neumorna eksploatacija pitanja nacije i vjere

Petričević: Javni prostor zatrovan i radikalizovan

"Građani treba da misle svojom glavom i u interesu svih, a ne isključivo konfesije, nacije ili bilo koje druge grupe"

6628 pregleda 147 reakcija 15 komentar(a)
Petričević, Foto: Privatna arhiva
Petričević, Foto: Privatna arhiva

Javni prostor u Crnoj Gori je radikalizovan, zatrovan i srozan na nivo prepucavanja, koja više priliče rijaliti programu nego kompetentnom i ozbiljnom dijalogu, ocijenila je filozofkinja Paula Petričević.

Ona je u intervjuu agenciji MINA rekla da bi relativno brzo “presahla vrela uzbičenih podjela, da bi se zatrpali rovovi” i prevazišli jazovi u crnogorskom društvu, kada bi se političari počeli baviti politikom, a vjerski lideri vjerom.

Podjele u crnogorskom društvu, kako je navela, imaju dugu i mučnu istoriju, koja se posljednjih 30 godina drži na “promjenljivoj vatri” i u stanju stalne pripravnosti, u zavisnosti od dnevno-političkih ciljeva.

“Po istome šavu raspala se i partija koja je naslijedila Savez komunista Crne Gore i dominirala crnogorskim parlamentarizmom čitav njegov vijek, pa je u tom smislu velika odgovornost za podjele na njoj”, kazala je Petričević.

Ona je rekla da su taj “šav” maestralno kapitalizovale obje partije, “koje su se ispilile iz njenog šinjela i tom trasom betonirale dominantni politički diskurs u godinama koje će uslijediti”.

Prema riječima Petričević, političke elite su preko podjela ostvarivale svoje interese a, kako je navela, crnogorske partije su na njima, skoro bez izuzetka, izgradile okosnice svojih programa.

Ona je ocijenila da se pitanja nacije i vjere neumorno eksploatišu.

“Ali kad pitate ko je najodgovorniji, ja bih rekla – naša glupost, povodljivost i nespremnost da preuzmemo odgovornost za vlastito duhovno i političko punoljetstvo”, rekla je Petričević.

Zbog toga je, kako je navela, odgovornost političara i vjerskih vođa velika, ali nije jedina.

“Zakulisno plasiranje političke agende pod krinkom vjere do iznemoglosti, rabljeno u svakom krvavom scenariju na prostoru bivše Jugoslavije, ne samo da je očekivano i očito, već je i namrtvo dosadno”, kazala je Petričević.

Ona je ocijenila da je sasvim izlišno očekivati bilo kakvo preuzimanje odgovornosti od vjerskih lidera.

Podjele u crnogorskom društvu, smatra ona, planski se i strateški obnavljaju, kako bi se građanima skrenula pažnja sa praznih džepova, klasnog jaza, kao i sa prethodnih i tekućih malverzacija.

“Kako bi nam se skrenula pažnja sa toga da smo umjesto meritokratije dobili bezočni nepotizam “po dubini” i nove ”nosioce spomenica”, sa toga da nijesmo društvo vladavine prava nego samo i jedino privilegija”, dodala je Petričević.

Ona je navela da je promjena vlasti donijela veliko razočaranje, kao i da se, kako je rekla, ni za pedalj nije promijenila “ogavna vladajuća politika”.

“Građani koji ne pristaju na jezik i atmosferu predratnog stanja, koji odbijaju da mrze svoje neistomišljenike ili se povlače iz javnog djelovanja, ili pakuju kofere”, rekla je Petričević.

Ona je ocijenila da se sam koncept pomirenja nedovoljno razumije i dodala da nema pomirenja bez suočavanja sa konfliktnom i nerijetko ratnom prošlošću.

“Nema te amnezije koja može osigurati održivi mir”, navela je Petričević.

Ona je kazala da tenzije, koje je proizvelo ustoličenje mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, nijesu bile povezane sa vjerom ili vjerskim slobodama, ali jesu sa paternalizujućim i negatorskim odnosom Srpske pravoslavne Crkve (SPC) prema Crnoj Gori.

“Tu su i pomalo karikaturalni napori nove opozicije da se vrati u sedlo, makar i po cijenu nasilja i rasplamsavanja međunacionalnih tenzija koje je do sada sa lakoćom i znalački uvijek konvertovala u moćan politički kapital”, rekla Petričević.

Ona je kazala da je SPC, “čija je mobilizatorska i huškačka uloga u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije nesporna, upregnuta u zaprežna kola srpskog sveta”.

“Takođe je problematično i cinično to što Crnu Goru od tog uticaja danas brani isti onaj koji ga je doslovno facilitirao i omogućio u nepreglednim godinama svoga dugog stolovanja”, rekla je Petričević.

Retorika pravoslavnog sveštenstva uoči i nakon 5. septembra je, kako smatra, bila zapaljiva, pasivno-agresivna, prijeteća i lišena “pomirljivih oblandi koje su, makar jednim dijelom, karakterisale litije”.

“Umjesto da rade na stvarnom dijalogu, prepoznaju i priznaju da postoje i pravoslavni vjernici koji ne smatraju SPC ili Crnogorsku pravoslavnu crkvu svojom crkvom”, dodala je Petričević.

Petričević je istakla da bi obrazovne, naučne i institucije kulture i mediji trebalo da osiguraju utemeljen, obrazložen i uvažavajući dijalog o pitanjima od javnog značaja.

Ona je navela da to, ipak, od njih ne očekuje.

“Divljačko i bezumno 'kadriranje po dubini' prethodne i nove vlasti od tih institucija ostavilo je uglavnom prazne ljušture koje simuliraju život”, rekla je Petričević.

Ona je navela da je medijski prostor toliko kontaminiran, prizeman i vulgarno propagandistički "da se i to malo suvislih glasova drži podalje od brolga”.

“Mi operišemo u tenzičnom, mrziteljskom i histerično senzacionalističkom medijskom prostoru u kom argumenti rapidno gube na težini pred navalom optužbi, prijetnji, psovki, lajkova i šerova”, istakla je Petričević.

Ona je dodala da je iz tog razloga potrebno razvijanje novih vještina primjerenih novim medijima i radikalno transformisanom javnom prostoru.

"Građani treba da misle svojom glavom i u interesu svih, a ne isključivo konfesije, nacije ili bilo koje druge grupe", poručila je ona, ističući da samo odsustvo diskriminacije može donijeti sklad, mir i prosperitet.

“Dok se nadgornjavamo preko barikada u srednjevjekovnoj zajapurenosti, krupni kapital vari ostatke perspektive i mogućnosti ne više nekog boljeg i pravednijeg svijeta, nego golog opstanka”, zaključila je Petričević.

Preporučujemo za Vas