Ja sam Vladislav Dajković. Rođen sam u Podgorici 1992. godine, gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Diplomu ekonomiste sam, između ostalog, stekao u Meksiku, a diplomu magistra Političkih nauka sam stekao u Beogradu. Radno iskustvo sam sticao u Vašingtonu, ali i Tivtu, kao član užeg tima koji je otvorio hotel Regent u Porto Montenegru. Tečno govorim engleski i španski jezik. Poslednja, ali najvažnija stavka u mojoj biografiji jeste da sam Draganin muž i Danilov otac – dječaka koji je dobio ime po najčuvenijem Dajkoviću – Mitropolitu Danilu Dajkoviću.
Prije desetak mjeseci, zajedno sa svojim timom, osnovao sam političku partiju Slobodnu Crnu Goru. Ideja koja nas je vodila jeste da na političkoj sceni budemo sve suprotno od onog što već postoji – i rekao bih da smo u tome uspjeli. Sa ogromnim brojem mladih članova u Podgorici, a bez tradicionalnih (čitaj: dosadnih) partijskih okvira, predstavljamo novi talas koji će potopiti lošu politiku vladajuće stranke. Naš stil politike je drugačiji – obraćamo se javnosti kroz kreativne video spotove, fotografije, ali i kroz istraživački rad koji otkriva afere koje ''krase'' rad gradske uprave.
Kada smo osnivali partiju, jedno sam znao – da nema gledanja na sat i požurivanja. Ovo nije sprint, već maraton u kom ništa ne može preko noći. Naš prvi korak je učestvovanje na izborima u Podgorici, gdje ćemo dati ogroman doprinos u konačnom oslobođenju grada od jedne te iste višedecenijske vlasti. Pitanje koje u razgovoru sa sugrađanima često čujem – ''Dajkoviću, ti ćeš biti tas na vagi u Podgorici?'' – me samo dodatno ohrabruje i daje vjetar u leđa.
Šta je moj cilj u kampanji za Gradonačelnika Podgorice? – Odmah ću vam kazati: Srećna Podgorica. U moru sivila, tema koje dijele narod, afera i korupcije na svim nivoima, ja ne pamtim kad sam na ulici sreo nasmijanog čovjeka ili ženu. Brige, strah, zabrinutost, jurnjava za novcem – očitavaju se na licu svakog prolaznika. Mladi odlaze, stari ostaju i čekaju kraj, a život ode.
''Pa dobro, Dajkoviću, imaš li ti neki program, ili samo pričaš uprazno?'' – neko će reći.
Program? Naravno da postoji, ali moramo zajedno doći do njegove realizacije. Prije svega, stvoriti uslove za funkcionisanje porodice, i to ovim redosledom:
1. Gradski fond ''Krov nad glavom'' za sve mlade bračne parove bez kamate i uz grejs period na pet godina. Kad se u gradsku kasu slije količina pronevjerenog novca iz afera bivših gradonačelnika, obezbijedićemo stanove za prvih stotinu porodica.
2. Besplatni vrtići za svu djecu Podgorice koji će rasteretiti roditelje i kućni budžet
3. Program ''Srećna djeca – Srećan grad'' će omogućiti besplatne kurseve stranih jezika, kurseve retorike, bazen i školu sportova za svu zainteresovanu djecu. Umjesto Grad Dojča – Podgorica mora biti Grad Sporta. Izgradićemo savremeni stadion sa atletskom stazom, sufinansiraćemo sve članirane mladih sportista u klubovima i obezbijediti sportsku opremu za svako dijete koje želi da se bavi sportom
4. Gradska preduzeća koja su temelj Podgorice su odavno zahvaćena najgorim bolestima: korupcijom, partijskim zapošljavanjem, kupljenim diplomama, namještenim tenderima i drugim malverzacijama. Pravda će uskoro zakucati na njihova vrata, nakon čega će u ta preduzeća ući novi, obrazovani, sposobni ljudi čistih biografija i savjesti
5. Projekat ''Ekološke Podgorice'' podrazumijeva automatsko zaustavljanje betonizacije grada, ukidanje divljih deponija, zaustavljanje devastacije rijeka kroz iskopavanje šljunka, na svakom slobodnom metru Podgorice posaditi drvo i niz drugih mjera zbog kojih bi Podgorica ponijela titulu Zelenog grada
6. Program ''Podgorica brine o svojoj djeci'' se odnosi na pomoć samohranim majkama i očevima, djeci sa posebnim potrebama i svim drugim ugroženim kategorijama koje će imati brojne olakšice, poput: besplatnog taksi prevoza, besplatnih pregleda, džeparca, besplatnih obroka i drugih pogodnosti koje bi olakšale život našim sugrađanima
7. ''12 festivala - 12 mjeseci'' kao direktan podsticaj kulturnoj sceni Podgorice. Svi festivali različitih sadržaja – filmskih, muzičkih, umjetničkih - upotpuniće gradska dešavanja i dati priliku mladim ljudima da ih organizuju, ali i da se predstave na njima. Kultura kao preduslov zdrave Podgorice, jer - Podgorica mora biti zdrava
8. Trinaesta penzija i besplatan prevoz za sve penzionere u Podgorici kroz fond ''Zahvalna Podgorica'' koji podrazumijeva mali znak zahvalnosti starijim sugrađanima na izgradnji našeg grada
9. Biznis grad – Glavni grad. Izgradićemo modernu zgradu sa preko pedeset zasebnih jedinica koja bi služila kao polazna baza za razvoj različitih biznisa. Najbolji biznis plan dobiće na besplatno korišćenje kancelariju sa pratećim sadržajima i jednokratnu finasijsku pomoć za početak svog biznisa.
10. Gajimo ogromnu ljubav prema životinjama, naročito onim napuštenim. Na periferiji grada napravićemo savremeno prihvatilište za sve napuštene životinje koje će biti sklonjene sa ulice u prirodu sa besprekornim uslovima, a koji će biti strogo nadgledani od strane Upravnog odbora koji bi činili predstavnici NVO iz te oblasti
Ovo je naša Srećna Desetka za Srećnu Podgoricu koja bi, garantujem, izmamila osmijeh svakom građaninu i građanki Podgorice.
Naposletku, zbog čega sam sve ovo napisao? Zato što u grotlu politike o političarima možemo samo čuti kvalifikacije koje bi trebale da ih unize i degradiraju, a zapravo bi više trebalo da slušamo o karakternim osobinama ljudi koji su donosioci odluka koje direktno utiču na naš život.
Baš zbog toga, nek se čuje – Vladislav Dajković je običan momak iz podgoričkog komšiluka – sa svim manama i vrlinama – koji je spreman da se bori za svoj rodni grad. I još važnije – Zna kako se to radi.
Podržite nas jer su naše ruke čiste, a namjere časne.
Autor: Mr Vladislav Dajković
