"odnosi između Srbije i Crne Gore nisu na nivou koji zaslužuju naše dvije države"

Radulović: Zalažemo se samo za evropski svijet

"Dakle, srpski svijet ukoliko se radi o saradnji u oblasti jezika, nijegovanje srpske kulture i tako dalje, zašto da ne. Ako je to nešto kao frankofonija, svakako"

5324 pregleda 51 reakcija 19 komentar(a)
Radulović, Foto: Vlada Crne Gore
Radulović, Foto: Vlada Crne Gore

“Mi možemo da se zalažemo samo za evropski svijet”, izjavio je u intervjuu Glasu Amerike crnogorski ministar spoljnih poslova Đorđe Radulović - jedan od predstavnika te države na sedamdeset šestom zasijedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija - koje se održava u sjedištu svjetske organizacije.

“Vjerujte mi da mi kao članica NATO-a i kao država svih njenih građana podržavamo saradnju na bazi jezika, na bazi kulture i obrazovanja” objasnio je Radulović u odgovoru na pitanje da li se crnogorska vlada osjeća ugroženom uslijed učestalih javnih istupa koji aludiraju na ideologiju takozvanog srpskog svijeta – narativa formulisanog u Beogradu.

“Prvo moramo da razaznamo šta je to 'srpski svet'. Ja vjerujem, dakle, da je to jedna inicijativa, ideja koju je pokrenuo ministar Vulin, ako se ne varam. Ja vjerujem da je to jedna blijeda kopija nečeg što se zove „ruski mir”, dakle “ruski svijet”. S tim što kroz poziciju ruskog svijeta želi da se, hajde da kažem, povežu sva ona područja sa ruskih jezičkih područja, dok u percepciji gospodina Vulina to ide znatno dalje nego što je to saradnja u oblasti kulture i jezika, već se govore neke opasne teze koje nikako ne podržavamo. Kao da je recimo Srbija matica svih Srba, da je gospodin Vučić predsjednik svih Srba, čak možda imajući i govoreći neke opasne ideje o nekom budućem, eventualno prekrajanju granica koje bi mogle da dovedu do nestabilnosti”, ustvrdio je Radulović – dodavši da je vrijeme promjena granica na Balkanu završeno.

"Dakle, srpski svijet ukoliko se radi o saradnji u oblasti jezika, nijegovanje srpske kulture i tako dalje, zašto da ne. Ako je to nešto kao frankofonija, svakako. Ali, u političkom smislu da se stvaraju neke, da kažem, konfederalne ili federalne ili neke paradržavne formulacije, to je nešto za šta se mi ne zalažemo”, podvlači crnogorski šef diplomatije i napominje da je glavni cilj vlasti da Crna Gora postane članica Evropske unije.

Prema uvjeravanju Radulovića, Crna Gora tokom posljednjih deset mjeseci, nastoji da uvjeri njene partnere da spoljnopolitički kurs države, odnosno stremljenje evroatlantskim integacijama, nije promijenjen. Takođe, Radulović naglašava da su Sjedinjene Države pouzdani partner i prijatelj Crne Gore koji podržava reformske procese u toj zemlji.

Međutim, uprkos tome – Crna Gora u Vašingtonu nema ambasadora već skoro osam mjeseci, konstatuje Glas Amerike.

“U normalnim okolnostima postavljenje ambasadora traje nekih šest-sedam mjeseci. Posle završetka mandata gospodina Kaluđerovića, što je bio kraj januara čini mi se, krenuo je proces internih političkih konsultacija o tome ko bi mogao da bude novi ambasador Crne Gore u Vašingtonu. Vi znate da je u Crnoj Gori na sceni kohabitacija, gdje predsjednik dolazi iz jedne partije, a Vlada je sastavljena od nepartijskih ličnosti i krenuo je proces imenovanja novih ambasadora i razgovora sa predsjednikom”, objašnjava Radulović u razgovoru za Glas Amerike.

Dodaje i da u aktuelnom trenutku u Crnoj Gori, kako ih označava, postoje različita viđenja o tome ko bi trebalo da bude novi ambasador.

“Iako obje strane podvlače važnost skorog imenovanja ambasadora. Međutim, imamo različit pogled na stvari ko bi ta osoba trebalo da bude. Po mom skromnom sudu ta osoba bi trebalo da bude neko ko je priznat i od američke administracije. Ko ima dobre veze u Americi i ko je simbol zapadnih i građanskih vrijednosti. Vjerujem da je vlada sa svojim prijedlogom našla takvu osobu”, kaže Radulović napominjući da bi adekvatan kandidat trebalo dostojno da predstavlja sve građane i državu, a ne Vladu i predsjednika.

Glas Amerike: Ko će to biti i kada će se to dogoditi?

Radulović: Mi smo poslali zahtjev za agreman – i u skladu sa diplomatskom praksom ne iznosi se ime dok se ne dobije zahtjev za agreman. Ali, svakako kada se dobije zahtjev za agreman, što ja vjerujem da će biti, onda mislim da će i građani Crne Gore biti veoma zadovoljni našim izborom.

Glas Amerike: U kom to vremenskom kontinuumu može da se riješi na kraju – može li neka procjena da se iznese, ili?

Radulović: S obzirom na to da imamo različite stavove povodom novog ambasadora u Vašingtonu – vjerujem da će dijalog sa predsjednikom doprinijeti tome da, ajde da kažem ovu neku blokadu koju imamo zbog političkih razloga na lokalnom nivou u Podgorici – doprinijeti da je probijemo i nađemo zajedničko rješenje. I ja zaista vjerujem da bismo do kraja godine mogli da imamo ambasadora ovdje.

Glas Amerike: Da li se može o tako važnom pitanju postići kompromis, jer se ipak radi o državnom interesu, ako ga ja dobro razumijem?

Radulović: Pravilno to razumijete i ja se zaista nadam da bi svaki pokušaj sagledavanja stvari kroz prizmu političkih partija bio pogrešan. Nego bi trebalo da vidimo šta je to što je za Crnu Goru najbolje u tom trenutku. Ono što mi kao Vlada smatramo i ja kao ministar: da bi to trebalo da bude osoba koja će da brani crnogorske interese i predstavlja crnogorske interese i dostojno predstavlja nacionalni interes Crne Gore. To bi trebalo da bude iznad dnevne politike i nešto oko čega bi trebalo da imamo kompromis. Međutim, jedini način da dođemo do kompromisa je dijalog.

Glas Amerike: Ambasadorka Rajnke je nedavno zatražila od crnogorskih vlasti da ispune obećanje i zadrže zemlju na evroatlantskom kursu. Kako to učiniti ako je najveća stranka u koaliciji svojim stavovima bliža Srbiji i Rusiji, nego Zapadu?

Radulović: Podsjećam da je Vlada sastavljena od dvanaest eksperata koji su, svako u svojoj oblasti, poznavaoci materije – uz izuzetak naravno potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića koji dolazi iz grupacije Zelenih. Svakako, u ovom trenutku nema nikoga u Vladi iz Demokratskog fronta koji baštini, da kažem, i želi bliže odnose sa Srbijom i Rusijom. Da li će u skladu sa nekim dogovorom doći do neke prekompozicije u kojoj će pojedini članovi najveće političke partije, koja čini vlasti, ući u Vladu – ostaje da se vidi i ostaje na političarima svakako. Ali, ono što treba da bude kamen temeljac bilo kog dogovora je sporazum tri lidera iz septembra prošle godine, nakon promjene vlasti, da između ostalog, spoljno politički kurs Crne Gore neće biti promjenjen. Ja vjerujem da će to biti tako.

Glas Amerike: Da li su ostvarivi scenariji po kojima bi Crna Gora mogla upasti u neku dominantnu sferu Rusije i Kine – jer jeste u njihovoj interesnoj sferi…. To se pokazalo i nije jedina zemlja na Balkanu za koju to važi…

Radulović: Balkan je uvijek bio igralište velikih sila. To je tako kroz vijekove. Ono što je jako važno naglasiti, nakon raspada Jugoslavije, skoro sve zemlje bivše Jugoslavije su prozapadne. Okrenute Zapadu.

Glas Amerike: Deklarativno…

Radulović: Deklarativno ili suštinski, ali Crna Gora jeste svakako okrenuta Zapadu. Takođe, ako pogledate širu sliku – sve države istočnog bloka posle pada Gvozdene zavese, zapravo najveći broj njih, su okrenute Zapadu. Drugačija situacija nije ni sa Crnom Gorom. Tako da, bez obzira na to što treće strane, imaju svoje legitimne interese na Balkanu – ono što želim da kažem je da je Crna Gora jako eurofilsko društvo – i da u ovom trenutku oko 80 odsto naših građana podržava članstvo u Evropskoj uniji. A, što se tiče saradnje sa ostalim državama – znate kako mnoge države NATO-a i Evropske unije sarađuju i sa Rusijiom i sa Kinom. I sa mnogim drugim zemljama. Saradnja je jedno, a spoljnopolitički kurs je drugo i ono što su vrijednosti našeg društva – to je sasvim nešto drugo.

Glas Amerike: Kineski krediti i dužnička diplomatija se često pominju u javnosti, a izvjesno je da Crna Gora ima izrazite dugove, odnosno kredite, koje je dobijala od Kine. Postoje li strahovanja u tom smislu?

Radulović: Taj projekat auto-puta je započet još 2014. godine i ova Vlada je naslijedila taj projekat. U trenutku kada je naslijeđen, projekat auto-puta je bio završen nekih 92-93%. Platili smo prvu ratu kredita za auto-put. Ja vjerujem kroz razgovore sa kineskim partnerima da neće biti nikakvih problema u otplati toga duga. Ono što mi želimo da vidimo u Crnoj Gori, a vjerujem i u regionu, je da imamo mnogo više investicija iz Evropske Unije i američkih investicija svakako. Tako da dužničko ropstvo, taj auto-put koji je čuven postao, je li, u mnogim medijima, vjerujem da ova Vlada ima dovoljno znanja, dovoljno isustva i dovoljno mudrosti i dovoljno kapaciteta za dijalog sa svim partnerima kako bi se našlo najbolje rešenje za naše građane.

Glas Amerike: Srpska pravoslavna crkva bila je na strani temeljnih političkih promjena u Crnoj Gori koje su se dogodile na izborima. Kažite mi, ima li ona uticaja sada u Vladi?

Radulović: Pa znate kako od samog početka ove Vlade čujem da smo mi prosrpska, procrkvena, proruska Vlada, ali ono što zaista mislim je da smo mi Vlada svih naših građana. Dakle, u našoj Vladi sjede ljudi koji se izjašanjavaju različito i koji imaju različite religijske stavove i koji imaju različite nacionalne stavove i različite svjetonazorne stavove. Tako da kad se pomjene to da smo mi zapravo procrkvena Vlada, ja vjerujem da je to u nekom pežorativnom smislu vjerovatno neko zamislio da mitropolit, ili neki crkveni velikodostojnik naredi, je li, pod znacima navoda, šta Vlada da radi.

Naravno da nije tako. Mi smo sekularna država, mi smo sekularno društvo. Dakle, u našoj državi su crkva i država u potpunosti odvojene i ukoliko je neko vjernik od članova Vlade poput recimo premijera koji otvoreno kaže da je vjernik to je naravno, njegovo lično pravo, ali je svakako da Ustavom i zakonom i građanskim ustrojstvom države, mi smo građansko društvo i suverenitet pripada građanima.

Glas Amerike: Da li se uvažava i sluša glas crkve? Da li se ona konsultuje možda o nekim značajnim pitanjima? Znate primjere iz Srbije gdje se u vezi sa Kosovom konsultuju crkveni velikodostojnici. Ima li takvih uticaja, upliva, da kažem?

Radulović: Mislim da Vlada u svakom slučaju i svi njeni ministri imaju obzira prema svim religijskim slobodama i svim nacionalnim slobodama. Podsjetiću vas da smo mi jedina Vlada u regionu koja je smjenila ministra zbog toga što je pokušao da negira genocid. Samim tim, dakle, stali smo u zaštitu osjećanja Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. Takođe, Rezolucija Skupštine Crne Gore je jedina rezolucija koja jasno i nedvosmisleno potvrđuje da se u Srebrenici desio genocid, ali takođe i kaže nema genocidnog naroda nego ima genocidnih pojedinaca.

Ako uzmemo to u obzir, dakle da Vlada razgovara sa svim nacionalnim manjinama i da razgovara takođe sa svim vjerskim zajednicama, u tom smislu, svakako da razgovaramo i sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, ali to nikako ne znači da je ona neki presudni faktor, ili da ima neki uticaj, kao što ste recimo pomenuli za slučaj Srbije, gdje se ona stalno konsultuje oko slučaja Kosova i Metohije. Naravno, da ne, zato što su naše institucije sekularne, a naravno, religijska prava su ona prava koja su zagarantovana Ustavom i zakonom.

Glas Amerike: Zašto su odnosi Srbije i Crne Gore prema brojnim tumačenjima na najnižem mogućem nivou od, da tako kažem, razdruživanja državne zajednice, odnosno njenog raspuštanja?

Radulović: Svakako da odnosi između Srbije i Crne Gore nisu na nivou koji zaslužuju naše dvije države zbog istorije, kulture, tradicije i tako dalje. Od samog početka, želja Vlade u kojoj ja sijedim, i moja želja je bila dakle da krenemo da restartujemo odnose sa Srbijom i da zaboravimo sve ono što je bilo u prošlosti. Međutim, u međuvremenu, pojavili su se neki šumovi u komunikaciji koji su se ispostaili kao naplaćivanje računa zbog nekih stvari iz prošlosti.

Glas Amerike: Izvinjavam se, kakvih stvari iz prošlosti?

Radulović: Konkretno, recimo proterivanje srpskog ambasadora iz Crne Gore, ili priznavanje Kosova... Stvari koje je Beograd spočitavao Crnoj Gori tokom prethodnih Vlada. Međutim, naša želja je bila da mi krenemo iz početka. Dakle, odnosi Srbije Crne Gore mogu biti samo odnosi dvije nezavisne, ravnopravne države u kojima nema starijeg, niti nema jačeg. Dakle ima samo jednake saradnje, ravnopravne saradnje i nemiješanja u unutrašnje stvari države, uz naravno, međusobno poštovanje. I to je cilj koji mi zaista, zaista želimo.

Glas Amerike: Da li postoji neka implikacija da Srbija radi to što ste vi pomenuli? Da nastoji da iskaže da je starija, da se meša? Da li to ima veze sa tim, ili?

Radulović: Veoma često nažalost čujemo komentare od određenih, da kažem, srpskih zvaničnika o situaciji u Crnoj Gori gdje se, da kažem, određenih 30% građana koji se izjašnjavaju kao Srbi u Crnoj Gori prisvajaju kao da su to njihovi državljani, da oni imaju puno pravo da brinu o njima i još neke, da kažem pojave koje nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa, koje bi se mogle smatrati miješanjem u unutrašnje stvari. Zaista, opet ponavljam, nadam se da bi ta praksa mogla da prestane jer zaista želimo da imamo najbolje moguće odnose.

Zbog čega? Zbog toga što to naši narodi, naši građani i naše države zaslužuju. I ono što želim da istaknem je činjenica da, srećom, naša dva naroda, srpski i crnogorski ne prate političke trendove. Želim da kažem, rekao bih da su znatno pametniji nego što su to dnevne politike Srbije i Crne Gore i da su odnosi naroda i građana mnogo bliži na dnevnom nivou i dnevnoj komunikaciji, nego što je to između dva glavna grada.

Glas Amerike: Šta je potrebno da Crna Gora uradi da bi se stanje popravilo i šta je, sa druge strane, po vašem mišljenju kao visokog državog zvaničnika potrebno da Srbija učini kako bi se stvari iznijele na čistinu i krenule?

Radulović: Mislim da je Crna Gora i u ovom sazivu Vlade pokušala sve. Evo mogu da kažem da sam u prvoj nedjelji uputio poziv gospodinu Selakoviću ministru spoljnih poslova Srbije da krenemo stvari od nule. Ono što Srbija, po mom skromnom sudu, bi trebalo da uradi je da sferu interesovanja sa Crne Gore prebaci na domaći teren i da, rekao bih, svi oni medijski naslovi koji dolaze od strane pojedinih srpskih medija prema političarima u Crnoj Gori, da prestanu. Jer ipak naši odnosi zaslužuju mnogo više dijaloga i razgovora nego što su to razgovori putem medijskih saopštenja i dvije Vlade.

Glas Amerike: Ali, da li je onda poziv Selakoviću dovoljan ili treba učiniti još neki korak?

Radulović: Nakon poziva Selakoviću, dobili smo nekih, da kažem, par uslova za restartovanje odnosa poput opoziva, poput povratka ambasadora Božovića u Crnu Goru, što mi naravno ne možemo da uradimo jer on proglašen za personu non grata tokom prethodne Vlade. Takođe, stvari koje se tiču Kosova i da kažem, nekih geopolitika koje možda nisu ono što žele građani Crne Gore. Dakle, ono kako ja percepiram odnose Srbije i Crne Gore i što je moja želja, kao model toga, treba da budu, recimo, odnosi Njemačke i Austrije. Dakle, dvije države koje dijele isti jezik, koje dijele sličnu tradiciju, istoriju, koje su tokom kursa istorije živjeli u istim državama, ili odvojenim državama. Obje su članice Evropske unije, jedna je neutralna poput Austrije, druga je članica NATO-a, dakle poput Njemačke, ali uvijek kad su potrebne jedna drugoj, dakle, one su tu jedna za drugu. Ali bez ikakvog miješanja u unutrašnje stvari i bez, hajde da kažem, nekih izjava koje bi mogle da povrijede osijećanja austrijskog ili njemačkog naroda.

Glas Amerike: Borba protiv korupcije je bila, da kažem, agenda koja je doprinijela da se dogode temeljne političke promene u Crnoj Gori. Šta je garant da će ona biti sprovedena, a da se ne desi situacija kao recimo u Srbiji, jer je 2012, takođe to bio jedan od metoda i obećanja koje je doprinijelo temeljnoj političkoj promeni u Srbiji. Međutim, Srbija se mislim, nalazi na 94. od 197 zemalja po indeksu percepcije korupcije i nazaduje iz godine u godinu. Kako vi možete da garantujete građanima da će u slučaju Crne Gore taj posao biti urađen kako treba, ispravno? Ako ste im to obećali.

Radulović: Da, to je jedno od obećanja koje je bilo u predizbornoj kampanji, da kažem, parlamentarne većine i ja bih rekao da potpredsjednik Abazović koji je zadužen za borbu protiv korupcije i za unutrašnju politiku, za sada je stvarno pokazao jedan nesalomivi duh u borbi protiv korupcije. Samo par stvari koje bih želio da istaknem u tom smislu je zapljena jedne i po tone kokaina koja je urađena zajedničkom akcijom naše policije i međunarodnih policijskih institucija. Takođe, nažalost, nadaleko čuveni kavački klan koji je, da kažem, sprovodio brojna ubistva po Crnoj Gori i šire. Svakako samim tim što je gospodin Abazović preuzeo kontrolu nad unutrašnjim službama i oni su uhapšeni. Dakle, to je ono što mi sad trenutno radimo i ima još mnogo toga u planu da se uradi u predstojećem periodu, međutim ono što mi prvo moramo da uradimo je da radimo na takozvanom oslobađanju institucija, tužilačkih institucija. Zbog čega? Gospodin Abazović može da sprovodi borbu protiv organizovanog kriminala sa najvećim žarom. Međutim, ukoliko tužilac iz ovog ili iz onog razloga, ja ne želim da prejudiciram ništa na tu temu jer to je druga grana vlasti, procjeni da tu nema ni udaljene sumnje da je neko kriminalac, u tom slučaju je taj slučaj propao i pao i taj čovek je slobodan.

Glas Amerike: Šta bi bio recept za brojne afere koje se pominju i u posljednjim i u prethodnim izvještajima Evropske komisije navode koje treba da budu istražene i riješene, da se ostvari nezavisno sudstvo i da se u punom obimu primeni vladavina prava?

Radulović: Prvi korak u tom slučaju koji će da se desi je promjena Tužilačkog savjeta. Onoga trenutka kada budemo imali drugačiji Tužilački savjet, ja vjerujem da će borba protiv organizovanog kriminala i korupcije dobiti svoj puni zamah. Znate kako, Vi ste pomenuli izvještaje koje su dali naši zapadni partneri i oni vrlo često nazivaju Crnu Goru i druge države regiona zarobljenom državom. Dakle, šta znači zarobjena država? Ovdje u Americi ukoliko imate borbu protiv korupcije to obično znači da se desio neki koruptivni slučaj, Minstarstvo pravde je dalo nalog za istraživanje toga i to se završi. Uhapsi se čovjek, ili se oslobodi i to je kraj priče. Međutim zarobljena država znači da su institucije, pravosudne institucije toliko pod uticajem politike i nekih, hajde da kažem, parapolitičkih organizacija da ne mogu samostalno da donose odluke i u tom smislu to je prvi korak, takozvano oslobađanja pravosudnih institucija je prvi korak u borbi protiv kriminala i korupcije.

Glas Amerike: Imate li snage za to?

Radulović: Svako od nas je ovdje zbog ideala o boljoj evropskoj, građanskoj i pravednoj Crnoj Gori. I imajući u vidu da iza nas ne stoje partije, dakle ja nikad nisam bio član niti jedne političke partije, a isto važi i za ostale članove Vlade, a da je jedna od glavnih konstanti gospodina Abazovića koji je potpredsjednik Vlade zadužen za to, upravo borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Dakle ja verujem da snage apsolutno ne fali.

Preporučujemo za Vas