Katnić i Đukanović, Foto: Filip Roganović

MILO ĐUKANOVIĆ U POSTUPCIMA SPECIJALNOG DRŽAVNOG TUŽILAŠTVA

Klijent sa povlasticom

Postupanje prema Đukanoviću i članovima njegove porodice godinama je na meti kritika, Katniću i tužiocima iz njegovog tima najčešće se spočitava da pokušavaju da prikriju sve tragove. Od formiranja SDT-a, protiv Đukanovića su podnijete 32 krivične prijave - nijedna nije stigla do suda

44281 pregleda 30 reakcija 17 komentar(a)
Katnić i Đukanović, Foto: Filip Roganović
Katnić i Đukanović, Foto: Filip Roganović

Predsjednik države Milo Đukanović početkom novembra “otpisao” je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) iz kojeg su ga, takođe pismom, pitali o njegovim novootkrivenim of-šor firmama.

Predmet “Pandora papiri” u kom je od Đukanovića traženo pisano izjašnjenje, formiran je početkom oktobra, nakon što je NVO MANS objavila podatke da su predsjednik Crne Gore i njegov sin Blažo Đukanović tokom 2012. na nekoliko of-šor destinacija osnovali tajne trastove i kompanije.

Pisano izjašnjenje, tvrde sagovornici, nije predviđeno zakonom, već predstavlja izuzetak (bez presedana) koji potvrđuje da Đukanović ima privilegovan status u SDT.

”Taj način saslušanja i davanja izjave nije predviđen nijednim propisom. Ne postoji mogućnost da se neko u svojstvu građanina, ili osumnjičenog, izjašnjava pisano i da na taj način dostavalja svoja saznanja”, kaže advokat Veselin Radulović.

”Zna se procedura i neophodno je poštovati - licu koje treba da da izjašnjenje uruči se poziv da u određeno vrijeme dođe u tužilaštvo i saznanja koja ima usmeno saopšti. Tužilaštvo mora obaviti usmeni razgovor jer, po logici stvari, tokom razgovora često se javi potreba za postavljanjem dodatnih pitanja, na koja se takođe usmeno odgovara”, objasnio je Radulović.

Radulović
Radulovićfoto: Luka Zeković

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić prethodno je ustvrdio da je pisano izjašnjenje moguće.

”To se daje visokim funkcionerima, ne zato da bi bili privilegovani ili izdvojeni od drugih, nego da bi se izbjegla procedura kontrolisanja prostorija. Gleda se da nije ko vodu otrovao, da nema negdje eksplozivna naprava i to nam dane uzima. Mi zato napišemo pitanja koja bi mu bila postavljena kada bi došao i pošaljemo mu ih na izjašnjavanje. Ali, ako bi bio pozvan da dođe, sigurno bi morao doći”, rekao je Katnić.

Bez odgovora je, ipak, ostalo pitanje kojim propisom ili zakonom je omogućeno saslušanja “pisanim izjašnjenjem” i koliko su puta do sada iz SDT-a, osim u slučaju Đukanovića, tražili pisano izjašnjenje umjesto saslušanja u svojstvu građanina, osumnjičenog ili optuženog.

Katnić
Katnićfoto: Luka Zeković

Advokat Radulović Katnićevo objašnjenje ocjenjuje kao neprihvatljivo.

”Obrazloženje da se predsjednik države nije mogao pozvati u SDT, i da je izjavu dostavio pisano iz razloga bezbjednosti, odnosno jer se radi o štićenoj ličnosti, nema osnova i neprihvatljivo je. Tom logikom tužilastvo bi moglo da uzima izjave i od pripadnika kriminalnih klanova pisanim putem, sa sličnim obrazloženjem. Ono što je najbitnije - propisi ne dozvoljavaju takav način davanja izjave”, zaključio je Radulović.

Krivokapić može i usmeno - u tužilaštvu

Njegovu izjavu potvrđuje praksa. Tri mjeseca prije pisanog izjašnjenja predsjednika države, sredinom avgusta ove godine, u Specijalnom tužilaštvu “gostovao je”, po pozivu, predsjednik vlade Zdravko Krivokapić. On je pred specijalnom tužiteljkom Lidijom Vukčević, u svojstvu građanina, obrazlagao svoju izjavu datu tokom gostovanja na TV Vijesti, da mu se spremalo hapšenje u slučaju da je u Beogradu potpisao Temeljni ugovor sa SPC.

Krivokapić
Krivokapićfoto: Savo Prelević

Zatrovanu vodu i eksplozivne naprave tada niko nije pominjao.

Zato Veselin Radulović insistira:

”Mislim da i ovaj slučaj pokazuje da predsjednik države ima poseban i privilegovan status pred tužilaštvom. Tužilaštvo je to pokazalo i u drugim, ranijim predmetima, pasivnim odnosom i jednom vrstom nezainteresovanosti da na pravi način ispitaju sve sumnje vezane za Đukanovića”.

A tih slučajeva nije malo. Od kada je formirano SDT, specijalni tužioci su Đukanovića istraživali u više od 30 predmeta. Ogromna većina tih predmeta završena je odbacivanjem krivične prijave. A nijedan, još, nije stigao do prijedloga za podizanje optužnice.

”Obavještavamo Vas da je u Specijalnom državnom tužilaštvu u periodu od 1. januara 2015. do 5. oktobra 2021. godine protiv M. Đ. formirano ukupno 32 predmeta, od kojih je 27 predmeta riješeno odbačajem krivične prijave, četiri predmeta se i dalje nalaze u fazi izviđaja, a jedan je ustupljen na dalji postupak i odluku nadležnom državnom tužilaštvu”, odgovorili su iz SDT-a.

Vrhovno državno tužilaštvo, VDT, Specijalno tužilaštvo
foto: Boris Pejović

Katnić se sredinom decembra, na konferenciji koju su organizovali Društvo profesionalnih novinara i Globalna inicijativa za borbu protiv transnacionalnog kriminala, pohvalio da su od četiri predmeta, koja su i dalje u fazi izviđaja, dva formirali tužioci, po sopstvenoj inicijativi. Katnić nije precizirao koji su to predmeti, mada bi bilo zanimljivo vidjeti šta to i od kada SDT izviđa. Umjesto toga, ponuđen je sažet popis podnosilaca krivičnih prijava protiv Đukanovića.

”MANS je podnio 13 prijava, fizička lica i udruženja 14, druge NVO tri i inicijativa tužilaštva dva”, rekao je Katnić.

”Ako se u sudskom postupku dokaže da neko nije kriv, on nije kriv. I to mi svi treba da poštujemo”, navodi on.

Glavni specijalni tužilac, kako kaže, zna da postoji i drugi model - da se na ulici donose odluke, da ih rješava Vlada ili neka ministarstva, ali da je prošlo vrijeme kada su o tome odlučivali kralj ili patrijarh, jer u Crnoj Gori postoji podjela vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.

Prva sestra

Kada se pominju predmeti koji su u SDT formirani po krivičnim prijavama protiv Mila Đukanovića, njegovih srodnika i saradnika, valja pomenuti kako je Specijalno tužilaštvo, po formiranju, zateko priličan broj takvih predmeta. Možda najpoznatiji među njima je “afera Telekom”.

Afera je otvorena prije deceniju, krajem 2011. godine, kada je Američka komisija za hartije od vrijednosti saopštila da ima dokaze da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori i Makedoniji tokom privatizacije telekomunikacionih kompanija. Sedam godina kasnije, optužnica je podignuta protiv bivših direktora Crnogorskog Telekoma - Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića. Prvostepene presude još nema.

Ivanović i Obradović
Ivanović i Obradovićfoto: Savo Prelević

Iako su 2011. godine, u tužbi protiv Mađar Telekoma, američki istražni organi tvrdili su da je osim njegovih direktora u aferu uključena “sestra najvišeg državnog zvaničnika, koja se bavi advokaturom”, a javnost u toj formulaciji prepoznala advokaticu Anu Kolarević Đukanović, za SDT je ona bila i ostala čista u tom poslu.

Advokatica Đukanović ranije je negirala optužbe, kao i njen brat, tadašnji premijer.

Ana Đukanović
Ana Đukanovićfoto: Boris Pejović

’’Nemam nikakvih saznanja o korupciji. Na tu temu vam, zaista, uprkos najboljoj volji, ne mogu kazati ništa sem da korupcije u privatizaciji Telekoma nije bilo. I nemam nikakve dokumentacije koja bi vas mogla zanimati i naći se u radu Anketnog odbora”, kazao je Milo Đukanović u septembru 2012.

Tužilački tim Vesne Medenice, a potom i njene nasljednice Ranke Čarapić, radio je godinama na tom predmetu, ali nijesu našli dokaze za podizanje optužnicu. Kada je formirano SDT, slučaj su preuzeli Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović. Katnić je nakon toga saopštio da je tokom istrage utvrđeno da je Ana Đukanović pružila usluge za koje je bila plaćena, te da nije bilo osnovane sumnje da je izvršeno krivično djelo, jer je ugovor zaključen nakon privatizacije Telekoma Crne Gore. Inače, Dojče Telekom je, kao vlasnik Mađar Telekoma, u SAD platio kaznu od 100 miliona dolara zbog koruptivnih radnji tokom kupovine telekoma u Makedoniji i Crnoj Gori.

Medenica
Medenicafoto: Savo Prelević

Da ostanemo u procesu privatizacije: Sindikalna organizacija AD Port of Adria iz Bara podnijela je SDT-u krivičnu prijavu protiv 27 članova Savjeta za privatizaciju i Tenderske komisije, zbog zaključivanja kupoprodajnog ugovora sa turskim Global Portsom. Barski sindikalci su ih teretili zbog zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi. Sporno je bilo to što su u privatizaciji bivšeg Kontejnerskog terminala i generalnih tereta, zaključenjem ugovora o kuporodaji akcija od 15. novembra 2013. sa kompanijom Global Ports iz Istanbula, omogućili kupcu da izbjegne obavezu postupanja po Socijalnom programu kao sastavnom i obavezujućem dijelu Ugovora o kuporodaji akcija, na koji način su kupcu omogućili sticanje protivpravne imovinske koristi u iznosu od oko 11 miliona eura (na štetu radnika privatizovanog preduzeća).

SDT je, međutim, odbacilo prijavu protiv tadašnjeg premijera i predsjednika Savjeta za privatizaciju Mila Đukanovića, bivšeg vicepremijera i zamjenika predsjednika Savjeta Vujice Lazovića i još 15 članova Savjeta i deset članova Tenderske komisije, kojom je rukovodio Branko Vujović.

Jedna skorašnja priča

Sredinom avgusta ove godine, nakon dvije i po godine izviđanja, Katnić je lično odbacio krivičnu prijavu koju je MANS podnio protiv Đukanovića, predsjednika Atlas Grupe, Duška Kneževića, Dušana Bana i Željka Mihailovića iz Podgorice, bivšeg direktora Uprave za sprječavanje pranja novca, Predraga Mitrovića, zbog osnovane sumnje da su na organizovan način počinili krivično djelo pranje novca.

Predrag Mitrović
Predrag Mitrovićfoto: Savo Prelević

Predmet prijave bio je kredit od 1,5 miliona eura koji je Đukanović, kao vlasnik firme Capital Invest Podgorica, dobio od londonske filijale Pireus banke 2007. godine.

”Đukanović je u kontinuitetu obmanjivao javnost o tome kako je njegova firma uzela londonski kredit”, saopštili su iz MANS-a. “Tako je tokom premijerskog sata 21. novembra 2013. godine, Đukanović u svojstvu premijera u Skupštini Crne Gore izjavio da nema nikakvog depozita za dobijanje kredita od Pireus banke i da je kredit dobio na osnovu svog ugleda”.

Ispostavilo sa da to nije tačno. Keš kolateral (garancija u gotovini) u iznosu od 1,5 miliona eura za taj kredit obezbijedio je odbjegli biznismen Duško Knežević, preko njegove firme Comsel Limited sa Kipra. Prethodno su isti iznos (1,5 miliona) na račun kiparske firme uplatila “dva prijatelja” Mila Đukanovića - Dušan Ban i Željko Mihailović. Oni su tada sa Kneževićevom firmom zaključili ugovor o investiranju, znajući da će novac biti upotrijebljen za druge namjene - kao garancija za kredit Mila Đukanovića.

Mnogo je onih koji bi rekli da je to “nacrtan” primjer pranja novca. SDT je bilo drugačijeg stava. U obrazloženju koje je dostavljeno MANS-u, Katnić navodi da “ne postoji osnovana sumnja da su prijavljeni izvršili predmetno krivično djelo (pranje novca - prim. autora), niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenjen preduzima po službenoj dužnosti”. I kraj priče?

MANS
foto: MANS

U međuvremenu, ređale su se prijave protiv Đukanovića, rješavane na manje ili više sličan način.

Profesor Branko Radulović, poslanik Pokreta za promjene, Đukanovića je 2017. prijavio zbog stvaranja kriminalne organizacije koja je počinila vi­še kri­vič­nih dje­la u ve­zi sa eks­plo­a­ta­ci­jom i iz­vo­zom cr­ve­nih bok­si­ta. Radulović je tada saopštio da je prijavom, u kojoj je naveo broj­ne do­ka­ze o izvršenim krivičnim djelima pro­tiv imo­vi­ne, plat­nog pro­me­ta, ži­vot­ne sre­di­ne, zlo­u­po­tre­ba slu­žbe­nog po­lo­ža­ja, pra­nje nov­ca, stva­ra­nje kri­mi­nal­ne or­ga­ni­za­ci­je, obuhvatio i bivšeg premijera Du­ška Marko­vića, bivših ministara - Dra­gi­ce Se­ku­lić, Vla­di­mi­ra Ka­va­ri­ća i Dar­ka Raduno­vi­ća, državnih (lokalnih) funkcionera Mi­o­mi­ra M. Mu­go­še, Ve­se­li­na Grbo­vića, Dar­ka Ko­nje­vi­ća, Iva­na Bo­ško­vi­ća i biznismena Ve­se­li­na Pe­jo­vi­ća.

Prema dostupnim informacijama, taj predmet je i dalje u fazi izviđaja.

Isti slučaj (traje izviđaj) imamo i sa najnovijim predmetom koji je, u novembru ove godine, SDT formiralo povodom navoda albanskog naftnog tajkuna Rezarta Tačija, koji Đukanovića pominje u kontekstu međunarodnog pranja novca i sumnjivih isplata u vezi sa italijanskim državljanima povezanim sa mafijom.

Đukanović je, nedavno na Cetinju, kazao da je “manje-više u odnosu na ovu temu sve rečeno”. Poručujući da se “raduje efikasnom postupanju tužilaštva i da će se odazvati pozivu bilo kojeg državnog organa”.

Milo Đukanović
foto: Boris Pejović

”Riječ je o potpuno iskonstruisanoj aferi. Iz Kabineta (Predsjednika Crne Gore - prim. autora) je ranije saopšteno da ne znam o kojim osobama se radi, niti sam sa njima nikakav kontakt imao. I banka (Prva banka prim.autora) je rekla da sa tim ljudima nije imala nikada kontakt. Rekao bih da se radi o falsifikatu...”.

Nijesu sve prijave protiv Đukanovića bile vezane za novac. Tokom 2018. godine Đukanović je pominjan u dva predmeta formiranim po krivičnim prijavama podnijetim zbog zloupotrebe službenog položaja i uništavanja dokumenata o glasanju. Specijalni tužioci Marija Raspopović i Veljko Rutović odbacili su te prijave. Tokom 2019. godine protiv Đukanovića, članova njegove porodice i sa njima povezanih lica podnijeto je osam, a tokom 2020. godine šest krivičnih prijava. Specijalne tužiteljke Marija Raspopović i sada penzionisana Stojanka Radović odbacile su po jednu prijavu formiranu 2019. godine, a njihov kolega Rutović je četiri predmeta okončao odbačajem. Niz je nastavljen i tokom 2021. godine.

Postupanje SDT prema Đukanoviću i članovima njegove porodice, godinama je na meti kritika. Katniću i tužiocima iz njegovog tima najčešće se spočitava da “pokušavaju da prikriju sve tragove” koji vode do nekadašnjeg premijera, a sada predsjednika države.

Na popisu neistraženih afera u kojima politički oponenti i kritičari “prepoznaju” Đukanovića nalaze se i KAP (privatizacija i stečaj), limenka, Prva banka, “ničija kuća”, A2A…, zaključno sa Pandora papirima. Priča traje.

Deportacija izbjeglica - ratni zločin bez kazne

Među prijavama koje su protiv Đukanovića podnijete prije formiranja Specijalnog državnog tužilaštva izdvaja se i ona za deportaciju izbjeglica tokom rata u Bosni i Hercegovini, 1992.

U maju 2012. godine univerzitetski profesor Milan Popović, glavni urednik nedjeljnika Monitor Esad Kočan i sada pokojni poslanik PzP Koča Pavlović podnijeli su krivičnu prijavu protiv Đukanovića (tadašnjeg premijera) i nekoliko bivših zvaničnika izvršnih i sudskih vlasti. Na teret su im stavlili da su organizovali, odnosno pomagali počiniocima da izbjegnu pravdu, postupak deportacije bosanskih izbjeglica 1992. godine, predajući ih jednoj od zaraćenih strana, što je prema važečem međunarodnom pravu - ratni zločin.

Prijava se, pored ostalog, zasnivala na iskazu nekadašnjeg predsjednika Crne Gore, pokojnog Momira Bulatovića, koji je dat Višem sudu u Podgorici 2010. godine.

Bulatović se tada pojavio kao svjedok na suđenju devetorici bivših policijskih službenika optuženih za nezakonito hapšenje i deportaciju Bošnjaka i bosanskih Srba iz Crne Gore u Republiku Srpsku 1992. godine, poslije čega su mnogi od tih Bošnjaka pogubljeni. Bulatović je tvrdio da ne postoji pojedinačna odgovornost u tom slučaju.

”Istina je da, iako je napravljena greška, to je bila državna greška, ne pojedinačna”, rekao je on tom prilikom.

Odgovor tužilaštva stigao je 2014. Krivična prijava je odbačena uz obrazloženje - nema osnova. Odnos Crne Gore prema ratnim zločinima počinjenim tokom ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije problematizovan je i u nedavnom Izvještaju o napretku EK.

Ovaj tekst nastao je uz podršku Fonda otpornosti Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Mišljenja i stavovi izneseni u tekstu su isključiva odgovornost Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) i ne odražavaju nužno stavove Globalne inicijative