Dolazak karijernih diplomata sa velikim iskustvom ukazuje na to da će se SAD više angažovati u rješavanju gorućih problema u regionu

Amerika bi da liječi Balkan od nacionalizma?

Prije svega, riječ je o obnavljanju američko-evropskog partnerstva koje je narušio Tramp, ocijenio Aleksandar Popov Tendencije testiranja granica strpljenja Zapada koje su postale dio učestalog ponašanja zvaničnog Beograda više neće biti ignorisane, poručio Siniša Vuković

33773 pregleda 152 reakcija 95 komentar(a)
Nova administracija rješavala probleme u sopstvenoj kući: Bijela kuća, Foto: Shutterstock
Nova administracija rješavala probleme u sopstvenoj kući: Bijela kuća, Foto: Shutterstock

Dolazak na Zapadni Balkan američkih diplomata koji imaju veliko iskustvo sa ovih prostora, znači da će se SAD više angažovati u rješavanju problema regiona i da će više pažnje posvetiti agresivnoj etnonacionalističkoj retorici, smatraju sagovornici “Vijesti”.

Direktor novosadskog Centra za regionalizam Aleksandar Popov podsjeća da je poslije dolaska Džoa Bajdena na čelo SAD bilo najava o zaokretu u spoljnoj politici velike sile, koji je u dosadašnjem trajanju njegovog mandata i počeo da se dešava.

”Prije svega riječ je o obnavljanju američko-evropskog partnerstva koje je narušio Bajdenov prethodnik (Donald) Tramp. U tom kontekstu je pominjan i zajednički napor da se riješe neka goruća pitanja na Zapadnom Balkanu, prije svega Kosova. Čak je dat i rok koji ističe krajem ove godine da se između Beograda i Prištine postigne pravno obavezujući sporazum (u evropskoj varijanti) ili sporazum o uzajamnom priznanju (u američkoj varijanti)”, kaže Popov za “Vijesti”.

Međutim, kako dodaje, to se do sada nije desilo jer je izostala ozbiljnija angažovanost SAD, zato što je nova administracija očito više bila zabavljena pospremanjem stvari u sopstvenoj kući, ali i većim svjetskim temama i problemima.

”Nadam se da će dolazak novih ljudi u region, koji uživaju veliko povjerenje predsjednika Bajdena, a imaju veliko iskustvo sa ovih prostora, značiti efektivnije uključivanje SAD u rješavanje ne samo problema Kosova, nego i Bosne i Hercegovine”, kazao je Popov.

Nakon dolaska Bajdena na čelo SAD, region je dobio karijerne američke diplomate sa značajnim iskustvom. Tako je u četvrtak Bijela kuća potvrdila da je novi američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil, poznavalac regionalnih pitanja s obzirom na to da je bio zamjenik Ričarda Holbruka, glavnog američkog pregovarača tokom mirovnih pregovora u Dejtonu, čime je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Bio je i specijalni izaslanik SAD za Kosovo, ambasador u Iraku, Južnoj Koreji, Poljskoj, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji. On će na mjestu ambasadora zamijeniti Entonija Godfrija koji je u Beogradu od novembra 2019. godine.

Novi amabasdor u Beogradu bio zamjenik Ričarda Holbruka: Hil
Novi amabasdor u Beogradu bio zamjenik Ričarda Holbruka: Hilfoto: Screenshot/Youtube

Prethodno je Gabrijel Eskobar u septembru imenovan za specijalnog američkog izaslanika. Eskobar je na toj funkciji zamijenio Metjua Palmera i takođe odlično poznaje prilike na ZB jer je obavljao nekoliko funkcija u zemljama regiona. U periodu od 1998. do 2001. godine bio je šef kabineta u kancelariji visokog predstavnika u Banjaluci, kao i zamjenik šefa diplomatskog tima u Podgorici. Posljednje dvije godine, od avgusta 2019. godine, Eskobar je proveo na funkciji zamjenika ambasadora SAD u Beogradu.

Stejt dipartment želi ponovo kontrolu nad diplomatskim djelovanjem u regionu: Eskobar
Stejt dipartment želi ponovo kontrolu nad diplomatskim djelovanjem u regionu: Eskobarfoto: rs.usembassy.gov

Bijela kuća je najavila i da će novi ambasador u BiH biti Majkl Marfi. On je bio zamjenik šefa misije u američkoj ambasadi na Kosovu od 2009. do 2012. godine, a tri godine ranije bio je politički savjetnik u američkoj ambasadi u Sarajevu.

Analitičar i profesor na Univerzitetu “Džon Hopkins” u Vašingtonu Siniša Vuković za “Vijesti” kaže da je imenovanje Hila za novog ambasadora u Srbiji s jedne strane iznenađujuće, s druge ohrabrujuće.

”Iznenađujuće jer je donijeta odluka da se ‘reaktivira’ karijerni diplomata koji je već deset godina u penziji, i koji se u prethodnom periodu prvenstveno bavio akademskim radom. Ohrabrujuća jer se radi o velikom poznavaocu regiona, čovjeku koji je direktno učestvovao u ključnim procesima 90-ih godina”, kazao je Vuković.

Smatra da kao neko ko je bio uključen u mirovne pregovore u Dejtonu, Hil sigurno neće dozvoliti kreativna tumačenja tog sporazuma koja već neko vrijeme dominiraju u secesionističkim krugovima u manjem od entiteta u BiH (Republici Srpskoj).

Navodi da se istovremeno može očekivati i bolje razumijevanje često zanemarivanih podudarnosti današnjih politika u Beogradu sa onima iz doba Slobodana Miloševića.

”Drugim riječima, tendencije testiranja granica strpljenja Zapada koje su postale dio učestalog ponašanja zvaničnog Beograda više neće biti ignorisane. Treba očekivati da će se više pažnje posvetiti agresivnoj etnonacionalističkoj retorici, zakamufliranoj auto-viktimizacijom i navodno ‘legitimnim’ političkim interesima u drugim državama (što je nonsens)”, ocijenio je Vuković.

Kaže da postoje naznake da se sve veća pažnja usmjerava na region.

”Uredbe protiv onih koji rade na urušavanju stabilnosti u regionu, koje su donijele nove vlasti u Vašingtonu nedvosmisleno ukazuju da pažnja i namjere postoje. Jasne akcije tek treba da uslijede, i tada će biti mnogo jasnije koje su krajnje namjere sadašnje administracije kada je u pitanju region i prozapadni kurs koji se nominalno promoviše”, rekao je Vuković.

Navodi i da je imenovanje Eskobara signal da Stejt dipartment želi ponovo uspostaviti kontrolu nad diplomatskim djelovanjem u regionu.

”Taj uticaj je bio uveliko urušen imenovanjem (Ričarda) Grenela kao specijalnog izaslanika Bijele kuće (za Kosovo), koji je radio uporedo (nerijetko i suprotno) sa aktivnostima za koje je nominalno bio zadužen Eskobarov prethodnik Metju Palmer. Dakle, ni imenovanje Eskobara nije neki izuzetak niti nešto vanredno u odnosu na dosadašnju praksu Stejt dipartmenta kada je u pitanju region”, kaže Vuković.

Dodaje da je dosadašnja praksa Stejt dipartmenta bila da se na Zapadni Balkan šalju privenstveno karijerne diplomate.

”Rijetki su bili slučajevi kada je poziciju dobijao neko ko je donirao određena sredstva za podršku predsjedničke kampanje, pa se diplomatskom pozicijom Bijela kuća pokušavala odužiti za takvu podršku. Istovremeno, činjenica da se radi o karijernim diplomatama svih ovih godina ne znači da su svi dolazili sa jednakim znanjem, iskustvom i mandatom. Naprotiv, kao što i dosadašnja praksa pokazuje, rezultati djelovanja karijernih dipomata u regionu su bili veoma raznoliki, i kao takvi ne pomažu nam da razumijemo političke namjere bilo kojih od administracija ako se oslanjamo samo na tu stavku kao ključni element bilo koje procjene”, rekao je Vuković.

Na pitanje da li je nova američka administracija riješila da više pažnje obrati na region, s obzirom na česta upozorenja da bi ZB mogao da padne pod uticaj “trećih strana” (Kina, Rusija), Aleksandar Popov odgovara da u najavi ozbiljnijeg američkog angažovanja u regionu ima i toga.

”Mada, suštinski gledano, okretanje Rusiji i Kini nekih zamalja regiona bi bila pogubna za njih same jer bi ih odvojila od prirodnog okruženja kojem pripadaju i gurnulo ih u izolaciju. Da ne govorimo o finansijskim benefitima od korišćenja pretpristupnih fondova EU bez kojih teško da bi njihove privrede bile uspješne”, rekao je Popov.

Evropi dosta Orbana, Janše i ostalih iz Višegradske grupe

Popov podsjeća da SAD podržavaju proces pridruživanja zemalja regiona, ali neće pretjerano insistirati na ubrzavanju tog procesa.

”One razumiju strah EU da prijemom pojedinih zemalja sa autoritarnom vlašću i visokomi korupcijom ne ponove ranije greške gdje su u svoje članstvo primili nekadašnje socijalističke zemlje koje ili nisu ispunjavali kriterijume u vladavini prava i izgradnji nezavisnih institucija, ili su napravile regresiju u tim oblastima nakon prijema u EU. Zasada im je dosta Orbana, Janše i ostalih iz Višegradske grupe”, kaže Popov.

Podrška SAD integraciji regiona u EU dobrodošla, ali nije presudna

Vuković smatra da je uvijek je dobro kada EU i SAD sarađuju u regionu.

”Djelovanje Grenela u prethodnom periodu pokazuje do koje mjere manjak koordinacije može uticati na jasnu perspektivu regiona kada su u pitanju procesi koji ih vezuju za Zapad. Međutim, u sadašnjim geopolitičkim okolnostima SAD i mnoge članice EU povremeno zauzimaju različite stavove, koji iako nijesu međusobno suprotstavljeni, mogu stvoriti određenu dozu konfuzije u regionu po pitanju planova, strategija, očekivanja i mogućnosti da se region što bolje integriše u zapadni sistem. Podrška SAD daljoj integraciji Zapadnog Balkana u EU je svakako dobrodošla, ali u ovom trenutku nije presudna za odluke koje će neke zemlje članice EU donositi kada je u pitanju proširenje”.

Preporučujemo za Vas