zadovoljenja pravde ni nakon tri decenije

I ratni zločini "vruć krompir" za nove tužioce

Crna Gora danas u još složenijoj poziciji, imajući u vidu i to da su neki ključni ljudi iz pravosuđa, koji su radili i na predmetima ratnih zločina, pod istragom, kazala Tamara Milaš (CGO). Nedostatak političke volje da se ratni zločini adekvatno procesuiraju, uz pogrešnu primjenu nacionalnog i međunarodnog prava, bio je najveći kamen spoticanja u ostvarivanju pravde za žrtve ovih zločina, ocijenila Bojana Malović (HRA)

22407 pregleda 27 komentar(a)
Neophodna i revizija predmeta deportacije izbjeglica, Foto: Slavica Kosić
Neophodna i revizija predmeta deportacije izbjeglica, Foto: Slavica Kosić

Ponovljene ocjene Evropske komisije (EK) da Crnoj Gori i dalje nedostaju opipljivi rezultati u konkretnim slučajevima procesuiranja ratnih zločina biće izazov i za promijenjeno Tužilaštvo, od kojeg se očekuje da će ovoga puta ostati imuno na političku volju i da će jednom od prioritetnih pitanja pristupiti ozbiljno i pošteno.

To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, komentarišući posljednji neformalni dokument EK o stanju u poglavljima 23 i 24 za Crnu Goru, u kome se, kao i ranijih godina, navodi da u dijelu koji se odnosi na ratne zločine još izostaju opipljivi rezultati u krivičnim istragama na konkretnim slučajevima.

U dokumentu, čije je zatvaranje ključno za dalji proces evropskih integracija države, EK konstatuje da je Crna Gora nastavila sa implementacijom strategije procesuiranja ratnih zločina, te da je imala dobru pravosudnu saradnju sa susjednim zemljama i sa Međunarodnim međunarodnim mehanizmom za krivične sudove:

”Međutim, i dalje su ostale određene pravne i praktične prepreke za efikasno istragu, procesuiranje, suđenje i kažnjavanje ratnih zločina u skladu sa međunarodnim standardima, uključujući poštovanje specifičnih zahtjeva za dokaze suđenja za ratne zločine, zaštitu svjedoka i nedovoljne kapacitete u tužilaštvu i pravosuđu”.

Koordinatorka programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Tamara Milaš ocijenila je da nezvanični radni dokument o stanju u poglavljima 23 i 24 opet snažno opominje da država Crna Gora nije pojačala napore u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina, niti pokazala proaktivniji pristup radi efikasnijih istraga, procesuiranja, suđenja i kažnjavanja.

Istakla je da to za sobom povlači i veliki broj neriješenih pitanja koja se tiču žrtava i njihovih porodica.

Neophodno preispitivanje odluka: Tamara Milaš
Neophodno preispitivanje odluka: Tamara Milašfoto: Luka Zeković

”Jasno je da je uzrok toga ignorantski odnos nadležnih institucija, ali i ključnih donosilaca političkih odluka, prema obavezama koje proističu iz procesa pristupanja EU, ali i izostanak odgovornosti prema unutrašnjem procesu sadržajne demokratizacije”, kazala je ona.

Ocijenila je da se dokazi neposvećenosti države ovim pitanjima mogu naći i uvidom u izvještaj o radu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), u čijem su mandatu ratni zločini, a gdje se vidi da je svega jedan predmet bio u radu tokom prethodne kalendarske godine.

”Dodatno, ni taj jedan predmet nije uključio otvaranje pitanja komandne odgovornosti, saizvršilaštva i pomaganja, kao ni druga vezana pitanja koja doprinose uspostavljanju pravde za žrtve”.

NEDOSTATAK POLITIČKE VOLJE

Istakla je da ni doskorašnja Vlada i njene institucije, koje su formirane nakon smjene tridesetogodišnjeg DPS režima, nijesu usvojile niti jedan strateški dokument koji je na fonu rješavanja pitanja ratnih zločina, suočavanja sa ratnom prošlošću i jačanja kulture sjećanja u Crnoj Gori.

”Uz jedan izuzetak, kada je bivši ministar vanjskih poslova, Đorđe Radulović, obišao sa kolegom iz Hrvatske nekadašnji logor Morinj i na taj način odao priznanje žrtvama. Međutim, jasno je bilo da to nije bio unisoni stav tadašnje Vlade i da je sam Radulović kasnije bio zbog toga pod pritiscima bivšeg premijera (Zdravka) Krivokapića i njemu do kraja bliskih ministara”.

Ona je ocijenila da se Crna Gora danas nalazi u još složenijoj poziciji, imajući u vidu i to da su neki ključni ljudi iz pravosuđa, koji su radili i na predmetima ratnih zločina, pod istragom zbog sumnje u uključenost u ozbiljna krivična djela:

”Upravo to mora otvoriti i pitanje preispitivanja odluka koje su donešene u predmetima ratnih zločina od 2007. godine, kada je pokrenut prvi slučaj, do danas, na šta je i do sada obavezivala Strategija o istraživanju ratnih zločina, a koja za ovih sedam godina praktično nije dala ubjedljive rezultate”.

Tamara Milaš navodi da, ne samo EK, već i druge međunarodne organizacije, godinama konstatuju nedovoljne kapacitete crnogorskog pravosuđa u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina.

”Nedostatak političke volje, pogrešna primjena nacionalnog zakonodavsta, međunarodnih standarda iz oblasti humanitarnog prava, izostanak mjerljivih rezultata u svim fazama postupaka, ali i nedovoljan broj stručnih obuka iz oblasti humanitarnog prava, samo su neki od razloga skepse Evropske komisije prema crnogorskom pravosuđu kad je riječ o profesionalom procesuranju ovih slučajeva”.

Podsjeća da i pored kontinuiranih kritika, još ne postoji niti jedan zvanični program obuka institucija sistema, koje bi radile na jačanju kapaciteta struktura unutar tužilačke i sudske organizacije, ne samo u dijelu krivično-pravnih procesa, već i pružanju obuka za naše pravne stručnjake u pitanjima podrške svjedocima, korišćenja baze podataka i sudskih spisa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), podnošenja zahtjeva MKSJ-u za pomoć, kao i drugim relevantnim međunarodnim institucijama, organizacijama i tijelima koje mogu dati svoj doprinos.

Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA) Bojana Malović ocijenila je da je nedostatak političke volje da se ratni zločini adekvatno procesuiraju, na strani i tužilaštva i suda, uz pogrešnu primjenu nacionalnog i međunarodnog prava, bio najveći kamen spoticanja u ostvarivanju pravde za žrtve ovih zločina.

Malović podsjeća da ni nakon višegodišnjeg isticanja ključnih problema u istragama ratnih zločina, SDT nije pokrenulo nijedan predmet na sopstvenu inicijativu, nije izvršilo reviziju starih predmeta, niti pokrenulo pitanje komandne odgovornosti ili odgovornosti nadređenih lica, “zbog čega ne iznenađuje ponovna ocjena Komisije da i dalje nedostaju opipljivi rezultati u konkretnim slučajevima”.

KOMANDNA ODGOVORNOST I MEDENIČIN “APSURD”

Ona napominje da je međunarodna zajednica svjesna da se u Crnoj Gori do danas uporno izbjegavao bilo kakav vid procesuiranja visokopozicioniranih osoba i pokretanje pitanja komandne odgovornosti, iako su za neke od njih postojale osnovane sumnje, dokazi, pa i javna priznanja.

”Ništa od ovoga nije doprinijelo kažnjavanju odgovornih, što jasno ukazuje na nedostatak volje i sudstva i tužilaštva Crne Gore da ozbiljno pristupi problemu. Ipak, nove promjene u tužilaštvu daju nadu da će ono ovoga puta ostati imuno na političku volju i da će se pitanjima ratnih zločina napokon pristupiti na ozbiljan i pošten način”.

Istakla je da je, na primjer, u predmetu Bukovice zahtjev za pokretanje istrage zbog zločina protiv čovječnosti od Vrhovnog državnog tužilaštva podnijet za vrijeme mandata Vesne Medenice, kao vrhovne državne tužiteljke, da bi kasnije vijeće Vrhovnog suda kojim je ona predsjedavala, prilikom ocjene zahtjeva zakonitosti iznijelo neosnovan stav da zločin protiv čovječnosti u to vrijeme ipak nije bio ni predviđen kao krivično djelo u Crnoj Gori, “što je potpuni apsurd”.

Ona je naglasila da je, takođe, pravni standard koji su u predmetu Deportacija izbjeglica primijenili Viši sud u Podgorici, Apelacioni sud i Vrhovni sud da bi zaključili da nije izvršen ratni zločin bio “potpuno proizvoljan”.

”U ovom predmetu su svi osumnjičeni oslobođeni jer su sudovi bili stava da Crna Gora zvanično nije učestvovala u ratu u BiH, zbog čega osumnjičeni ne mogu ni odgovarati za ratni zločin, dok je nakon presuda MKSJ i Međunarodnog suda pravde, postalo činjenica da je SR Jugoslavija, naročito intenzivno u prvim mjesecima oružanog sukoba u BiH, kada je izvršen i zločin iz predmeta Deportacija izbjeglica, na razne načine bitno pomagala vojne napore snaga bosanskih Srba”.

Ipak, kako je kazala, o reviziji predmeta Bukovica i Deportacija, koji su pogrešnom primjenom međunarodnog humanitarnog prava doveli do oslobađajućih presuda, ni u mjesečnim izvještajima SDT-a, ni u javnom narativu nema riječi.

”Ovakva revizija je neophodna, jer su oslobađajuće presude predstavljale posledicu nedostatka političke volje da se odgovorni kazne, kako je to objasnila Lidija Vukčević, koja je zastupala optužnice u tim predmetima”.

Zbog nedostatka političke volje nisu započete nove istrage za stare predmete: Milan Radović
Zbog nedostatka političke volje nisu započete nove istrage za stare predmete: Milan Radovićfoto: Boris Pejović

Programski direktor Građanske alijanse (GA) Milan Radović kazao je da ocjene EK po pitanju nekažnjivosti ratnih zločina koji su se dogodili na teritoriji Crne Gore tokom devedesetih godina ostaju iste još od 2013. godine, s tim da se sada poklanja više pažnje i da “to raduje”.

”Nadam se da će EU insistirati da se za ovaj dio sramne crnogorske istorije procesuiraju svi odgovorni i da će i to biti uslov daljeg napretka Crne Gore na putu ka EU. To je veoma važno za pomirenje i stvaranje garancija da se isto ne ponovi, ali i izgradnju Crne Gore kao društva koje počiva na vladavini prava”.

PRAVDA SE ČEKA TRI DECENIJE ZBOG NEČIJEG UTICAJA ILI NEZNANJA

Radović je istakao da su jedini pozitivni koraci SDT-a, dobijanje informacija od MKSJ-a putem zamolnica, iako je ono bilo kritikovano od međunarodnih organizacija zbog nedovoljno strateškog pristupa prema predmetima kao što su Deportacije, Bukovica i Kaluđerski laz.

”Međutim, zbog nedostatka političke volje nisu započete nove istrage za stare predmete kao što je to bilo predviđeno Strategijom za rješavanje ratnih zločina. Više puta smo ukazivali da su u istragama učinjene greške, da su istrage kasnile, da su optuženi za ratne zločine najniži u lancu i da nijesu procesuirani odgovorni po osnovu komandne odgovornosti, iako je bilo direktnih kršenja međunarodnog humanitarnog prava”.

On navodi da sve ovo ukazuje da je Tužilaštvo zakazalo u intenziviranju napora u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina ili pod nečijim uticajem ili iz neznanja.

”Zato od novoimenovanih ljudi u tužilastvu očekujem da i ovo pitanje bude prioritet u njihovom radu. Pa pored preispitivanja svih slučajeva i otvaranja istraga očekujem i da se postavi pitanje odgovornosti tužilaca i sudija, kao i svih drugih, koji su svojim činjenjem i nečinjenjem doveli do toga da žrtve i njihove porodice čekaju sad već tri decenije istinu i pravdu”.

Pomak moguć uz izmjene Zakonika o krivičnom postupku

Vojana Malović je ocijenila da će izvjesni pomak u ovoj oblasti predstavljati nedavno najavljene izmjene Zakonika o krivičnom postupku kojima će se stvoriti zakonski preduslovi da se dokazi izvedeni pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju mogu izvoditi kao dokazi i pred domaćim sudovima.

”Na taj način će se omogućiti pokretanje postupka, kao i donošenje osuđujućih presuda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije”.

Zločini bez kazne

Najznačajniji ratni zločini, koji su imali neslavan epilog pred crnogorskim sudovima, su “Deportacije”, “Kaluđerski laz”, “Bukovica” i “Morinj”.

U srijedu, 25. maja, obilježiće se 30 godina od deportacije najmanje 66 izbjeglica, koje je crnogorska policija nezakonito uhapsila i predala vojsci Republike Srpske. Od 66 civila, najviše Muslimana, iz sabirnog centra u Herceg Novom, preživjelo je 12. Do danas nisu pronađena tijela svih deportovanih iz Herceg Novog, niti se pouzdano zna mjesto na kome su stradali. U slučaju Deportacije, izrečena je pravosnažna oslobađajuća presuda za sve optužene.

Optužbi su oslobođeni i optuženi za nasilno raseljavanje i ubistva na teritoriji pljevaljske Bukovice, gdje je početkom devedesetih živjelo bošnjačko - muslimansko stanovništvo. Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana, od 1992. do 1995. godine, u tom kraju je ubijeno šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo od posljedica torture, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje osam kuća, džamija u selu Planjsko, dok je 90 porodica, sa oko 270 članova, protjerano i uglavnom sva domaćinstva opljačkana.

Ni za ratni zločin “Kaluđerski laz”, u kome su pripadnici nekadašnje Vojske Jugoslavije (VJ) bili optuženi da su pucali na izbjegličke kolone sa Kosova tokom NATO intervencije 1999. godine, nema pravosnažno osuđenih. Na teritoriji Kaluđerskog laza i okolnih sela, gdje nije bilo sukoba, pripadnici VJ su ubili minimum 15 civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahvaćenog Kosova prešli u Crnu Goru. Ni nakon više od dvije decenije nije utvrđeno ko su odgovorna lica i nije donijeta niti jedna osuđujuća presuda za ovaj ratni zločin.

Kazne zatvora izrečene su jedino četvorici bivših rezervista JNA zbog zlostavljanja civila i vojnika koji su 1991. i 1992. godine zatočeni u blizini Dubrovnika, a potom sprovedeni u vojni logor Morinj, u Boki Kotorskoj...