DRAGOCJEN RAM U KOJI TREBA STAVITI LIJEPU SLIKU

Suverena država ili država suverenâ

Lekić: Ako se propagandnom fetišizacijom države uspijevalo s prikrivanjem kleptokratskih poduhvata, poslije 16 godina građani vide sliku onakvom kakva jeste. Baletić: Uspostavljanje institucija, sistema odgovornosti i vrijednosnog sistema onemogućilo bi da slučajni saputnici preuzimaju vodeće funkcije. Rodić: Umjesto unapređivanja rada i autoriteta institucija, politika se bavila njihovom razgradnjom i zarobljavanjem. Šehović: Crna Gora ne može naprijed sa strukturama koje imaju svjetonazore srednjeg vijeka, i one nikad ne mogu biti zamjena građanskoj misli

34746 pregleda 76 komentar(a)
Foto: Dušan Gađanski
Foto: Dušan Gađanski

Suverena država dragocjen je ram u koji treba staviti lijepu sliku, a to se može učiniti tako što će se, nakon priznanja postojanja društvenih devijacija, krenuti u izgradnju snažnih institucija i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Tako sagovornici “Vijesti” gledaju na 16. godišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore, koja se obilježava u jeku kriminalno-korupcionaških skandala koji “tresu” državu, a u koje su upleteni bivši i sadašnji čelnici i funkcioneri sudstva, policije i tajne službe.

Time su, po ko zna koji put od 21. maja 2006. godine, aktuelizovana pitanja da li je Crna Gora “privatna država” pojedinaca koji su političko-društvenu moć izgradili na sumnjivim vezama i poslovima, i da li je projekat vraćanja nezavisnosti trebalo da bude vođen suprotno geslu iz tog vremena - “prvo država, pa demokratija”.

Predsjednik i poslanik Demosa, Miodrag Lekić, ocjenjuje da je izgleda tačna teza da je suverena država dragocjen ram u koji tek treba umetnuti lijepu sliku, ali dodaje da ne postoji toliko lijep okvir koji može sakriti ružne sadržaje na njoj.

On je uoči referenduma, sa tadašnjim liderom unitarističke Socijalističke narodne partije Predragom Bulatovićem, čelnikom Pokreta za promjene (tada direktorom Grupe za promjene) Nebojšom Medojevićem i bivšim ministrom policije Andrijom Jovićevićem, činio tzv. “demokratsku četvorku”, koja je upozoravala da je režim Mila Đukanovića pokrenuo plebiscit ne kao ozbiljni državni projekat, već kao potez koji ima za cilj ostanak Demokratske partije socijalista (DPS) na vlasti.

”Ako se propagandnom fetišizacijom države relativno uspijevalo s prikrivanjem kleptokratskih poduhvata nekontrolisane vlasti, stvarajući tako korumpirani sistem - poslije 16 godina građani su počeli da vide sliku onakvom kakva jeste. Mnogo toga je ogoljeno. Posebno, kontrolisanje institucija od nekontrolisane vlasti. Sistem pravosuđa, njegovi korumpirani segmenti, mnogo puta apostrofirani iz međunarodnih adresa kao baza zarobljene države - sad su u centru pažnje”, kaže Lekić za “Vijesti”.

Mnogo toga ogoljeno, posebno kontolisanje institucija od nekontolisane vlasti
Mnogo toga ogoljeno, posebno kontolisanje institucija od nekontolisane vlastifoto: Luka Zeković

Serija skandala, čiji su ključni akteri oni koji bi trebalo da budu prvoborci protiv kriminala i korupcije, kulminirala je hapšenjima bivše dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Medenicu Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči da je, kao navodni član kriminalne organizacije, koju je navodno formirao njen sin Miloš Medenica, počinila krivično djelo protivzakoniti uticaj, dok je Jovanić osumnjičen da je uz pomoć 11 pripadnika kriminalne organizacije, među kojima su stečajni upravnici, advokatica, procjenitelji i vlasnici firmi za obezbjeđenje, u stečajnim postupcima navodno nezakonito oštetio deset kompanija.

Ovdje se ipak nešto pomjerilo

Reditelj i član nekadašnjeg Pokreta za nezavisnost, Branko Baletić, navodi da ne bi dovodio u direktnu vezu pitanja nezavisnosti i afera.

Misli, kaže, da je to prilično naivno, i da te dvije stvari vezuju uglavnom oni koji Crnu Goru ne osjećaju svojom državom.

”Dobro je što se afere razotkrivaju. Nemam iluzija da će se sve otkriti, ali je ovo dio suočavanja Crne Gore - odnosno njenih građana - s prethodnim periodom, ali i sa sopstvenim kapacitetima, koji su prilično tanji nego što mislimo da jesu. Institucije su najvažniji faktor u održavanju i trajanju sistema u državi. Međutim, imam utisak da se u Crnoj Gori nešto ipak pomjerilo, za razliku od okruženja u kom do suočavanja sa stvarnošću ne dolazi, iako su problemi tamo neuporedivo veći nego kod nas. Doduše, to nije neka utjeha, ali ipak mi se čini da su neke stvari pokrenute”, rekao je Baletić Vijestima.

Zidani most je nesreća za svakoga: Baletić
Zidani most je nesreća za svakoga: Baletićfoto: Savo Prelević

Za advokata Gorana Rodića - čija kancelarija je bila na meti progona bivšeg rukovodstva SDT-a, u postupku političkog ućutkivanja - Crna Gora se ne može pohvaliti da je nakon obnove nezavisnosti postigla sjajne rezultate u opštem napretku.

”Pa tako i kad su u pitanju i institucije sistema. Naprotiv. O stanju u društvu redovno nam stižu izvještaji s relevantnih međunarodnih adresa, gdje se pominju i ‘zarobljene institucije’, i ‘endemska korupcija’, i šta sve još ne. Ako želimo da iz ovakvog stanja krenemo naprijed, za opšte dobro svih građana Crne Gore, prvo moramo da prestanemo da lažemo sebe i druge”, naglašava on za “Vijesti”.

Crna Gora je, kaže Rodić, imala institucije daleko prije 2006, i sve one su, navodi, funkcionisale u drugom vrijednosnom sistemu, kad je postojala kategorija odgovornosti.

Međutim, politika se proteklih decenija, prema njegovim riječima, bavila razgradnjom i zarobljavanjem institucija na novouspostavljenom, naopakom sistemu vrijednosti, a ne unapređenjem njihovog rada i autoriteta.

”Svjedoci smo da se kategorija odgovornosti za svoj rad i djela potpuno izgubila”, konstatuje on.

Politika više ne smije dominirati nad pravom: Rodić
Politika više ne smije dominirati nad pravom: Rodićfoto: Boris Pejović

Trodecenijski režim Đukanovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) - koja je nakon godinu i po u opoziciji, odnedavno ponovo dio vlasti - obilježile su mnoge afere, koje uglavnom nisu rezultirale sudskim epilozima.

Zbog toga su Crnu Goru ključne međunarodne institucije i organizacije u više navrata kvalifikovale kao “zarobljenu državu”.

Država na snažnim temeljima

Da je potrebna državnička mudrost da se greške i nemale društvene devijacije priznaju, smatra lider i poslanik Socijaldemokrata (SD) Damir Šehović, koji uprkos tome misli da je nepobitna činjenica da je od 2006. država postavljena na snažnim temeljima.

”Od obnove nezavisnosti, preko stavljanja pečata na takvu nezavisnost punopravnim članstvom u NATO-u - čiju punu vrijednost vidimo tek sad, nakon ničim neizazvane brutalne agresije Rusije na Ukrajinu - pa sve do države kandidata za članstvo u EU i predvodnika ovih procesa u regionu, te nemalog napretka u oblasti ljudskih, manjinskih, političkih i ekonomskih prava. Ovim temeljima svako ko je dobronamjeran može dodavati različite epitete, ali ih definitivno ne može nazvati trulim”, podvlači on za “Vijesti”.

Šehović navodi da se nakon što se pobroje sve greške iz prethodnih 16 godina - uključujući posljednje slučajeve, za koje, kaže, SD želi da se dovedu do kraja - opet dolazi do jedinog mogućeg zaključka.

”Da Crna Gora ne može naprijed sa strukturama koje imaju svjetonazore srednjeg vijeka, i da one nikad ne mogu biti zamjena građanskoj misli - ma kakve pogrešne poteze građanske snage imale. A imale su ih”, napominje on.

Potrebna državnička mudrost da se priznaju greške: Šehović
Potrebna državnička mudrost da se priznaju greške: Šehovićfoto: Luka Zeković

Osim za urušavanje institucija, DPS, kao stranku koja je predvodila independistički blok, politički protivnici i dio javnosti ponajviše okrivljuju za raspirivanje identitetskih podjela, koje su, kako pojedini ocjenjuju, izraženije nego 2006.

Nezavisnost je, podsjećanja radi, na referendumu podržalo 55,5 odsto građana (230.661 njih), dok je za opstanak države sa Srbijom bilo 44,5 odosto (185.002).

Lekić kaže da je ipak prva osa podjela u Crnoj Gori socijalno-ekonomskog karaktera, i da se radi se o podjeli na ekonomski privilegovane - najčešće na sumnjivim osnovama - i one druge koje sve teže žive, u sve dramatičnijem siromaštvu.

Druga osa je nacionalna i ona, ističe, nije ništa manje dramatična.

”One su manjim dijelom rezultat istorije i novijih geopolitičkih procesa koji su spojeni s mnogo većim uzrokom, a to je unutrašnji projekat vlasti - podijeli pa vladaj. Umjesto državne politike i kulture u smislu dominante svijesti o zajedničkoj državnoj zajednici, zemlja je sve više postajala zbir posebnih nacionalnih grupa, nerijetko pretvorenih u identitetska nasilja i tvrđave. S rezultatom različitih duhovnih vrijednosti, nacionalizovananjem istorije, i na kraju - paralelnih života etničkih grupa”, objašnjava sagovornik.

Đukanović je, neposredno prije 21. maja, u intervjuima najavljivao da planira da uloži mnogo napora da se prevaziđu podjele i da se eliminiše osjećaj “pobijeđenog” i “poraženog” u Crnoj Gori.

Osvajanje prošlosti umjesto trasiranja budućnosti

Baletić navodi da mu se čini da, u oklijevanju rješavanja nekih pitanja, ima ljudi koji su krenuli “jednim putem koji, na kraju, ipak vodi ka Zidanom mostu”.

”A Zidani most je nesreća za svakoga, s bilo koje strane. Razumjeće ovo oni koji nisu zaboravili dio naše istorije... Bavimo se ‘osvajanjem’ prošlosti, a ne trasiranjem budućeg pravca kretanja. Svojim prijateljima u Srbiji govorim da su nespremni za tzv. veliki tresak - trenutak kad se susrećete sami sa sobom, sa onim što ste prethodnih 30 godina radili ili niste, a trebalo je. Crna Gora se, ipak, srela na izvjestan, diskretan način s tim. Ne do kraja, ali otvoreno je mnogo toga. Zato sad treba zaustaviti to ‘osvajanje’ prošlosti”, podvlači on.

Kao lice crnogorske društveno-političke zbilje, Lekić vidi politiku, odnosno, kako kaže, “kombinaciju starog i novog tokom proteklih 16 godina”.

”Starog, dakle već viđenog, u kom otuđene grupe van pravnog poretka, oslobođene balasta javne pristojnosti, uporno praktikuju politiku kao vještinu demagogije i podijele plijena. Pretenzija novog lica politike nerijetko se svodi na njenu estradizaciju, poimanje politike kao permanentne propagande. Spoj starog i novog ogleda se možda samo u različitim formama, na maksimu - nije važno što se dešava, nego što ljudi misle da se dešava. Pritom parcijalni interesi ostaju iznad opšteg”, naglašava on.

U takvim okolnostima, jedno od ključnih pitanja je - kako stvoriti “zdraviji” poredak.

Da bi se ostvarili makar i mali pomaci na tom planu, advokat Rodić ocjenjuje da je neophodno da politika više ne dominira nad pravom, te da stručnost, znanje i marljivost imaju prednost u odnosu na partijsku, nacionalnu ili rođačku pripadnost.

”Da se ponovo uspostavi princip odgovornosti za svoj rad i rezultate svog rada. I naravno, istrajati u radu na ostvarivanju krajnjeg cilja, jer rezultati neće doći preko noći. Umjesto saopštenja i ‘tvitovanja’ - uhvatiti se posla. U suprotnom, samo ćemo se vrtjeti ukrug, i što bi u Crnoj Gori rekli - ‘nikad u dom’”, dodaje on.

Na sličnom fonu razmišlja i Baletić, koji kaže da bi osnov napretka trebalo da budu uspostavljanje institucija, sistema odgovornosti, a potom i vrijednosnog sistema.

”Koji bi onemogućili da slučajni saputnici preuzimaju vodeće funkcije u društvu, a ne oni koji su za to školovani i koji su se dokazali u svojoj profesiji. Nema promjena preko noći...”, zaključuje sagovornik.

Lekić: Građani odbijaju da budu podanici

Lekić ocjenjuje da postoje nagovještaji pojava osoba i snaga na javnoj sceni koje se bore za ideal istine i pravde, ali i dalje vidi otvorena pitanja, posebno u pogledu aktuelne političke situacije.

”Izvučene su pouke iz gorko-karnevalskog iskustva propuštene šanse poslije 30. avgusta? Nova šansa ili ponavljana farsa u novom pakovanju? Trenutak Crne Gore je opet između novog pokušaja i starih obmana. Mnogo zavisi i od građana. Oni su u najvećem dijelu, utisak je, prešli Rubikon, odbijajući da budu podanici kojima se manipuliše. Svjesni slike društva. Ne želeći da mijenjaju njen ram”, pocrtava on.

Šehović: Ako građanska baza griješi, mijenjate ljude, a ne ideje

Šehović nedavno izabranu manjinsku vladu smatra eksperimentom u kom, kaže, dominantnu ulogu imaju one strukture koje su u svojoj višedecenijskoj istoriji uvijek birale pogrešan put.

”Koji je, gotovo po pravilu, bio kontra građanskih i evropskih vrijednosti u našoj državi. Te strukture su, zbog toga što im se, figurativno rečeno, nisu sviđala vrata na kući, zagovarale rušenje kuće, a ne zamjene vrata... Baš kao što, ako uđete u pogrešan voz, svaka stanica vam je pogrešna, tako i ako vlast nema utemeljenje u građanskoj državotvornoj misli, antifašizmu i vrijednostima civilizovanog svijeta - ne smijete imati privilegiju da svoje pogrešne svjetonazore pretvarate u državnu politiku. Ili, da sumiram: ako građanska baza griješi, mijenjate ljude, a ne samu građansku misao retrogradnom. U suprotnom, imate promjene - ali na gore. Takve promjene smo vidjeli u prethodne dvije godine”, poručuje lider SD-a.