državno slanje preko osamdeset Bošnjaka u sigurnu smrt, niti otmica putnika iz voza sa stanice Štrpci, kao ni zločini nad dvadeset i dva albanska civila na prostoru Rožaja”, navodi predstavnik još jedne od ukupno pet NVO koje su pisale VDT-u i zahtijevale da održi pomenutu raspravu, predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava (CKZP) Velija Murić.

Prema njegovim riječima, u slučaju deportacije Bošnjaka, nesumnjivo i smisleno lošim optuženjem, došlo se do pravno poražavajućeg efekta. ,,Umjesto očekivane pravde, zatvaranjem slučaja praktično je izbjegnuto istraživanje naručioca ili pak državne strategije koja je bila vladino-policijski osnov za satiranje nedužnih ljudi, ali samo po mjeri nacije, imena i vjere. Isto tako, u slučaju otmice putnika iz voza sa stanice Štrpci, tokom bjelopoljskog sudskog procesa i aktuelnih procesa u Beogoradu i Sarajevu, došlo se do saznanja da je taj zločin izveden i planski kreiran u kabinetima tadašnjeg državnog, vojnog i policijskog establišmenta. Konačno, slučaj ratnog zločina Kaluđerski laz, za odgovornog komandanta tadašnje vojne jedinice ostao je na nivou izvjesnog incidenta ili, i pored likvdacije isključivo protjeranih albanskih civila sa Kosova, kao obračun sa UČK pripadnicima. A na pitanje šta se desilo sa vojnim tužilačko-istražnim organima koji su dozvolili da se u cilju zataškavanja zločina, leševi ubijenih civila deportuju iz Crne Gore za Kosovo, gdje su sahranjeni u improvizovanoj grupnoj grobnici, tužilaštvo nikada nije dalo bilo kakve odgovore”, napominje Murić.

I iz Građanske alijanse (GA) su pozvali Stankovića da, bez odlaganja, organizuje raspravu u vezi sa procesuiranjem ratnih zločina. ,,Već više od dvije decenije pratimo procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori i smatramo da je proces praćen brojnim propustima u tužilačkim istragama, kao i da je odnos tužilaštva bio pasivan. Usvajanjem Strategije za istraživanje ratnih zločina je trebalo krenuti u odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina i konačno podizati optužnice za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje. Nakon šest godina, ta Strategija je ostala mrtvo slovo na papiru i pokazala da SDT nije imalo iskrenu želju da se ratni zločini istraže do kraja u Crnoj Gori”.

Iz te NVO su istakli da SDT nije ponovo otvorio ni jedan od starih predmeta (Morinj, Bukovica, Deportacija, Kaluđerski laz), iako je Strategijom predviđeno da se oni pregledaju u cilju provjere da li je moguće identifikovati još neke osumnjičene, uzimajući u obzir sve modele krivične odgovornosti i krivična djela.

Da objasni razloge zbog čega se nijedan od pomenutih slučajeva nije pomjerio sa mrtve tačke, od Stankovića je tražila i ANIMA - Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor. ,,Razlog za pozivanje na raspravu se bazira na činjenici da je Strategija donesena u vrijeme kada je Ivica Stanković obavljao funkciju vrhovnog državnog tužioca i bio odgovoran za njenu realizaciju. Neophodno je da javno navede razloge koji su otežavali njenu primjenu”, napominju iz ANIME, i upozoravaju da politika nekažnjivosti i neutvrđene odgovornosti ima dugoročne posljedice. ,,Ne samo na demokratske procese, već dovodi do pojava u svim gradovima Crne Gore – korupcije, kriminala, nacionalizma, klerikalizma, militarizacija, kriminalizacija društva”.

Stankoviću se, sa zahtjevom da održi javnu raspravu, obraćalo i Udruženje pravnika Crne Gore. ,,Koliko nam je poznato, do sada nije organizovana nijedna javna rasprava o primjeni Strategije za ratne zločine, pa stoga smatramo da bi bilo važno sa zainteresovanim stranama razgovarati o rezultatima koji su postignuti, kao i šta bi trebalo unaprijediti kako bi Crna Gora ostvarila značajan napredak u oblasti tranzicione pravde”, navode iz te nacionalne asocijacije crnogorskih pravnika.

Iz Akcije za ljudska prava kažu da je dužnost Stankovića da, s obzirom na to da je predmetna Strategija, koliko je poznato, bila i jedina strategija koju je donio za vrijeme obavljanja dužnosti vrhovnog državnog tužioca, sa saradnicima objasni okolnosti koje su dovele do toga da se ne realizuju očekivani rezultati.

Velija Murić podsjeća da je CKZP, putem krivične prijave iz 2005. a potom i druge, iz 2015. godine, nastojao da tužilaštvo navede da konačno krene u ostvarivanju svog, Ustavom određenog zadatka. ,,Od Stankovića smo dobijali uvjerenja da će se nešto ipak desiti. Bilo je i tužilačko-javnih najava koje su oštećenim porodicama, a i nama kao njihovom pravnom zastupniku, ulivale nade da će se ova Crna Gora, od oaze u kojoj zločinci mogu nesmetano i bez krivično-pravnih posljedica da se kreću, konačno postati pravna država koja, preko tužilačko-sudskih vlasti, može građanima pružiti punu garanciju ustavnih prava. Pouzdanje u to, vremenom je svedeno je na nerazumno nisku ljestvicu”.

Bespovratno je izgubljeno šest godina. Građani Crne Gore i okruženja još uvijek isčekuju odgovore na brojna otvorena pitanja. Ivica Stanković je, kao jedan od nadležnih, dužan da odgovori na ta pitanja.

Preporučujemo za Vas